Pat pozicija

sPa je’l moguće da smo toliko nesposobni?

Živimo u vremenu koje je takvo kakvo jest. Većina nas nije zadovoljna sa sobom i svijetom oko sebe – smatramo da treba nešto mijenjati. U startu smatramo da treba mijenjati svijet jer mi sami smo uredu – uostalom, baš mi smo ti koji smo svjesni postojećeg stanja pa po logici stvari sebe svrstavamo u kategoriju pravednika. To znači da baš JA sam ta koja je procijenila da se dogodila npr. nepravda, da je nešto nepošteno, da nešto nije humano… sve, baš sve što nije dobro sam otkrila baš JA i kao takva mogu zaključiti da sam jedino JA u redu, a sve ostalo treba popraviti i mijenjati.

Dobro, a tko sam JA?
Iz pozicije vlastitog promatranja: JA sam netko ili nešto s tijelom, imenom i prezimenom i vlastitom poviješću. Ako maknem sve ovo što sam nabrojala onda sam samo Promatrač. Promatrač s određenom sviješću i znanjem.
Sviješću da sam svjesna da jesam (da postojim) i određenim znanjem. Svijest postojanja je neutralna, jer ona je konstanta koja jednostavno Jest. Ona ne procjenjuje, ne analizira… po tom pitanju je potpuno neutralna – bilo kakve procijene uopće nisu u njenoj domeni. Sa sviješću je tako, a sa znanjem je malo drugačije.
Znanje je stečena kategorija. S nekim znanjima se rađamo i ona su već ukalkulirana u nas same, a neka znanja preuzimamo živjeći vlastiti život.
Pa tako, lako uočavam da problemi koji nas muče ne odnose se na osnovne postavke života na zemlji. Ne muči nas postojanje sunca, vode, zemlje, životinja, biljaka i ljudi. Nije problem niti u promjeni godišnjih doba. Niti u izmjeni vremenskih prilika, a bogme niti u izboru pojedinih vrsta biljaka, životinja i ostalog bogom nam danog, što nas je po prirodi stvari dočekalo na ovom planetu.

Pa gdje je onda Problem?
Problem je u odnosima… Problem je što se neki ljudi na ovoj planeti ne ponašaju kako treba i time ugrožavaju i stanovnike planeta i samu planetu. Njih ima dosta, u stvari kad bolje razmislimo – gotovo su “svi sumnjivi”, jer naime nikad ne znamo kako će se netko ponašati u određenoj situaciji (primjer za to su naši ukućani i bliske nam osobe). Dakle, “svi su sumnjivi i nikome se ne može vjerovati”. Jedina osoba kojoj mogu vjerovati sam JA sama… za sve ostale jednostavno ne mogu garantirati sa 100% sigurnošću.
Pat pozicija.

I što sad? Dijagnoza je poprilično čudna, da ne kažem apsurdna. Od kuda krenuti iz te pozicije?
Ima samo jedna osoba u cijeloj ovoj priči za koju mogu garantirati i o kojoj nešto znam, za sve ostale upravo sam zaključila da jednostavno ne mogu i da hoću garantirati – a ta osoba sam JA sama.
Onaj dio koji me muči, nije vezan uz osnovne postavke života na zemlji već u mom poimanju istih. Znači JA se ustvari sastoji od dva dijela (to smo već zaključili): JA koji je svjestan i JA koji misli da nešto zna. Taj JA koji nešto zna osim što posjeduje određeno znanje to isto znanje i koristi: umnožava ga, analizira, pravi od njega nova znanja itd.

Imamo dvije strane mozga. Ako bi smo nekako isključili prvo jednu stranu: svijet bi doživljavali kao Promatrač cjeline, a ako bi smo isključili sad ovu drugu onda bi smo svijet doživljavali kao skup znanja, i primjene tih znanja kroz jedno ja.
Vratimo se korak natrag. Tko je onda JA? JA je u našem svakodnevnom životu i jedno i drugo – i Promatrač i Znanje, jel tako? Promatrač nas ne muči, jer on neutralno promatra. Muči nas znanje. Onda je možda znanje krivo? Jer ako je sve ostalo uredu, možda je problem baš u tom dijelu nas samih!!!

Znanje su Programi. I oni se zbilja vežu za nas same i nemaju veze s drugima. Odnosno imaju, ali to se nas ne tiče. Zašto? Zato jer ne može slijepac voditi slijepca iako mu je namjera vrlo plemenita. Ta vrsta akcije može biti i te kako opasna i pogubna za oba slijepca. Slijepac prvo mora pomoći sebi. U trenutku kad progleda, ako progleda, onda tek može pomoći nekome tko još uvijek ne vidi. Prije ne. Kad se to i desi – pomoć se neće sastojati u tomu da slijepu osobu okrivljujemo, kažnjavamo i vodimo, već ćemo vlastitim primjerom svjedočiti da je promjena moguća i da ona kao takva razriješava mnoštvo problema koji su nas mučili do sada.
Znači ako želimo bilo kome pomoći, uključujući tu i sebe trebamo krenuti od sebe – isključivo od sebe. Mijenjamo sebe, na način da otpuštamo sva ona stečena znanja ne uzimajući ih više kao mjerodavne i objektivne. Jer kao što smo upravo zaključili baš taj dio naše zbilje je problematičan. Ako taj dio štima i sve ostalo je uredu.

I za kraj: je li moguće da ako se taj dio unutar nas promjeni – da se neće promjeniti i sve ostalo izvan nas? Nije moguće. Jer promjenom tog djela nas temeljno se mijenja komponenta Znanja. Tom promjenom ne samo da smo se promijenili mi sami nego i naše viđenje svega što nas okružuje. Mir počinje s mnom.  

– Dani Ella 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s