Sigurna sam da smo se svi sreli sa mislima tipa ” kad bi se samo on(a) ponašao(la) drugačije sve bi bilo lakše i ja bih mogao(la) hopsati bez ikakvih problema, ovako se jednostavno ne mogu posvetiti hopsanju kad je on(a) takav(va)”.

E pa dragi ljudići imam odličnu vijest za sve vas (nas) koji ste se pronašli u hopsanju i ne planirate nipošto odustati. Hopsanje će riješti takav otpor nakon nekog vremena, možda će potrajati, ali će se sigurno sve otpetljati i moći ćete svijet vidjeti jednim drugim očima, to ni ne treba opisivati jer nema riječi dovoljno slikovitih za tu promjenu.

Hvala vam, volim vas draga moja obitelji…

– Andrea Banožić Devčić