Uglavnom najveći otpor u nama jest potpuno prepuštanje Božjoj volji. Zašto to nije jednostavno i lako? Zato jer u ovakvim slučajevima teorija ne pomaže puno.
Nije dovoljno i uvjerljivo da nam netko (bez obzira koliko značajan i važan) saopći da je Bog sve i da zna što je najbolje za sve, pa tako i za nas.
Nije nam dovoljna teorija koja kaže da smo mi sami Bogu toliko važni kao i on sam sebi. Uglavnom naš odnos spram toga jest kao i odnos djeteta i roditelja. Ništa djetetu ne vrijedi reći da ga volimo, ako mu tu istu ljubav ne pokazujemo na razne načine tako da se ono zbilja osjeća voljeno i zaštićeno.
Možda je onda dobro postaviti pitanje: Zašto ne osjećam Božju ljubav, ako je ona sveprisutna cijelo vrijeme? Uostalom, gdje je uopće Bog?
Mnoga toga smo jednostavno preuzeli od drugih u teorijskom obliku i na osnovu toga smo složili jednu priču koja često nema uporište u našoj praksi.
Čak kad bi mi se Bog ovog trenutka ukazao osobno moguće da to ne bi znatno promijenilo moju životnu situaciju, jer problem nije u Bogu već u ‘meni’, odnosno ja sam ta koja doživljavam problem kao problem a ne Bog (on nema tu vrstu problema). I što sad? Od kuda krenuti?

Bogu bi mogla vjerovati jedino onda ako bi se na neki način dokazalo da sam ja sama Bog – odnosno da smo Bog i Ja JEDNO.
Jedino pod tim uvjetima je moja volja potpuno jednaka Božjoj volji.

Nitko ne zna kako je meni osim meni samoj. Trenutno jedino što sa sigurnošću mogu ustvrditi jest DA JESAM – tj. svijest da jesam. Sve ostalo je pod upitnikom. To znači da nije provjereno kroz moje vlastito iskustvo. Ako nešto nije provjereno kroz moje vlastito iskustvo onda nebi baš ‘stavila ruku u vatru za sve ono što ne pripada tom iskustvu’. Ne zato jer sam sumnjičava ili skeptična po prirodni već zato jer ne mogu biti sigurna u nešto što mi ne pripada.
Na taj prirodni način funkcioniramo i putujemo kroz život.
Kad prakticiramo duhovne tehnike, kroz vlastito iskustvo upoznajemo SEBE. Upoznajemo sebe i kad ne prakticiramo duhovne tehnike, samo što nam je usmjerenje malo drugačije.

Ako bi smo željeli uskladiti svoju volju s Božjom, za to postoji samo jedan način, a taj je da u jednom trenutku uvidimo da ne postoje dvije volje – već samo Jedna. Tu ne mislim da moja volja nije dobra, a Božja jest, pa se ja odričem svoje volje u korist Božje već da moja volja je identična Božjoj volji jer ne postoji ‘moja’ i ‘njegova’ volja već samo JEDNA VOLJA koja istovremeno pripada samo JEDNOME u kojemu nema razlike između mene i njega.

–   Dani Ella