Što su Sjećanja, Programi u HO?

sŠto su Sjećanja, Programi u HO?
Što u stvari brišemo kad hopsamo?

Nije lako odgovoriti na ta pitanja, odnosno lako je ako se odgovor temelji samo na teoriji, jer um bez ikakvih problema odgovara na sva pitanja.
Da bi nešto dublje utjecalo na naš život potrebno je vlastito iskustvo. Često je vrlo teško pretočiti to iskustvo u riječi. Da nam je istinski jasno što su Sjećanja ili Programi ne bi nam bilo teško čistiti ih, kao što nam ne bi bilo teško izbacivati teško kamenje iz ruksaka koji nosimo svakodnevno na leđima.
Problem je s Programima što ih je teško prepoznati kao Programe – kao nešto što nam u stvari jako smeta. Pa tako tko kod zna i malo je u HO upućen ima problem: Kako razlikovati Inspiraciju od Programa. Kako?
Teško. Bez obzira na tu nepobitnu činjenicu moguće je barem malo osvijetliti tu enigmu na način da se barem malo približimo tom zanimljivom fenomenu.
Ovaj tekst će biti samo još jedan pokušaj, doprinos ovoj temi, proizašao iz moje jutarnje meditacije, iz ‘razine’ malo dublje negoli je ova površna.

mk

Postoji jedna anegdota o gostima na večeri i njihovoj reakciji na ponuđenu hranu…
Neki poznati biznismen je jednu večer pozvao društvo na večeru. Pripremljena je vrhunska hrana, u svakom pogledu, vodilo se računa i o najmanjim detaljima. Kad su gosti stigli stol sa pripremljenom hranom izgledao je božanski, a miris hrane neodoljivo. Svi prisutni gosti užurbano su sjeli za stol s nestrpljenjem očekujući trenutak kad će kušati hranu.
Upravo u trenutku kad je domaćin trebao oglasiti početak večere u prostoriji se promijenilo osvjetljenje, odnosno boja svijetla. Prvo je to svjetlo postalo crveno, što je rezultiralo da fenomenalna boja špinata odjednom postane crna. Zatim se svjetlo promijenilo u plavu boju nakon čega je krumpir izgledao pljesniv…
Iako su svi prisutni znali da je problem u rasvjeti više nitko od prisutnih nije imao niti volju niti želju kušati hranu. Svi do jednog tu večer su otišli doma gladni iako su itekako bili svjesni uzroka gubitka svog apetita.

Iako znamo da su uzrok svih naših problema Programi, Sjećanja, svejedno nas taj uvid ne oslobađa od njih. Toliko su Programi uvjerljivi…

Dok god ne ukinemo raznobojnu rasvjetu (Programe) nećemo imati ‘apetita’ za jelom. Baš kao u opisanoj anegdoti – možda pod utjecajem plavog svjetla nam špinat neće izgledati loše, ali ‘pljesnivi’ krumpir pored njega će nam kvariti potpuni doživljaj svega ostalog što je posluženo.
Možemo pokušati ukloniti većinu hrane sa stola i čekati da prigodno svjetlo osvijetli samo jedan mali dio namirnica otpornih na nametnutu boju, ali to nije obrok po mjeri čovjeka. Ako nam je Izvor božanski onda bi nam i život trebao biti isti, zar ne?

Kad hopsamo, meditiramo, kontempliramo unosimo nered u jedan ustaljeni sistem izmjene svjetla (Programa) u prostor u kojemu konstantno boravimo i iz kojega nije moguće pobjeći.
Ne možemo pobjeći, a usput još smo i gladni… kako u takvoj poziciji ne bi smo bili jadni?
Možemo preuzeti odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo. Umjesto da patimo, možemo pokušati nešto promjeniti. Hopsanjem unosimo prirodno svjetlo u prostoriju. Pod tim prirodnim svjetlom osjećamo se smirenije, prirodnije, normalnije i padaju nam na pamet mudre ideje kako riješiti probleme koji nas muče.

Kroz Inspiraciju dobivamo upute kako ukloniti umjetno neprirodno svjetlo, rastvoriti sve ono što baca neprirodno svjetlo i sjenu na Savršeno pripremljenu ‘hranu’ pripremljenu baš za nas.  

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s