Tko o čemu, ja opet o perspektivi (točki promatranja)

Ovih dana na Hvaru je predstavljena Hrvatska iz zraka – knjiga sa oko 200 fotografija koje fotka Davor Rostuhar za National Geographic iz zraka. Cijeli trg je prekriven mnoštvom panoa na kojima su postavljeni plakati (fotografije) iz spomenute knjige.
Jutros nailazim na izjavu od Moojia (koju sad ne mogu pronaći) u kojoj on kaže da je najvažnije ne brinuti se. I sad, na prvu – ok, ali nije to baš tako lako, posebno kad smo okruženi svim i svačim – i sve izgleda poprilično zabrinjavajuće. 
Često mi proleti glavom od kud Mooju ta ‘mogućnost’ bezbrižnosti? I onda um krene s podastiranjem odgovora tipa: pa to je zato jer on se i nema oko čega brinuti i sl. A onda dio mene reagira, jer zna da to nije pravi odgovor – da je istina ipak negdje drugdje, možda u drugoj poziciji ‘gledišta’ ?

Listam tu ogromnu knjižurinu ‘Hrvatska iz zraka’ i sve izgleda iz te pozicije naprosto savršeno: i poplave, i suše, i najobičniji plac, selo… sve izgleda upravo onako kako treba izgledati. Iz te pozicije – zračne. Čim kreneš s objektivom malo bliže tlu i ako je pri ruci još i mikrofon drama počinje i savršenstvo završava. Iz te mikro-perspektive ništa ne štima, bez obzira što se mi trudili dizati si moral na sve moguće načine.

Dakle, da se zaključiti da postoji nekoliko perspektiva – iz nekih promatrano izgleda naprosto jezivo, a onda iz druge perspektive to isto izgleda potpuno drugačije. Znam, neki dan sam pisala o tome u velikoj grupi i sad se opet ponavljam Zanimljivo je da se perspektive ne poklapaju međusobno nikada. Iz ove zračne, bez obzira što se dešavalo, prikaz će uvijek izgledati savršeno, jer drugačije niti ne može izgledati, a ono što bi i moglo eventualno kvariti prikaz nije moguće uočiti iz te udaljenosti.
Sjećam se kao mala zamišljala sam da se valjam po oblacima. Kad sam se prvi puta vozila avionom sjetila sam se svojih djetinjih maštarija i kako iz pozicije zemlje oblaci izgledaju posve drugačije nego kad im se približiš ovako blizu.

I što je onda stvarno? Ono blizu ili ono daleko? Makro ili mikro svemir?
Nije slučajno da smo tu gdje jesmo – čvrsto na zemlji – s pogledom uprtim u Nebo.

– Dani Ella