Jučer je Mabel održala teleclass u kojem su sudjelovali ljudi sa svih strana svijeta. Dosta je bilo i nas (malo nas je, al nas ima!), a srećom, slušala je, i pažljivo vodila bilješke naša Marijeta. Pa, za sve one koji nisu bili u mogućnosti biti s nama, ili koji ne znaju engleski, detaljan izvještaj prvog teleclassa u kojem smo sudjelovali:

S riječima “I am the I” Mabel je povezala sve ljude koji su u tom trenutku bili prisutni, on-line. Ljudi iz cijeloga svijeta uključili su se u “TeleClass o Ho’oponoponu s Mabel”, os Južne i Sjeverne Amerike, preko Europe do Azije.

Druženje je otvoreno pitanjem o novcu. “Kako se prepustiti i vjerovati da će novac doći, kako ne se brinuti kad ti je isključen internet, nemaš za stanarinu i u dugovima si?” – bilo je pitanje iz Amerike. Čini se da nas je puno bilo s tim pitanje, “problemom” jer je “problem” bio toliko uporan i snažan punih deset minuta, možda i više. Sugovornici s druge strane nije bilo jasno kako se prepustiti, kako vjerovati da će novac doći kada “vidi” svoju situaciju sada i ovdje, boji se i u panici je. Odgovor je bio jednostavan, a opet težak: prepusti sve Bogu. “Onaj tko je žrtva, taj je siromašan”, kazala je Mabel. To je prilika za čišćenje. Budimo zahvalni na onome što imamo, fokusirajmo se na to što imamo, nastavila je. “Recite hvala što možete hodati, što dišete! Budite zahvalni na onome što imate, a ne nabrajajte sve ono što (mislite) da trebate!”, rekla je sugovornici. Ako kažemo “Hvala” dajemo priliku Bogu da riješi situaciju za nas, a on zna kako je riješiti, mi ne znamo. Zato treba zaustaviti brigu i pustiti da Bog rješi situaciju. Kako zaustaviti brigu? Uz pomoć unutarnjeg djeteta. “Samo je potrebno/dovoljno voljeti svoje unutarnje dijete i ono će naći novac. Treba se osloboditi briga, misli i sjećanja.”

Zatim smo se dotakli teme: kako “radimo” s unutarnjim djetetom. Kaže Mabel: kao da imamo izmišljenog prijatelja (kao kad smo bili djeca), da razgovaramo s njim, pozdravljamo ga, da ga priznamo. “I love you! Thank you for being in my life!” – to je sve što naše unutarnje dijete želi čuti. Ništa više mu nije potrebno. Kaže Mabel da joj mnogi postavljaju pitanja kako da se povežu s njime, a ona im na to odgovori: “samo ponavljajte ‘Volim te! Neću te napustiti!'”

Znači li “letting go” (otpuštanje) “giving up” (odustajanje)? U svom jedinstvenom stilu kaže Mabel: “giving up” (odustajanje)  je teško, “letting go” (otpuštanje) je lagano, znači vraćanje u nulu a tada je sve puno lakše, jer se vraćamo doma. Ako pitate, mislite, brinete, tada niste u nuli – tako ćete znati, a ako kažete Hvala – vraćate se u nulu.” Nadodaje kako naš um nema kapacitet i snagu unutarnjeg djeteta. Samo unutarnje dijete može čistiti cijelo vrijeme, um to ne može zato trebamo “istrenirati” unutarnje dijete da nam bude pomoćnik, za to je potrebna ustrajnost, disciplina. Unutarnje dijete nas promatra, uči promatranjem i ako mu pokažemo da ćemo svaki put kad se pojavi problem otpustiti ga, unutarnje dijete će to zapamtiti i počet će to raditi samo, i vrlo brzo. Istrenirat ćemo ga, naviknuti da otpusti svaki put kad problem naiđe. Ali svejedno mu moramo povremeno reći da ga volimo. To je povjerenje i učenje unutarnjeg djeteta da nam vjeruje.

Postavljeno je i pitanje kako “liječiti” (čistiti) odnose (u obitelji, ljubavne, na poslu). Odličan, ali, priznaje i sama, ponekad malo težak, savjet dala je Mabel: kad smo u konfliktu, treba pokušati na drugu osobu gledati kao na sjećanje koje se pojavilo kao prilika za čišćenje. Tada bismo situaciju gledali drugačije. A još ako preuzmemo 100% odgovornost, situacija će se brzo promijeniti. Ako se želite osloboditi “situacije”, trebate preuzeti 100% odgovornost. Samo mi možemo promijeniti tu situaciju. I dovoljno je reći Hvala! No za to treba biti dovoljno svjestan da odlučimo preuzeti odgovornost, da odlučimo ne reagirati. Ponavljanje hvala i volim te nas sprječava da se svađamo, da ulazimo u raspravu.

Podsjetila nas je na značenje Ho’oponopona, a to je: “How to correct an error”. Ne čistimo da bismo nešto dobili (željenu djevojku, novac, kuću), nego da bismo bili u miru, u nuli, jedno s Božanstvom jer se tada ne moram brinuti ni za što. I važno je da svjesno odlučujemo čistiti, i bez obzira na sve / na što god se može dogoditi /kakve god posljedice donijelo čišćenje!

“Smijemo li imati ciljeve kada prakticiramo Ho’oponopono?”, postavljeno je pitanje. Kaže Mabel – kad smo u miru, dajemo dopuštenje Bogu da određuje ciljeve za nas. Dala je i odličan vlastiti primjer: “Prazna ploča je za mene ploča prepuna blaga jer tako dajem Bogu dopuštenje da kreira moj život.” No, dodaje, potrebno je jako puno povjerenja, ali iskustvo je nevjerojatno! Zato, valjda da zadovoljimo i svoj um koliko-toliko, savjetuje: “Ako već i kreirate listu ciljeva, stavite kraj njih još i “x” koji će Bog popuniti! Poanta je ponovno vratiti se u vrijeme kad smo bili djeca, i prepušteno vjerovati.”

U vezi zdravlja kaže da ne čistimo kako bi se bolest povukla ili kako bismo se nekim čudom izliječili, iako i to je moguće, već kako bi nam došao pravi doktor, prava terapija,…ono što nam treba. I zato ne trebamo se usredotočiti na “predmet” čišćenja nego samo čistiti.

Na jedno odlično pitanje: “Kako raspoznati priliku od sjećanja?”, Mabel odgovara: “Čistimo sve – i dobro i loše jer sve su prilike za čišćenjem i sve su na neki način sjećanja. “Prave” prilike ne tražimo mi, nego nam one dolaze. “We are in the flow” – to je cilj koji želimo postići, a tada nam sve dolazi iz Inspiracije.

Jako sam sretna da je odgovorila i na moje pitanje jer mi se “spustilo” čim sam se priključila, i iako je um rekao: Daj ne postavljaj glupa pitanja, nisam se dala smesti i postavila sam ga. Pitanje je glasilo: “Zašto ljudi više “uživaju” u patnji umjesto da uživaju u životu?” Odgovor mi je toliko snažan da već dulje vrijeme zurim u njega. Kaže Mabel: “Zato što su sjećanja jako snažna. Ne bojimo se smrti, bojimo se živjeti. Ne živimo nego se stalno angažiramo! Kako bi bilo da umjesto svakojakih ciljeva koje si postavljamo u životu stavimo pred sebe cilj da budemo sretni?! Svi vjerujemo da nam se život u sekundi može promijeniti na loše. Ali ne vjerujemo da se u sekundi može život promijeniti na bolje da će novac, ljubav doći. Vaš se život može u sekundi promijeniti, ne znate kada, ali hoće i morate vjerovati da hoće, da će se promijeniti na bolje. Morate naučiti vjerovati jer sve počinje od nesigurnog, nepoznatog. Morate postati dijete ponovno!!!”

Posljednja dva pitanja odnosila su se na spremanje plave solarne vode i kako čistiti kad smo fizički umorni. Svi oni koji ne znaju, a žele naučiti kako se radi solarna voda, mabel vas upućuje da joj pošaljete mail na support@mabelkatz.com i dobit ćete upute u inbox. Napomenula je da se seminar ne ponavlja zato da se nešto novo nauči, nego da se produbi čišćenje, još više navikne unutarnje dijete da čisti, da ga programiramo da čisti za nas. A ako smo fizički umorni i onda silne brige i misli navru, kaže Mabel samo kažite umoru “Hvala”, priznajte ga, nemojte mu se opirati. Tu je možda da vas upozori da skrenete više pažnje na svoje fizičko tijelo.

Druženje smo zaključili grupnim čitanjem “The peace of “I””.

Predivan podsjetnik do seminara ili nekog novog nam druženja i zajedničkog čišćenja! Hvala vam svima što postojite!

Od srca, Marijeta (i beba) ❤