Hopsanje je način kojim Ljubav možemo stalno prizivati u svjesnost, da bude prisutna u nama, da mi budemo prisutni u njoj. Dok govorimo “Volim te”, mi neprestano potvrđujemo svoju sudbinu, potvrđujemo svoje Biće. Ono što naslućujemo materijalizira se u objektivnost, u stvarnost koju možemo zapažati i preuzeti odgovornost za nju. Odgovornim se postaje ako u problemu tražimo Ljubav, onu istu Ljubav koja nas otriježnjuje i budi.
Da bismo istinski voljeli, trebamo odustati od svega! Odustati od svijeta, od objašnjenja, razumijevanja…ne zanima me što je tamo, što je ovamo, odustajem od zurenja u sudbinu, u istinu.
Jer što još ima osim Ljubavi, što?

– Neno Lubich