Postoji razlika između zahvalnosti i hopsanja.

Zahvalnost je svjesnost našeg položaja u kojem se nalazimo i odličan temelj za prihvaćanje. “Hvala ti i volim te” su – premda imaju sličan korijen – zapravo alati kojima čistimo sjećanja, programe, podatke. U njih je integrirana namjera za čišćenjem koja potiče od tko zna kada i praktički, cijela povijest svih koji su ikada čistili je akumulirana u tu namjeru kao energetski potencijal. Znači, što nas više čisti, veća je moć samog procesa, postaje lakša za nove praktičare, otpori su manji, jer se stvara vibracija koja to omogućuje. Uglavnom, podrška je daleko veća danas, nego recimo prije 100 godina! Ja sam se također godinama zahvaljivao na svemu što imam (još uvijek to radim), no, s hopsanjem je moja odgovornost postala veća. Hopsanje ga dođe kao neko vrebanje života iz trenutka u trenutak, ali iz pozicije odlučnosti da učinite transformaciju. Vaša pažnja je na “volim te ili hvala ti”, radije nego na problemima ili podacima. Vi svjedočite svemu tome, ali kroz prizmu preuzete odgovornosti, tj. kroz volju da se vratite u Nulu. Osvještavate svoju pravu prirodu Duše koja prolazi kroz jedno iskustvo i svjesni ste da imate zadatak osloboditi sebi put ka daljnjim putovanjima.

Jednako tako, osvještavate i svoju moć da možete učiniti bilo što i preobraziti svoj svijet u zaista sjajni ambijent u kojem možete živjeti čistu Ljubav. Problemi više nemaju toliku veličinu, neće biti cijeli planet ili svemir! Možete ih sada promatrati i ne dopustiti im da vas usisaju u sebe i progutaju, jer znate da to niste vi. Kada hopsate imate osjećaj neke zaštićenosti, obuhvaćenosti nekim energetskim omotačem, kao da ste u kupoli i promatrate sve što se događa. A opet, nije vam se problem baciti u bilo koji izazov jer imate povjerenje.

U stvari, što prije priznamo i prihvatimo svoju odgovornost, to smo prije hopsić. Zato je najbolje od toga krenuti odmah i izbjeći da nas Božanstvo na to podsjeća, jer to često nije ugodno iskustvo 🙂 Jednostavnost ove prakse je u jednostavnosti života, radije nego vječita kalkulacija oko toga kako djelovati i zašto.
Dakle, dovelo me tu, svi hopsaju, sviđa mi se – OK, hopsam i ja 🙂 Idem dalje, materijali, materijali, materijali, čitam, gledam, učim. I hopsam, naravno, jer sam raskrstio s tim, ne bavim se više sa kako/zašto hopsam, nemam više tih nedoumica. Kada nam je pogled naprijed, onda je natrag sve obrisano. Život je kao skakutanje po divnim lopočima na jezeru. Pažljivo skačemo s jednog na drugi, povremeno upadnemo u jezero, pa opet skačemo. Ali uvijek naprijed! E, to vam je Ho’oponopono 🙂

– Neno Lubich