Osvještavajući Ljubav prema sebi, mi u stvari polako osvještavamo povjerenje u sebe, u svoju moć da se promijenimo, da preoblikujemo svoju krutost, strah i nezahvalnost za život sam.

To je zadaća za sve nas koja traje cijelog života. Ali nije to baš tako ni strašno! Čini se kao da trebamo učiniti samo pola puta, jer ako volimo sebe, onda ćemo se sigurno sresti na sredini puta s Ljubavlju koja neprestano stremi k našoj spremnosti da je prihvatimo. Kao da se igramo lovca i lovine s njom u toj beskrajnoj šumi svijesti: u svakom drvetu, u svakom grmu radimo premetačinu i pomalo razočarano, već umorni, odustajemo od potrage za njom.

Ali ako imamo signal i kažemo ‘Volim te’, nikome određeno, onako, kažemo to tek toliko da se ta vijest proširi šumom, možda će se Ljubav odmah odazvati u svemu tome gdje smo već zavirili?

-Nenad Ljubić