Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa
Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio
M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.
R: Naravno, hoću.
M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.
R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.
M: Kada si se počeo prisjećati?
R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.
M: Reci nam, čega se sjećaš?
R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.
M: Možeš li nešto od toga podijeliti?
R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.
M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.
R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.
M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.
R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.
M: Znam.
R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.
M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?
R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.
M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?
R: Um.
M: Dobro, sada znam.
R: Ja to zovem sučelje, međusklop.
M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?
R: Da.
M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.
R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.
M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.
R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.
Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.
M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.
R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…
M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.
R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.
M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?
R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.
M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?
R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.
M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?
R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…
M: Mi smo odgovorni.
R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…
M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.
R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.
M: Da, u to sam sigurna.
R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.
M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.
R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.
M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.
R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.
M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.
R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.
M: Što si rekao da ima moć?
R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.
M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.
R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.
M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.
R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.
M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.
R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.
M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.
R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.
M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.
R: Nadam se.
M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.
R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?
M: Naravno.
M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.
M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.
R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.
M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.
R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.
M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.
R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.
M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?
R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.
M: To sam i sama iskusila.
R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.
M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.
R: Ha ha.
M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.
R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.
M: Mnogo ti hvala.
Prevela: Jasenka Bizjak
Ho'oponopono Tehnika 