Čemu me je naučila Mabel ? Naša divna Ho’oponopono učiteljica ..
Mabel me je naučila…

…da je božja pomoć uvijek nadohvat ruke i da se samo treba sjetiti od Boga zatražiti pomoć i zatim s povjerenjem dopustiti da se Njegova ljubav manifestira (Let go and let God).

Mabel mi je omogućila da uvidim kako je nevjerojatno koje slične ili iste programe imamo, iako se prvi puta vidimo, a da ih uz božju pomoć možemo rastvoriti (one koji nam više ne služe) i živjeti sretnije bez njih.

.. da smo svi mi povezani i ali i različiti i da treba poštivati tu različitost,
.. da je svatko od nas jedinstven i da može učiniti nešto da ovaj svijet postane još bolje mjesto za sve ljude, da svatko od nas ima misiju zbog koje je tu na Zemlji,
.. da već sada imamo sve što nam je potrebno da bi ispunili tu misiju, da ne treba čekati, već skočiti, ali da je također potrebno biti strpljiv iako je naše vrijeme ovdje ograničeno,
… da treba održavati balans,
.. da je važno biti u sadašnjem trenutku i da je naša jedina zadaća da budemo sretni i u miru baš sada, jer tada smo jedno s Bogom,
… da uvijek imam izbor kako ću reagirati na ono što se događa, da nije bitan problem nego kako ja reagiram na problem,
… nešto što mi nitko nije prije rekao: da kad imam problem da se mogu opustiti,
.. da nikad nismo sami i da naše povjerenje, otpuštanje i preuzimanje odgovornosti može promijeniti naš život i da odgovornost nije krivnja,
.. da iako kada pustimo kontrolu osjećamo kao da nešto važno gubimo, ustvari dobivamo sve, sve što je najbolje za nas , iz stanja inspiracije, samo se treba ohrabriti za korak u polje bez naše kontrole, tj „skočiti“ jer tada preuzima kontrolu onaj dio nas koji zna..
… da Ho’oponopono za svakog djeluje, ali da Ho’oponopono nije za svakoga,
.. .da otpuštanje nije odustajanje,
.. da je važnije biti u miru nego u pravu,
.. da smo ovdje najviše zato da otpustimo a ne da lijepimo na sebe i u sebe nešto novo, jer kad otpustimo staro, Bog se pobrine da dobijemo baš ono savršeno što nam treba,
…kako da živim više iz srca a ne toliko iz uma,
.. da je jako važno biti dobar prema sebi, staviti sebe na prvo mjesto, jer kad sam ja dobro i drugi su dobro,
.. da je jedan od najvažnijih odnosa u životu onaj sa samim sobom, sa svojim unutarnjim djetetom, jer je to direktna poveznica s Božanstvom,
… da ne trebam sebi više govoriti: ne mogu …, da je taj „ne mogu“ samo sjećanje koje se može obrisati,
.. da mogu svojim negativnim mislima uvijek reći:hvala, ali ne – hvala,
… da ne moramo patiti, da su žaljenja na okolnosti samo sjećanja, priče koje nas drže u neravnoteži a da je najbolje kad smo u balansu, što se kroz proces čišćenja omogućava,
… da smo ovdje da čistimo, a ne da dokazujemo tko je u pravu a tko ne,
.. da ono čemu se opirem – ustrajno ostaje u mom životu dok ne otpustim,
… da je važno vraćati se uporno u prazninu jer je tamo polje svih mogućnosti,
… da ono što se izbriše iz mene, izbriše se i iz drugih,
… da bi bilo dobro njegovati poniznost a ne aroganciju,
… da kada gledam na druge ljude kao da su žrtve, ne pomažem nikome,
.. da nastavim vjerovati i otpuštati jer je to važno („Keep letting go and trusting“),
…da je dovoljno samo reći hvala i sve se tada događa za dobro, da će tada sve biti onako kako je najbolje za tebe, za nas.

Naučila sam i puno više od toga i svaki dan mi se sve više otkriva. Neizmjerno sam zahvalna što sam dobila priliku toliko naučiti, biti u prisustvu divne duše od Mabel i još puno prekrasnih duša. Milijarde hvala šaljem prema njenom srcu iz mog  Hvala ti Karmen što si omogućila da se ovaj božanski seminar dogodi  Ovakav božanski događaj ostavlja vječan trag u srcu i nema novca kojim se može platiti. Zahvalnost i ljubav svima šaljem iz srca. Prilažem sliku od Mabel iz Petre u Jordanu; zemlje iz koje potječu moji preci  Hvala, hvala, hvala, hvala, volim te 

-Lejla Hejja