Aloha !
U većinom užurbanom ritmu svakodnevice, ponekad, poželim se zaustaviti i zabilježiti sve, čega god se sjetim, od onog što mi je donijela primjena tehnike Ho’oponopono, da ne zaboravim prednosti te čarobne tehnike. S obzirom da je tehnika predobra, oprostit ćete mi na dužini ovog teksta, jer, mogla bih napisati cijelu studiju kao vjerojatno i većina vas hopsića,tako da je ovo samo jedan mali ali vrlo bitan dio mojeg iskustva.

Dakle, problemi…jer,Ho’oponopono je najlakši način rješavanja problema..
Prisjetim se da sam zbog problema odabrala Ho’oponopono..

Često se u životu pred nas postavi izazov u obliku problema na poslu, problema u odnosima,problema sa zdravljem,sa financijama itd. Primijetila sam da sam se prije postavljala nekako istovremeno obrambeno i napadački prema problemu. Mislila sam kao prvo da sam ja u pravu i da je ono što ja smatram o ljudima uključenim u problem (i o samoj sebi) i o situaciji, jedino ispravno kao i način na koji mislim da bi se problem trebao riješiti. Kako je već davno poznato da se problem ne može riješiti na istoj razini na kojoj je nastao i sa istim mislima koje su ga i stvorile, odlučila sam dati šansu Ho’oponoponu, iz razloga što je on bio novi element koji bi se mogao uključiti u moju rutinu i koji je potencijalno mogao dati nešto novo. Isprva, bilo mi je vrlo teško ponavljati hvala ti i volim te, no, upravo zato jer sam imala takav otpor, znala sam da upravo tu negdje mora postojati neko novo rješenje ili neki novi uvid, jer na stari način nisam dolazila do poboljšanja.

Kako to uvijek biva, kada izađeš iz zone ugode i uporno daješ šansu nečem novom, što u tvom srcu odzvanja kao da može biti ispravno,slušajući taj ponavljajući glas u sebi koji mi je govorio, ponavljaj, ponavljaj,ajmo, hvala ti,volim te ..zaista sam se nakon nekog vremena upornog prakticiranja, bez obzira na sve što se događalo u meni i oko mene, uvjerila da postoji druga dimenzija rješavanja problema.
Pri susretu s problemom, ova čarobna tehnika obasipa me slijedećim blagoslovima, koji su za mene novi ali zato ništa manje lijepi. Dobila sam:
1) Saznanje da su problemi i osobe u našem životu ovdje zato da bismo nešto ispravili, popravili a ne zato da bi se stalno svađali i mučili sami sebe i druge i dokazivali da smo u pravu. Kad je problem ispred mene, sada znam da nisam kriva, ali da imam priliku nešto popraviti, pa zašto ne ?Mogu učiniti nešto dobro za sebe i za druge, što je lijepo. Osjećam se dobro kada znam da aktivno i dobronamjerno sudjelujem u bilo kojoj situaciji,odnosu,čak i kada osoba nije ovdje, iako to nitko ne mora ni znati, bitno je da znamo Bog (viša inteligencija) i ja.
2) Saznanje da ja u biti ne znam kako bi bilo najbolje da se problem riješi, jer , ako iskreno pogledam u svoje neke dosadašnje izbore, zaista nisu doveli do najboljih rješenja, iako sam dobila što sam htjela i iako sam bila uvjerena da znam što je najbolje.Veliko olakšanje donosi mi saznanje da u bilo kojoj situaciji u sebi i oko sebe imam podršku, samo joj trebam dozvoliti da se manifestira i maknuti joj se s puta. Znači, nisam sama, ni u jednom trenutku i ne znam što je najbolje.
3) Ovo saznanje dovodi me do polaganog prepuštanja višoj inteligenciji, koju doživljavam da je istovremeno jednim dijelom u meni a jednim dijelom me vodi „izvana“.U početku, teško mi je prepustiti Bogu da me „nosi na rukama“ i osjećati povjerenje, no, s vremenom i upornošću u čišćenju,shvatim da mi se to jako sviđa i da se polako sve više osjećam zaista božanski vođenom i zaštićenom.

Ho’oponopono me dakle oslobađa od osjećaja da sam sama na svijetu, da ono što je u mom životu predstavlja neku vrstu kazne i da samo ja znam što je najbolje za mene i druge.Tako, oslobođena ovih opterećujućih uvjerenja, sretnije kročim kroz život i osjećam neopisivu zahvalnost,jer mi je već počevši od ovih postavki,lakše.

Ho’oponopono daje ti novu dimenziju postojanja. Uz tvoje hvala ti, volim te, polako se krećeš od „Bože, Bože, zašto si me ostavio ?“ do „Hvala ti Gospodine što me nosiš na rukama“.

Često se pitamo zašto teška iskustva postoje u našem životu i ne bi li mogla biti malo lakša.Sada shvaćam da su mi bila potrebna zato da znam cijeniti Ho’oponopono,jer da nije bilo njih, ne bih shvatila njegovu vrijednost i ne bih ga uključila u svoju svakodnevnu rutinu.Hvala hvala hvala.

Jako volim voziti auto, uživam u vožnji, lako mi je napraviti analogiju sa našim HO. Ja vidim život prije HO na način da vozim onako kako ja mislim da je najbolje, uglavnom prebrzo i sa nekim strahom u pozadini,jer,nikad ne znaš što se može dogoditi, je’l ?Uz primjenu HO, prepuštam Bogu da “vozi kroz mene”, onako kako je najbolje,opuštenija sam, puno više uživam u vožnji i naravno, manje se bojim. Tako, čak i ako netko prođe pored mene cestom opasno prebrzo, samo kažem hvala ti, volim te i ne ljutim se jer znam da to ima neke veze sa mnom,sa mojim programima,koje dijelim s tim vozačem i da ponavljanjem tih božanstvenih riječi blagoslivljam istovremeno sebe i tog vozača.

Sve manje se ljutim a i mozak mi može odmoriti,jer više nije toliko opterećen pametovanjem kojeg uvijek imam na bacanje.Pri vrhu glave osjećam kao da mi je Bog stavio ruku i tako je drži,osjećam veći mir,zaštićenost i podršku i zahvalna sam za to.Problemi cijelog svijeta nisu više moji, postoji neka puno inteligentnija energija koja brine o svemu a sve što ja trebam je brinuti o sebi na pravi način,dakle, mogu se bolje i više opustiti.

Ho’oponopono je čarobna tehnika. Donio mi je mnogo toga lijepog a kao nešto najljepše mogu izdvojiti odnos sa mojom djecom. On je i prije bio dobar a sada se puno više smijemo i posebno nakon seminara sa Mabel mogu samo skraćeno reći da „plovimo na valovima blaženstva“.To mi pokazuje da svaki odnos, iako je dobar, može biti još bolji. Hvala.

Također, iako sam nove ljude u svom životu uvijek gledala kroz nekoliko filtera, sada puno opuštenije i sa više tolerancije i dobre volje prihvaćam one koji dolaze u moj život,jer znam da su tu s razlogom,nešto možemo učiniti boljim ili bar popraviti.Više prihvaćam i one koji su već u mom životu.Uvijek imam na umu da nam svima treba ljubav.Ne opirem se toliko novim iskustvima,jer se moj strah od novog polako topi,jer,sjećate se,osjećam podršku,što god da dođe ,prihvaćam,koliko god bilo neobično,jer znam da će donijeti ono što je najbolje za mene.

Situacije na poslu, koje su uvijek bile izvor velikog stresa , sada se rješavaju na načine koje ja ne bih mogla ni zamisliti.Jučer sam od svoje šefice dobila na poklon čokoladu a vjerujte mi, to je čudo,samo ja znam kakvo.A moram spomenuti da sam na poslu imala takvu nevjerojatnu podršku kod rješavanja jedne hitne situacije gdje stvarno ne znam kako bih je riješila bez brze podrške koja se pojavila od ljudi od kojih to ne bih nikad očekivala.
Hvala,hvala,hvala,hvala,hvala.
Svatko tko je dao šansu Ho’oponoponu i potrudio se u primjeni zna da ti on daje uvijek više nego što si mogao zamisliti.Hvala.

Seminar sam doživjela kao vrlo transcendentalno iskustvo, bila sam tu, u prostoru i slušala sve a na kraju se jako malo sjećam, osim da sam bila istovremeno u sebi ali i negdje na vrlo udaljenom mjestu u svemiru,u jednoj drugoj dimenziji,uglavnom,teško za opisati jer treba doživjeti .Preporučam.

U srcu osjećam veliku zahvalnost prema ljudima koji su nam omogućili da odaberemo Ho’oponopono kao izuzetno spiritualno iskustvo kako bi polagano,vođenim i upornim koracima mogli doći do svjedočenja Neba na Zemlji. Hvala, hvala, hvala.Volim te ❤

-Lejla Hejja