Najveća senzacija kod mene je bio MIR uprkos vrlo teške situacije u kojoj je bila cijela moja porodica. LAKOĆA kojom sam življela 11 mjeseci sa dva do tri sata spavanja na dan…zadnjih 10 dana možda sve ukupno dva sata i osjećaj nevjerovatne LJUBAVI u času odlaska na put kući, mog supruga. Hvala Hvala Hvala. Nevjerojatna spoznaja da niti jednog trenutka nisam postavila pitanje ZAŠTO?
Ponekad mi se, u tom periodu činilo da sam u nekom balonu i da hodam, nekih 2-3 centimetra iznad površne,kao da ne dotičem tlo. Sjećam se kad sam jedan dan dolazila iz ljekarne prema stanu, da sam bila uvjerena da su parkirani automobili uz pločnik bili u visini mojih koljena, čak sam uz jednog zastala i vidjela sam sve mrlje na krovu i udubine ( kasnije mi je susjed rekao da su to posljedice tuče koja ga zatekla na putu kroz Gorski Kotar – rekla sam mu da sam to vidjela s balkona)…i opet Mir s tom spoznajom…kao – to mi je bilo normalno (naravno da nikom o tome nisam pričala jer rekli bi …gotovo-otišla na kvasinu kako se kaže u Rijeci za one šta su poludili).
Bilo je i onih manje lijepih….kad sam imala osjećaj da se u potpunosti “raspadam” što se pojavilo neposredno prije mog prvog seminara, u tom periodu čiščenje je bilo na najače…nisam odustajala.
Mjesec dana poslije prvog seminara saznajem da ostajem bez posla….tad su mi se u sekundi odsjekle noge, ali kroz minutu- dvije saznajem da bez obzira što neću raditi ….da ću plaću i dalje primati.. E, u te dvije -tri minute…mislim da sam izgovorila milion hvala..hv..hv..hv…i da su mi se sve kosti odvojile od mišića, a svi mišići od kože, ali sve nekako MIRNO i bez straha koliko god čudno zvučalo.
Zašto sam sve to proživljavala na te načine….zbog mog dubokog POVJERENJA da se sve događa upravo onako kako treba i da je to za moje dobro i za dobro svih i da sam bez obzira na sve ZAŠTIĆENA…..a to je samo dvije godine čišćenja….Sva ostala “čuda” koja su se nastavila događati uz razne senzacije koje su slijedile događanja mogu se sažeti u tri slova MIR.
Prije nekoliko dana, poslije 5 godina Hopsanja, prvi put u životu pojela sam kokos…obožavam njegov miris, ali nikad ga nisam mogla pojesti – jednostavno nije htio u grlo…..tko zna kakav se to tvrdokorni program očistio hvala hvala hvala, a jučer mi je u pećnici pukla vatrostalna zdjela – hv hv hv hv, tko zna što se s tim spriječilo… samo žao mi kelja🙂 baš je fno mirisao:)
Bilo je pucanja plavih boca….pronalaženja praznih čaša….voda je preko noći nestala iz njih…”pričanja” stolica u busu…
I još svašta nešta…što kaže Karmen, lijena sam pa ne zapišem na papir, a kako ono kažu “lud pamti a pametan piše”, a eto baš se volim ovako ludu:)
Eh …da…zaboravih reći da sam BILA alergična na lješnjak i orah….
Oduži se ovo…udavih ja vas….ali i to vam je senzacija.
Hvala, Volim Vas
-Ksenija Šimić Buconjić
