Tko kaze da Ho ne radi, da Bog nepostoji i da anđeli ne paze na nas, ne zna šta priča.

Idem ja danas ujutro u grad obaviti nešto. Vozim polako jer je mokra cesta i čistim. Čistim čim sjednem u auto. Jer dok nisam imala auto sa svakim korakom je bilo hvala i volim te, sada to radim dok vozim kao zahvala što imam auto.

Uglavnom na jednom raskrižju crveno ispred mene jedan auto stoji, ja (srebrna boja auta) i iza mene crveni auto stoji. Upali se dodatna desna strelica, auto ispred mene krene i prođe, ja krenem, zastanem da vidim dolazi li mi itko s lijeve (oni još uvijek imaju zeleno) i bum.
Ja sam se našla dva metra naprijed, iza mene je i dalje crveni auto. Shvaćam da me je lupila i izlazim van. Hvala hvala hvala. Izlazi i ona i gledamo obje u čudu. Na mom autu nema niti jedne crtice, niti udubljenja niti ničega. Hvala hvala hvala. Ja čučnem i gledam moj auto njezin auto i nigdje ništa. Ona isto začuđeno gleda, ispričava se i opravdava. Hvala ti Bože da nije ništa ni nama ni autima. Hvala hvala hvala.
Rukujuemo se, ja pogledam prema nebesima, još jednom zahvalim Bogu, sjednem u auto i čisteći odem obavljati sve što sam trebala. Hvala hvala hvala

Ne moram ti reći da sada čistim još i više i samo sve u Božje ruke predajem.

-Jolanda Fišer