Drugi dio seminara 1.

Drugi dio seminara je bio otvorenog tipa, što znači da onaj tko je imao kameru mogao je sve snimiti i doma prikazivati ukućanima, prijateljima, rodbini, susjedima (shvatili ste o čemu pričam), a isto vrijedi i za skriptu. Kako sam na vrhu napisala Drugi dio seminara 1, jasno je da će bit još objava na temu seminara, ali ne na način na koji se možda očekuje. Nisam imala kameru i neću štreberski prepisati skriputu jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Tako je moguće da se ljudi koji su bili na seminaru zapitaju nismo li bili na različitim seminarima nakon što pročitaju objave.

Dakle ono što je Mabel nabacila na seminaru i u skripti ja ću to interpretirati kao sudionik seminara, a ne kao zapisničar, jer to jedino ima smisla… Svi koji trebaju otići na seminar ili su bili ili će otići (novi je već u proljeće) i nema potrebe da što vjernije prikazujem objavama što se ustvari dešavalo ta dva dana u hotelu Antunović.

Na isti način sam napisala i prethodne objave. Imali sve to zajedno smisla? Izgleda da ima, jer po porukama koje dobivam i vašim lijepim komentarima ispada da je bolje da pišem nego da ne pišem. Eto, to smo riješili pa možemo krenuti na drugi dio seminara…

Drugi dio seminara se razlikovao od prvog po tome što je prvi bio više vezan za temu hooponopono, a drugi dio je bio na neki način pokušaj osvještavanja i usmjeravanje našeg života prema onome što želimo i što nam pripada. Sad će netko reći: pa jel nije dovoljno samo hopsati i to je to? Jeeee…, ali da bi ste uopće počeli hopsat trebale su se desiti neke vrlo važne spoznaje u vašem životu, da biste vi u jednom trenutku donijeli odluku: od sad hopsam!… Nešto je tome prethodilo, ne nešto nego cjeli niz različitih stvari, da bi se donijela takva jednostavna, a toliko važna (ključna) odluka.

Hopsajući, nama se mijenja svijest, a kako nam se mijenja svijest mijenjaju nam se i odluke koje donosimo svakodnevno (jer mi cijelo vrijeme imamo slobodnu volju) i kako još ni blizu nismo obrisali sve programe nije loše da neke stvari znamo u naprijed… lakše ćemo funkcionirati i um će nam biti mirniji (jer um voli da mu je sve jasno). Za početak, skripta je puna citata i sigurna sam da ih je Mabel birala prema mudrostima, a ne prema autorima (to što se tu našao citat od Osha, ne znači da Mabel više voli Osha nego recimo Tollea). Dakle već nešto možemo naučiti i prije nego zaronimo u sadržaj.

Osnovni problem je kad u životu počnemo dijeliti, klasificirati, pa po tome lijepiti razno razne etikete… a sve zato da bi što zornije stvorili sliku o sebi samima. Mi kao točno znamo tko smo, što želimo, što ne volimo, što je dobro, a što nije. Jedino što nam baš nije najjasnije što je to što nam fali…

Dakle, drugi dio seminara se bazira na temu osvještavanja nekih pitanja s kojim se svakodnevno susrećemo.

Na kraju skripte piše: Vrijeme je da se nešto poduzme. Dok hopsamo, možemo usput provjeriti na što je to Mabel mislila …♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Preporuka – pročitajte prvo prva dva djela 🙂

Dakle, Mabel je na seminaru rekla da novac ide uz ljubav… da je važno da radimo ono što volimo i da će onda novac sam doći… kao posljedica… Da se razumijemo, to ne znači da svi sad koji ne vole svoj posao ove sekunde se dižu sa svog radnog mjesta, daju otkaz i odlaze se doma baviti nekim svojim omiljenim hobijem… Ne, ne… pročitaj te prva dva djela ove objave, potrebni su određeni koraci da bi se stvari promijenile. Ne dajete otkaz nego čitate dalje…

Ako ste pročitali prve 2 objave vezane za temu financije, onda vam je jasno da je to tema kao i svaka druga i da ustvari, naše neznanje i programi su glavni krivci što nam taj odnos u životu nije baš najsavršeniji… Dobra vijest je da se sve da popraviti, bar u ovom našem hooponopono svijetu :D… pa ajmo nešto raditi u tom pogledu… Prvo, trebamo osvijestiti da imamo programe i da ti programi ne daju dobre rezultate. Da stvari nisu crno-bijele (možda imate novaca, ali ne radite posao koji volite).

Mi smo u životu sa svime u odnosu, pa tako i s novcem (razmislite kakav je vaš odnos). Bez obzira koliko vas zanimala ta tema ili ne zanimala, to je odnos koji čete morati riješiti prije ili kasnije… čak i ako sutra nestane novac kao platežno sredstvo, programi koje nosimo sa sobom ispoljit će se na drugi način i onda će isti problem imati samo drugi naziv… Znam ljude koji su bez razmišljanja dali otkaz na svojim radnim mjestima jer su odlučili da će se baviti onim što vole… Ubrzo su upali u probleme i onda su posumnjali u cijelu priču oko toga da treba u životu raditi ono što volimo… Recimo da niste zadovoljni sa svojim ljubavnim odnosom i igrom slučaja upoznajete osobu za koju ste sigurni da je ono što ste oduvijek željeli. Ako niste razriješili unutar sebe određene programe zbog kojih je vaš prethodni odnos bio loš NEMA ŠANSE da vam ovaj novi odnos uspije. Isto je i s novcima… ako vam novac “curi” iz ruke i iznenada dobijete veću količinu novaca i taj novac će ubrzo nestati (iscuriti) jer se nalazi kod osobe s takvim programom…. Znate što kaže dr. Len: Jeste primjetili da gdje god je problem vi ste tu!

Poanta je da se mi prvo trebamo promjeniti i onda tako promijenjeni privlačimo druge stvari, okolnosti, poslove… u svoj život. Treba izbrisati postojeće programe, otpusti sva negativna uvjerenja koja mogu zvučati logično, ali nisu dobra za nas i samo nam štete. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Svaki čovjek ima upravo onoliko novaca, koliko sebi podsvjesno dopušta. Niti jedan novčić više niti manje!

Ajmo krenuti od korjena problema, tek toliko da se um ne buni, u interesu nam je da surađuje 😀 Programi koje imamo ovise o dvije stvari: prva je – iskustvo koje smo imali u prošlim životima i drugo je predložak s kojim smo bili upoznati u svom djetinjstvu. Problem je što uglavnom nismo svjesni da postoji veza između usklađenosti vanjske realnosti i unutrašnjih odluka, odnosno programa. Isto tako, većina nas nije niti svjesna da razgovaramo s ljudima koji imaju slične podsvjesne programe… pa ispada da je lakše izmjenjivati već postojeću energiju (s kojoj nismo zadovoljni) nego mijenjati programe…
Naše stajalište je za početak ključno… prvo bi nam trebalo biti kristalno jasno da smo mi sami odgovorni kako nešto koristimo u životu (dobro ili loše) i drugo (ne manje važno) je svjesnost da zaslužujemo najbolje (o tome sam pisala u prvom dijelu).
Kad napokon nađete osobu s kojom dijelite svoju ljubav, nećete je svezati za stolicu da vam ne pobjegne, nećete je gušiti svojom ljubavlju 0-24, nećete se kiti njome i pokazivati je gdje god stignete… jer tko god da je na mjestu te osobe, a normalan je, pobjeci će glavom bez obzira, ili vi više nećete biti zadovoljni tom vezom… jer se ne radi o normanom odnosu.

Isto je i s novcima. Novčići nisu samo papirići, kovanice… novci su ENERGIJA (sjećate se, Bogu je svejedno kako ste vi uobličili svoju potrebu – je li to cipela ili zlatna narukvica ili novčanica od 500 kn… jer za vas je to simbol nečega… a to je energija koju vi ili imate ili nemate).

Dakle, problem su programi – množina!!! i zato problem s finacijama nije baš toliko jednostavan… i treba malo vremena da neke stvari otpustimo pa da stvari sjednu na svoje mjesto… (dok se malo zabavljate s ovim idem pisati vježbu koju smo imali na seminaru…odmah 🙂 ) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bucan

Jutros mi inspiracija (nemojte me pitati kako znam da je inspiracija) kaže piši o Zahvalnosti…

Kao što znate kad ponavljamo Hvala, mi ne moramo osjećati zahvalnost, jer mi sa Hvala brišemo podatke(programe) iz memorije(podsvijesti)… tako kaže hooponopono i to je tako.

Ne znam, da li se ostali, koji su bili na seminaru, sjećaju da je Mabel u jednom trenutku spomenula zahvalnost i rekla je da je dobro biti zahvalan na svemu, a pri tome nije mislila na ponavljanje: hvala,hvala,hvala… Mislila je na zahvalnost. Kako znam? Pa znam jer mi njene riječi sad odzvanjaju u glavi 🙂

Dakle, mi smo ti kojima se sve događa. Mi smo ti koji se osjećamo dobro ili loše i odgovorni smo za svoje osjećaje (programe). Mabel je rekla da se mnogi ljudi plaši zahvaljivati na svemu jer misle da će im Svemir (Bog, Nula) poslati još takvih (loših) stvari. Naravno, to nije tako. Ako se mi zahvaljujemo za nešto (ako osjećamo zahvalnost) onda nam Svemir pošalje nešto što rezonira toj zahvalnosti, jer zahvalnost je visoka vibracija, i kao takva može na sebe privući samo slično, a ne nisku vibraciju npr. tugu.

Postoji jedno dete,
istinski vase i od Boga dato.
Naučite ga da voli, da se ne boji.

Obožavam Profil megastore, tamo se osjećam kao doma, oduvijek (od kad su ga otvorili). Sviđa mi se prostor, energija u tom prostoru i volim biti okružena knjigama. Puno vremena sam provela tamo. Knjige koje tamo listam i koje me zanimaju vezane su ili za duhovnost ili za zdravlje. Ta vrsta literature je jedno vrijeme stajala u prizemlju, pa su je preselili na prvi kat, da bi je opet vratili u prizemlje. Zadnji put kad sam bila tamo primjetila sam da su je sad premjestili u podrumu. E, a podrum ne volim… to je jedino mjesto u Profilu koji ne volim i gdje se ne osjećam baš najbolje.

U petak (dan prije seminara) ušla sam u Profil u 8 ujutro, znajući da u podrum ne idem. I tako stojim u prizemlju, okružena knjigama koje me uglavnom ne zanimaju i mislim si što ću, kad mi pogled privuče jedna knjiga čiji me sadržaj i dizajn uopće ne zanima (ni najmanje). Svejedno uzimam je u ruke i listam, a da uopće ne znam zašto. Na 68 strani nalazi se crtež koji je Mabel pokazala na predavanju, a na 96 str. piše: “U socijalnoj psihologiji fraza “hvala vam” stavlja nas u područje nečega što se zove zakon reciprociteta…” Zatečena, ne odlažem knjigu nego odlazim s njom do prve stolice sjedam i listam dalje.

Lior Suchard svjetski poznati mentalist piše o svojim nastupima koji se održavaju širom svijeta i u knjizi su uglavnom opisane njegove predstave. Dakle Lior može svašta, ali ono što je nevjerojatno je ono što on otkriva o svojoj vještini i sposobnostima. Npr. pred TV kamerama on bez greške pogađa koju će riječ voditeljica izdvojiti iz hrpetine novinskih članaka… unaprijed zna odgovore na pitanja iz publike… E sad top pitanje: da li je Lior predvidio budućnost ili je na neki način naveo publiku da odgovore ono što je on već zadao unaprijed kao odgovor? Ovo drugo je u 90% slučajeva. Znači ako vam kaže recite neku zemlju u kojoj niste nikad bili vi kažete baš onu zemlju koju je on odlučio unaprijed da ćete reći… Zastrašujuće, ustvari… jer mislimo da naše misli su samo naše misli, a ispada da baš i ne mora biti tako…. i evo nas opet kod Mabel, programa i hooponopona.

Naše misli nisu naše misli. Nisu naše, samo zato što se nama dešavaju. Ako nismo toga svjesni… misli nama manipuliraju i mi ustvari živimo u iluziji… ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

-Era žrtvovanja je završila (Mabel )

-Intelekt služi da bi smo birali (Mabel )

-Razmišljanje je ovisnost (Mabel )

-Biramo 24 sata dnevno (Mabel )

-Problemi nisu ono što mi mislimo da jesu (Mabel)

-Sve je blagoslov iako ne izgleda tako (Mabel)

Na seminaru smo dobili dvije skripte i na jednoj piše U NULI čarolija počinje.

Jedna od najljepših rečenica koje je Mabel rekla na seminaru (barem meni) je: “Puno je lakše doći na posao kad znamo da je Bog onaj koji dolazi.” Mabel kaže da smo mi ti koji biramo; ako želimo biti žrtve, to je uredu, imamo na to pravo… Samo, onda se ne bi trebali žaliti da nam se ne sviđa stanje u kojem se nalazimo, jer smo ga sami izabrali. Istina, nismo izabrali sadržaje (programe), nego smo izabrali biti žrtve tih programa…

Moguće je da se pitamo: a zašto jednostavno ne može biti život osmišljen onako kako mi želimo… Tu se ustvari javlja još jedan paradoks… mi smo u uvjerenju da je naša slobodna volja i “volja” Nule u kontradikciji… mislimo da je vrlo moguće da ono što nam sprema “Nula”-naš izvorni Ja nešto što nam se možda neće svidjeti, a povratka nema…

U stvari, ne postoji nešto kao “Božja volja” i “Moja volja”… jer programi nisu “Moja volja”… To je kao da se nalazimo u tamnom zagušljivom podrumu okruženi istrošenim predmetima od čijeg nas prisustva hvata mučnina, ali osjećamo jednu vrstu sigurnosti jer nam je sve poznato. Ako bi smo u tom stanju imali priliku izaći van iz tog prostora… bez obzira na sve možda bi smo na trenutak mogli osjetiti tugu jer napuštamo nešto što nam je na neki način pripadalo… Nismo mi zalutali u taj podrum.. .tamo smo se našli jer smo željeli proći kroz to iskustvo… i sad možemo dalje…

Hopsanjem mi kao da izvlačimo jednu po jednu ciglu iz zida podruma… i sve više i više svjetla nas obasjava… čak ni podrum više nije tako mračan i zagušljiv… na trenutak shvaćamo i hvata nas uzbuđenje… ništa ne gubimo… zahvalni smo podrumu, svjetlu i novom prostoru koji se otvara upravo sad tu ispred nas… Nismo sami… imamo podršku… život više nije borba… postoje samo različite mogućnosti utkane u bezgranično tkanje i naš vez koji se izmjenjuje s jednog mjesta na drugo… ne brinemo jer znamo da smo sigurni i zbrinuti jer ista sila koja vodi računa o našem udahu i izdahu, otkucajima srca spremna je brinuti se i o svemu ostalom…

Bez daha nismo živi (bar ne u ovoj dimenziji)… najvažniju stvar u svom životu ne kontroliramo mi… nije to slučajno… pa zašto onda ta ista sila ne bi kontrolirala i sve ostalo… ♥ ♥ ♥ hvala,hvala….

– Dani Ella

Život je vječni, neprekinuti tijek a mi tek putnici u njemu.
Ljubav je vezivna sila i iz ljubavi i želje za životom svi smo potekli.

Znamo i to da u osnovi ne postoji više od dvije vrste emocija ljubav i strah. Ljubav predstavlja naše prirodno nasljeđe, strah je stvorio naš razum. Dogodilo se to davno, dok smo bili još sasvim mali, i ne znajući ništa, pokušavali pronaći svoje mjesto pod suncem u svijetu odraslih. Nikome od nas to nije bilo lako. Važni odrasli nisu bili tu uvijek kada smo ih trebali: pored toga njihovo su ponašanje i reakcije na naše ponašanje često bili vrlo zbunjujući. Istraživanja govore da prosječno dijete tijekom jednog običnog dana primi 431 negativnu poruku (nemoj ovo, ne smiješ ono i sl.) Takve nas pouke zbunjuju i čine nas nesigurnima. Zbog njih i urođenog nagona svakog živog bića za samoodržanjem razvili smo različite obrambene mehanizme, koji su nam u početku pomagali preživjeti u svijetu i s ljudima iz našeg okružja, no s vremenom smo se poistovjetili s njima i zaboravili tko smo i što smo uistinu.