Osvrt na seminar Ho’oponopona 4.dio

frJedno od čestih pitanja koja nas mogu mučiti su i dileme oko sudbine Ega…

Znamo da je Ego nešto sa čim smo se poistovjetili… i kad ga uklonimo, ono što ostane smo ustvari pravi mi… E sad, sama izjava da nešto što smatramo djelom nas treba ukloniti može stvoriti jednu vrstu stresa u nama… U stvari, nije nam baš jasno kojeg djela sebe se trebamo odreći i kako…

Ako su sve programi – i ono dobro i ono loše, pa što nam onda ostane od onoga što smo smatrali svojim životom? Gdje da smjestimo sve one uspomene zbog kojih se isplatilo živjeti? Um je aparatura kojom se sebstvo (ono što mi stvarno jesmo) služi… E sad, znamo da je sve energija i da energija posjeduje svijest (i zato kažemo da ustvari i ne postoji ništa osim Boga ) i da je ta svijest prisutna u svemu… što znači (znam da zvuči ludo), mi koji smo svijest možemo biti i tu i tamo…

Ako je svijest bazirana u umu onda ona kaže: Ja sam Um (i tako se i ponaša)… a ako je svijest bazirana na samoj sebi… jasno joj je da je ona SVE, jer doživljava sebe u svemu (što je istina)… Eto to se nama desilo… naša svijest (koja je u osnovi SVE) se poistovjetila s jednim djelom i sad je toliko fokusirana na taj dio da ne vidi ostatak. Da skratim, nikoga ne ubijamo, pa ni ego… Mi se samo fino uštimavamo …

Jer šteta je ako ste pijanista i svira vam se da koristite samo tri note… Hooponopono nam pomaže da otpustimo ta kruta uvjerenja da posjedujemo samo tri tipke…♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Sad je vrijeme…

images (8)Sada je vrijeme da svi doprinesemo na svoj način … zahvalnošću, ljubavlju, molitvom … kako god tko može i umije … ovo više nije vrijeme razjedinjenja i borbe oko toga tko je u pravu i čija je istina očitija, nego vrijeme povezivanja, zajedništva i ljubavi…

Ključni sastojak je ljubav- Volimo i budimo zahvalni na svakom dahu koji udišemo…

Zahvaljujmo iz trenutka u trenutak, umrimo za staro od trenutka do trenutka…

Ugledajmo sebe novim, svježim pogledom kao da se vidimo po prvi put u životu i vidjet ćemo svu ljepotu i sjaj unutarnjeg bića, a isto tako i druge gledajmo neobojano emocijama i sjećanjima iz prošlosti, (izvadimo ih iz ladica u koje smo ih stavili), nego kao da ih po prvi put vidimo i ne znamo ništa o njima, i vidjet ćemo ih onakve kakvima ih je Stvoritelj stvorio, savršena, predivna bića, i tako ćemo pomoći i njima da i oni sebe vide takvima, kad u našim očima ne vide više prosuđivanje i zamjeranje… nego samo ljubav i prihvaćanje…

– Ivana Bakota

Osvrt na seminar Ho’oponopona 3.dio

Mabel je nekoliko puta naglasila kako je važno konstantno čistiti, bez očekivanja, i otpustiti sve programe.

frNeobično je kako um misli da je zarobljen kada hopsa, a ustvari je obrnuto… kad ne hopsamo, onda smo pod utjecajem programa i nemamo IZBORA… Mabel je rekla da trebamo odlučiti želimo li živjeti svjesno (a to znači hopsati) ili ne-svjesno (u tom slučaju smo prepušteni memoriji – čiji se programi vrte konstantno, jer ih nema što zaustaviti )… Hooponopono nam ustvari nudi put u slobodu… na tom putu sve je moguće…

Hooponopono nije odustajanje od života, ono je otkrivanje života samog…

Dakle, nema bolje investicije od čišćenja, a kako nemamo širu sliku, nikad ne znamo što se našim čišćenjem dobroga dogodilo… Mabel je ispričala da je jednom pala dok je šetala s dr. Lenom… pa se malo začudila… Dr. Len joj je rekao da je dobio informaciju koja glasi: Bolje da je pala ona nego avion !… Pa sad si vi mislite hoćete li hopsati ili ne ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

 

Sve je savršeno

images (5)Kao što smo jedinstven spoj Duše i Tela, tako smi i smo spoj programa koje nosi naša Duša i onih koje ima naše fizičko telo. Kao što duša ima nasleđene programe iz naših različitih inkarnacija ( ili ako više volite kolektivnog nesvesnog) ima ih i naše fizičko telo. Telesni psihoterapeuti kažu da naše telo pamti sve i da svi naši doživljaji ostaju zapisani u telu. Brisanjem programa pročišćujemo, dakle i dušu i telo, oslobađamo ih i vraćamo u savršenstvo ili Nulu.

Ljudi oko nas čine nam se manje ili više lepi, ružni , pametni, glupi, dosadni, tvrdoglavi, uporni, naporni… sve zbog naših sopstvenih programa naravno. Naime, mi druge uvek vidimo kroz svoje programe i uverenja, baš kao i svet oko nas. Jer, svet je takođe odraz programa u nama. Mi mislimo da ga vidimo na isti način kao i drugi ljudi, ali to nije tako. Sećate se one sličice sa bakom i devojkom- to je samo ilustracija ove činjenice. Mi svet vidimo onakvim kakvi smo mi, odnosno naši programi . Zato u svoj život privlačimo ljude sa sličnim programima. Svi smo mi savršena bića, a jedino što nas sprečava da se tako međusobno opažamo jesu naši sopstveni programi.

Na mene je možda najveći utisak na seminaru ostavila jedna jedina Mabelina rečenica koju je uputila gospođi koja se bavi refleksoterapijom i govorila je o tome kako želi da radi sa decom sa posebnim potrebama, a naročito o jednom dečaku. Njeno pitanje je bilo kako da mu pomogne. Onda je Mabel rekla da treba da ga vidi kao savršenog, da ga prihvati takvog kakav jeste i vidi savršenstvo u tom postojanju ili izvan njega kako god. Bar sam ja tako razumela njenu poruku. Svi smo savršeni i sve je savršeno baš takvo kakvo jeste, upravo sada.
Hvala ♥
– Suzana Vemić

Osvrt na seminar Ho’oponopona, 2.dio

frAko se “JA” identificira da je “tijelo-um”, postane “JA” koji preuzima da je osoba i odgovornost osobe je da vodi računa o svom postojanju… A ako se isto “JA” identificira samo kao vidioc, svjedok, univerzalni vidioc, Onda Univerzum postane odgovoran da vodi računa o životu ovog tijela…( Mooji )

 O ovome je i Mabel govorila na seminaru. Naime, kako smo se poistovjetili s vlastitim umom i tijelom, smatramo da kad bismo prestali razmišljati da više ne bismo mogli funkcionirati… Navikli smo prvo razmisliti, pa onda reći ono što mislimo.. .drugim riječima navikli smo kontrolirati ono što nas predstavlja i smatramo da bi gubitkom te kontrole ustvari mogli biti izloženi tko zna čemu… Mabel, kao i ostali mudri učitelji naglašava da je najvažnije od svega zaustaviti razmišljanje (vrtnju programa iz memorije)… jer istina se ne nalazi u programima, konceptima, memorijama. Istina se nalazi u Nuli.

Ako čistimo cijelo vrijeme, sve je više intuicije prisutno u našem životu, pa nam i život počinje poprimati drugačiju kvalitetu… prestaje biti spoj određenih elemenata (programa) koji se stalno vrte i izmjenjuju, a nama se čini da se vrtimo u krug… i postaje svježina u kojoj je svaki djelić savršen, istinit i najbolji mogući za Sve. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Tržišna konkurencija

frKonstantno čišćenje koje koristimo kao Hvala ti i Volim te, ja zapravo vidim kao molitvu koju upućujemo Bogu…

Uvek se setim dr.Lena koji kaže: Ja ne mogu ni zamisliti da Božanstvo ne odgovori… S tim dok čekamo (očekujemo), može nam se dogoditi da naše misli tada “žestoko” krenu u akciju, da upravo tada vide “preteći mač”.
Imala sam skoro jako zanimljivo predavanje ili je zanimljiv taj moj mudri profesor… Naime tema je “pobeda konkurencije na tržištu”, izneo je dokaze, tj.svetska istraživanja koja kažu: loša informacija o nekom proizvodu probija se brzinom svetlosti do kupca i zaživi u 80% slučajeva… dobroj informaciji je teži put i zna se probijati godinama, a zaživi tek kada je proverimo više puta…

Dakle samo je vera potrebna za dobro, za lošu informaciju samo “mač”, svetleći naravno… i upornost..  Konkurencija na tržištu mora pasti uz hvala ti volim te!!!

– Nataša Sekulović

Osvrt na seminar Ho’oponopona, 1. dio

 bhMabel je na seminaru dala jedan odličan primjer… ovaj put s CD playerom… CD player koji svira je ustvari metafora za naš um. Programi koji se vrte i koje čujemo preko njega su sinonimi za programe u našem umu. Mabel je pustila cd da svira… zgodno je demonstrirala kako je besmisleno razgovarati s onim što čujemo, jer sadržaj koji se vrti, vrti se bez obzira koliko mi dramatizirali (ovo nije pošteno…), koliko mi bili sentimentalni (ali ja sam tako dobra osoba…), odlučni boriti se sa sadržajem onoga što čujemo (ne želim to više slušati)…

Jedini način da se zaustave programi je da se isključe, izbrišu… Mabel je kao primjer izvukla cd iz aparata. Dakle programe treba prepoznati kao programe (memoriju) i izbrisati ih ho’oponopono tehnikom (naravno, to je proces koji traje… nije moguće izbrisati sve i odmah)… Međutim ono što je najljepše u čitavoj priči je to da mi ne počinjemo živjeti tek kad sve izbrišemo (što bi značilo skoro pa nikad 😀 )… nego je itekako moguće brisati i uživati u svemu onome što nam život pruža (e, ali to je sad već neka druga objava …) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Što je sreća?

Oni više orijentirani tjelesno: “Bit ću sretan kad se obogatim, dobijem na lotu, bit ću sretan kad budem imao bolji posao, kad budem imao stan, auto, jahtu… kad budem mršavija 5,10,25 kila, kada postanem poznata javna osoba, …”

Oni fiksirani na neke psihološke karakteristike: “Bit ću sretna kada me otac prihvati, a to će biti kada završim tri fakulteta, bit ću sretna kada se zaljubim, udam, dobijem djecu, bit ću sretan kada se ostvarim na poslu ( a usput zaradim koji stan, jahtu ili auto), kada otputujem na Havaje, Sejšele ili jednostavno kad negdje otputujem (samo da nisam ovdje gdje jesam)…… ”

Oni što streme duhovnosti: “Bit ću sretna kad se prosvijetlim, kad odbacim ego, kada budem u sada, kada se očistim, kada budem uvijek, uvijek u zdravlju i miru…’

To su sve načini na koje želimo biti sretni. Ako već treba imati želje, ajde, onda bi bilo dobro doseći ove potonje.

Ali zapravo što je to u biti čemu mi težimo, što nas može učiniti zaista trajno sretnima ?
To je, da tako kažem, SPOSOBNOST osjećanja sreće.
Da bi je dosegli potrebno je učiniti jedan, nekoliko ili mnogo malih koračića unazad. Na tom putu unazad možemo mahati i govoriti pa-pa svom umnom /intelektualnom krajoliku kroz koji putujemo. Samo to, hvala i pa-pa. Jer govoreći HVALA postajemo ponizniji i vraćamo se tamo gdje nam je dom, gdje ponovo preuzimamo naše blago, našu sposobnost osjećanja sreće. Kad smo tu , u sebi, mekani smo, a opet cijeli vibriramo, prazni smo, a puni bjeline koja se uklapa u sve što jest. Mirna radost oslikana je u našem smiješku kojeg nosimo u srcu i na usnama. Dobrota i smislenost ispunila je svaku našu stanicu, riječ, misao, djelo.

Mnogi su putevi ( zato ih i je toliko da svatko odabere koji mu paše). Poanta je da se rikvercamo unazad i kao u svoj pik uskočimo u našu sposobnost za ljubav. Ona je kao antena- magnet za sve dobro što će nam u život doći…

HVALA TI je jedna od prečica jer kad to kažemo automatski zauzimamo ponizni stav onoga koji shvaća da je sve dar. A ništa kao poniznost ne smanjuje posudu intelekta. Kad je prazna, Bog je može ispuniti..
Hvala Ti, hvala Ti, hvala ti….
– Dena Žuvan

Ho’oponopono i Intelekt

U Ho’oponoponu učimo da intelekt nije stvoren da bi znali, već da bi mogli izabrati. To je jedina njegova funkcija. Trebamo otpustiti ili ne otpustiti, biti u pravu ili ne, imati posljednju riječ ili ne. Imamo izbor učiniti to na način na koji bi to intelekt učinio ili na Božji način.

Nažalost, kako smo evoluirali i postali obrazovaniji, sve više i više smo se odvajali od izvora i odlučili kako mi znamo bolje, te kako ćemo sami sve rješavati.

Nekako smo postali zbunjeni. Vjerujemo da bi trebali dopunjavati vlastiti intelekt znanjem, ali intelekt nam je dan da možemo izabrati između razmišljanja, i uplitanja i otpuštanja.

Postali smo toliko uvučeni u vjerovanje da je svrha intelekta spremanje i razumijevanje informacija, da baziramo osjećaj identiteta na toj ideji. Naš intelekt samim time pokušava biti nešto što nije i uvijek nas gura da budemo nešto što nismo namjeravali biti.

Kako bi razbili ovaj ciklus trebamo shvatiti da smo mudri po prirodi, i da naša mudrost ne počiva u našem intelektu. Naša kreativnost također nije naš intelekt. Kreativnost je naše prirodno stanje. Dođe i radi na način koji nije moguće objasniti. U biti, naše ideje i djelovanja dolaze samo iz Inspiracije ili sjećanja.

Bitno je znati da vam Inspiracija može doći jedino kada ste prazni i otvoreni. Ne može doći dok pričate, mislite ili se brinete. Kako bi dosegli svoj maksimalni potencijal, morate ponovno postati djeca, mudra djeca. Morate vjerovati da ste vođeni i zaštićeni i onda kada ne razmišljate i brinete se; i biti otvoreni za sve mogućnosti. Trebate se vratiti svojim korijenima, u vrijeme prije nego ste postali toliko obrazovani da ste zaboravili tko ste zapravo.

Mi smo ti koji kompliciramo vlastito postojanje. Mi smo oni koji mislimo da znamo što je najbolje za nas i radimo liste onoga što, kada i koliko želimo privući, dok u biti ne znamo što je dobro za nas; i na kraju svega; za koga uopće radimo tu listu? Zapravo radimo liste za Stvoritelja, koji nas zna bolje od bilo koga drugoga i zna što i kada želimo. Mi smo u biti jako arogantni.

Anthony De Mello je to pojednostavnio, “ Kada postanete svjesni, postanete mudriji. To je ono što možemo nazvati samoodrastanje. Ako razumijete svoj ponos, on će nestati – a rezultat će biti poniznost. Ako razumijete svoju sreću, nestat će – a rezultat će biti stanje sreće. Ako razumijete svoje strahove, oni će se otopiti – rezultat će biti ljubav. Ako razumijete svoju privrženost, nestat će – posljedica je sloboda.”

 Razmislite malo o prirodi. Pogledajte cvijeće, na primjer. Nema šanse da bi mi ljudi bili u stanju stvoriti takvu ljepotu. Trebamo priznati da postoji Božanska inteligencija. Promislite o vašem tijelu. Ne trebate razmišljati o tome kako disati ili kako učiniti da vam srce radi. Okruženi smo Božanskim čudima.

Vratite se čudima i poštujte svoje djetinjstvo. Koristite intelekt za ono što je namijenjen, umjesto da mu dozvoljavate da vas izluđuje. Jednom kada otvorite svoje srce i prestanete pokušavati kontrolirati stvarnost, predivne stvari će se početi događati oko vas i moći ćete oporaviti vaš smisao za uživanje i slobodu.

Istina će vas osloboditi!

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Preostalo mi se samo smijati…

Kad sam prestala pričati o onome što trenutno prolazim, tada sam refleksno počela i više hopsati… Valjda je to zbog nemira kojeg stvara um kad ne hopsa nego ima potrebu pričati, dijeliti i analizirati, pa sami taj nemir djeluje kao podsjetnik kako bi bilo dobro hopsati… I tada, kad sam jeziku uskratila riječi, postigla sam mir iznutra.
Preostalo mi se samo smijati…..

– Anita Barišić