Naša realnost uključuje sve naše programe, sjećanja, vjerovanja, vezivanja, emocije, i očekivanja. Ovo se nakupljalo tijekom mnogo godina. Bili smo slijepi i gluhi jako puno vremena. Potpuno smo drogirani, tražimo ljubav, odobrenje i poštovanje na krivim mjestima i od krivih ljudi. Tražimo uspjeh, moć i materijalne stvari misleći da će nas to “usrećiti”. Pokušavamo promijeniti ljude jer mislimo da ćemo biti sretni ako se oni promijene. Konstantno dajemo našu snagu misleći da naša sreća ovisi o drugim ljudima i vanjskim okolnostima.

Zaustavite svijet, želim sići! Zar ponekad ne osjetite potrebu da zavrisnete? E pa, sada smo usred pjesme i moramo plesati dok ne dođe do kraja. Možemo promijeniti ples i njegov završetak ako samo otpustimo sve. Moramo prestati dozvoljavati našoj pogrešnoj realnosti da nas kontrolira. Znam da je zastrašujuće otpustiti sve za što smo dosada smatrali da je stvarno. Naš je strah neizbježan kada otpustimo sve ono poznato i suočimo se s nepoznatim.

Prekrasna stvar o procesu kojeg učimo kroz Ho’oponopono jest da se, sve što tražimo, sve za čim teži naša duša, nalazi u tom nepoznatom. Naravno, osjećat ćete strah kada dođe do otpuštanja vama poznate realnosti, ali svejedno to morate učiniti. Znajući to, ako bude voljni upitati za pomoć, pomoć će biti tu za vas. Sve što trebate je upitati, jer imate slobodnu volju. Svemir ne može intervenirati ako vi to ne zatražite. Kada prakticirate Ho’oponopono, ono što u biti činite jest da tražite pomoć. Preuzimate 100% odgovornosti za svoju stvarnost i dajete Bogu dopuštenje da vas uzme za ruku, vodi i štiti. Niste sami. Pitajte i dobit ćete.

Budite voljni promatrati taj strah, znajući da to niste vi. Vi ste iznad toga. Radeći to, taj će se strah odmah istopiti i nestati.
Čim strah nestane, na njegovo mjesto dolazi inspiracija i vodi vas natrag u raj, makar na jednu sekundu! I kada se pojavi sljedeće sjećanje, nedoumica ili strah, samo nastavite otpuštati, trenutak po trenutak. Kada se strah pojavi, učinite mi uslugu: dišite. Prva stvar koju učinimo kada se pojavi strah jest da prestanemo disati, zato će ovaj mali korak biti od velike pomoći pri otpuštanju strahova.

Razmislite o tome, imate mogućnost vidjeti svemir onakvim kakvim ga Bog vidi, bez straha. To je kao da ga vidite po prvi put, kao da ste novorođenče. To je nova šansa da počnete ispočetka. Sreća koju tražite nalazi se iza svakog “hvala” i “volim te”. Nastavite to govoriti svom strahu, nedoumici, mišljenjima i predrasudama prije nego ih otpustite. Budite zahvalni za strah, jer se pojavljuje da vam ponudi još jednu šansu da otpustite. To je dobar alarm, govori vam da je vrijeme da se probudite, da učinite nešto drugačije, ili možda da je vrijeme da se pokrenete, da djelujete. Strah je nešto što mi kreiramo u našim mislima, i naša vjera u njega mu daje snagu.

Čim postanemo svjesni ove istine, strah se jednostavno istopi.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Naravno da može! Kao prvo, depresija je sjećanje; i da, može biti izbrisano. Jeste li znali da možemo postati ovisni o depresiji?

Da, zato što smo toliko navikli na ovo stanje našeg bića i to nam tako dobro ide, da se naprosto čini prirodnim. Također u tome svemu možda dobivamo i nekakvu ‘’naknadu’’: možda na taj način privlačimo pažnju ljudi oko sebe i/ili činimo da se ljudi brinu za nas kada smo u tom stanju.

Jedte li znali da je depresija zapravo jako težak posao?
Naše prirodno stanje jest sreća, tako da zapravo stavljamo svoje tijelo u određeni položaj, naše mišiće lica pomičemo na specifičan način itd. Tako da, samo promijenivši naše držanje ili čak samo sa smješkom, zapravo ne možete biti u depresiji!

Jeste li znali da je depresija često puta samo manjak vode? Čak i ako samo popijete malo više vode, osjećat ćete se mnogo bolje. Vašeće se stanice regenerirati i proširiti. Definitivno Plava Solarna Voda čini čuda pri brisanju ovih sjećanja.

Željela bih vam ispričati kako me jednom jedna naša učenica nazvala poprilično depresivna. Bilo joj je toliko loše da je njen liječnik želio hospitalizirati. Rekli su joj da neće moći doći na seminar koji smo Ihaleakala i ja držali u San Diegu zato što zbog svog stanja neće moći voziti. Pitala sam Ihaleakalu i rekao mi je da joj kažem o alatu koji uključuje čašu vode. Taj je alat Ihaleakali došao putem Inspiracije tijekom konzultacija koje je činio taj tjedan sa ženom koja je prolazila kroz rastavu braka i koja je bila jako depresivna. I da vam ispričam dalje… sljedećeg se dana dovezla u San Diego i pojavila na seminaru sa širokim osmijehom na licu i rekla: ‘’Bile su potrebne 3 čaše i onda sam se osjećala kao nova.” A trebala je biti hospitalizirana u ustanovi za mentalne bolesnike!!!

Ako ovo nije dovoljno da vas uvjeri, pročitajte priču koju je još jedna učenica Ho’oponopona podijelila sa nama.
“Moje ime je Teresa i u svibnju 2005 odjednom sam se osjetila toliko bolesnom da to mogu opisati samo kao živčani slom. Čak ni ne znam mogu li te riječi točno opisati moje stanje. Sve što znam je da su moj muž i nutricionistkinja Jean mislili da sam spremna napustiti planet. Pet dana je moje srce lupalo više od 100 otkucaja u minuti. Nisam mogla spavati, samo koračati po podu. Kada bi pokušala spavati, bila sam toliko prestrašena zato što bi doslovno osjetila kako mi srce staje. Bila sam u konstantnom stanju panike. Moj sin je tada imao 2 godine. Ovo se događalo dok sam živjela na Havajima i moj tadašnji liječnik bio je naturopat. Nisam imala puno sreće sa zapadnjačkom medicinom, ali kad mi moj liječnik više nije mogao pomoći, otišla sam na hitnu pomoć, gdje sam primljena na psihijatrijski odjel.

Doktori su neprestano punili moj organizam antidepresivima, zato što nisu mogli shvatiti što se događa sa mnom. Nikada nisam bila depresivna osoba, niti sam ikada prije uzimala antidepresive. Inzistirali su na tome da sam depresivna i davali mi doze lijekova primjerenije slonu. Od 2005-2008 bila sam hospitalizirana na psihijatrijskom odjelu četiri puta. Antidepresivi mi nisu pomagali i osjećala sam se sve gore i gore. Željela sam napustiti ovaj planet puno puta jer sam toliko emocionalno patila i osjećala užasnu tjeskobu. Rješenja mog doktora je bilo: dajte joj još lijekova.
Sjećam se da sam, kada sam živjela u Bostonu, pročitala knjigu Kitty Dukakis o tome kako joj nijedan lijek nije pomogao kada je bolovala od depresije, te je otišla u bolnicu u Massachusetts i prošla kroz šok terapiju. Mislila sam da ću jedino tako preživjeti.
Na samom početku 2007. godine gledala sam Rhondu Bryne kako svijetu predstavlja ‘’The Secret’’ putem Oprah Showa i osjetila sam jako veliko uzbuđenje. Nisam osjetila takvo uzbuđenje dugo vremena. Nakon emisije sam se odvezla do knjižare i počela učiti načine na koje mogu vizualizirati i učiniti da se i moji najnevjerojatniji snovi ostvare.
Međutim, nisam nikako mogla manifestirati bolje zdravstveno stanje i patnja se nastavila. Ono što sam uspjela u svom manifestiranju jest da se moja obitelj preseli u San Diego i to je bilo fantastično. Znala sam da postoji nešto iza svega što sam ikada znala i što su me učili u prošlosti, jer je naše preseljenje u San Diego bilo ništa drugo nego čudo.
Počela sam proučavati različite energetske načine ozdravljenja i početkom 2008, došla sam do Vlastitog Identiteta kroz Ho’oponopono. Proučavala sam i pobožno čistila. Depresija je nestala, a ja sam bacila u smeće sve antidepresive o kojima sam bila ovisna. Nisam uzela nijedan lijek od 11.studenog 2008. Osjećam se fantastično i još uvijek čistim svaki dan, čak i danas dok ovo pišem.
Stvaranje Vlastitog Identiteta kroz Ho’oponopono je predivan proces za kojeg mogu samo reći da je savršen, svet i čudesan. Dr. Pappas, ovo pišem vama zbog toga što je djevojka o kojoj pišete stvarna i ako mogu na bilo koji način pomoći i odgovoriti na vaša pitanja, ili pitanja kojeg znatiželjnog pacijenta, biti ću jako sretna.
Srdačno,
Teresa”

Nadam se da će vam ovo pomoći da sljedeći put shvatite koliku ulogu sjećanje o depresiji želi imati u vašem životu. Sada znate da izbor postoji. Možete reći Hvala I Volim te depresiji. Na taj način ćete pustiti to sjećanje i prepustiti ga Bogu koji bolje zna zašto baš depresija. Izaberite pustiti depresiju i sjedite na vozačevo sjedalo!

Voli vas,
Mabel

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/