Naravno, lako je sad meni pametovati ovdje, ali eto ne da mi vrag mira, pa idem pokušati:-) Mislim da je problem u pretjeranom fokusu nad tom osobom, našem upornom insistiranju na njenoj prisutnosti u našem životu. Naravno, pri tome ne mislim na fizičku prisutnost, jer na to nije uvijek moguće utjecati, nego na prisutnost emocionalne pažnje prema njoj što nas stalno okupira. Ako zadržavamo tu pažnju, onda hranimo emociju koja je ostala “stuck”, zapela u našim odnosima zauvijek kao neki nevidljivi pipak što nas iscrpljuje, isisava život iz nas! To vam je kao da ja i ta osoba govorimo jedno drugom svaki dan dobar dan, a u nama kuva uzavrela voda; dva emocionalna čudovišta što su narasla golema razmjenjuju energetsku vatru iznad naših glava:-) U takvom okruženju, netrepljivost se bilda u nedogled, raste sve veća i veća, više ne vidimo ništa nego nju kroz filter te osobe. Nije to do nas, ne možemo si pomoći, to je jače od nas, film što se vrti, kod što se odvija. No, možemo preuzeti odgovornost (opet ta dosadna odgovornost:-))
Mislim da trebamo učiniti (drastičan) odmak iz te situacije, prebaciti fokus pažnje na nešto drugo, u kontri! Ako je voda vruća ići ćemo je hladiti drugom, hladnom vodom, nikako dolijevati vruću! Po mom iskustvu, trebamo se okrenuti suprotnosti, a to je Ljubav! Znam da je ovo apstraktno, što dovraga znači okrenuti se Ljubavi?:-) Dakle od sada pa nadalje, 100% naše pažnje, namjere, volje, svaki pokret, udah, izdah se može učiniti u ime i za Ljubav. Treba shvatiti da je to projekt, nikako hir, ili mali zadačić, nego planina od posla, jer mi trebamo poništiti kompletnu osobnu povijest, sve ono što nas je gradilo, oblikovalo i stvaralo takve energetske stringove sa tim osobama (sjećanje, program kako kaže Karmen). To je u nas ugrađeno po difoltu, sve u životu što poznajemo, dobro jutro, dobar dan, laku noć! E sad, nama je zadatak razoriti tu golemu utvrdu od kamena, odvratno debelih zidova! Pitanje je sad da li ćemo rušiti kamen po kamen ili ćemo naručiti onaj stroj sa kuglom što mlati, to zavisi od situacije do situacije (potrebna je strategija), ali model projekta ne smije izostati.
Ne znam kako bih to objasnio drugačije, ali da bih učinio ovaj obrat, morao sam zaustaviti sve procese koje sam do tada radio i bio, te započeti sa svim mogućim instrumentima koji su mi tada dolazili (i gle čuda, stalno dolaze kada ih tražite:-). Budio sam se u 4 sata ujutro, radio prakse vezivanja s Ljubavlju, premda nisam razumio što je to, o čemu se tu radi! Započeo sam sa fizičkim vježbama joge na način da bi pri svakom istezanju tijela zamišljao taj mišić kako se prožima Ljubavlju, kako ga volim, kako je sve što imam! Meditacije u kojima sam molio Izvor da mi pokaže Ljubav, mjesecima, godinama, primao, prihvaćao, učio, osluškivao! Prakse disanja gdje sam doslovno odbacio prateća pojašnjenja o prani i drugim blagom koja se tu dešavaju, i umjesto toga uključivao udisaje Ljubavi, mada nisam mogao ni zamisliti što to opće o znači:-)
Želim reći da se tu stvarno radi o planini i nije lako! Moja iskustva govore da zaista treba postati Ratnikom jer je riječ o potpunoj transformaciji u nešto posve drugo, jer do tada nismo poznavali drugih emocija osim programiranih. Predanost je akcija, konkretan rad, fizičko-psihološka gromada koju treba pokrenuti snažnom voljom i željom za promjenom. Jedini način za istinski Oprostiti jest totalno zasićenje s Ljubavlju, ono bez treptaja, stanje svijesti u kojem vlada potpuna nezainteresiranost za bilo kakvu drugu emociju osim Predanosti Sebstvu, PUL-u. Ako je agresija utvrda, onda je Ljubav sve ostalo što prožima prostor među stijenama njenih zidova i može ju razoriti s lakoćom, ako to zaista želimo! Sjećanje na pakao što su nam te osobe učinile postaju tek ostaci te tvorevine razasuti po tlu, mrtve, prazne ljuske po kojim gazimo bez problema! Nećemo uspjeti bez ovoga, bojim se.
– Neno Lubić
Kad bismo znali to što ne znamo, mi bismo voljeli to što nam se događa.
Ho'oponopono Tehnika 