Vidim na jasnom primjeru kako mi prakticiranje tehnike mijenja percepciju i čini me zadovoljnijom i sretnijom osobom.

Svih ovih godina bi mi se tako poklopila situacija da si nisam mogla kupiti baš one nove kuglice i ukrase za bor koje sam htjela. I svaki put kada bi kuglice došle na police u trgovinama ja bih bila nervozna i jadna zbog toga (ili mi je kasnila plaća ili je uletio neki nepredviđen trošak – uglavnom uvjerenje da sam nekakva žrtvica).
Nekidan dođemo dragi i ja u trgovački centar u blizini i vidim kuglice… i obrazac se krene vrtiti… jer si ih ni ove godine neću priuštiti.

Zadnje vrijeme bilo je dosta turbulentno za mene – susresti se s nečim što izbjegavaš poprilično je teško, a još teže krenuti s radom. Išlo je sve glatko, pa onda malo teže, pa opet lakše…

Onda mi se dogodilo nešto prekrasno – wow, mislio sam si, napokon sve ide onako kako treba ići, ali nije bilo tako – bol te situacije je bila teška, mentalni pad u kojem ti se sruši cijela duhovna koncepcija – poželio sam u tom trenutku da se sve ovo nije nikada ni dogodilo, da se ne moram ustajati ponovno… zašto padati i zašto ponovno ustajati, čemu svo to jačanje padovima, koja je svrha cijele ove životne škole… i to me je držalo tjedan dana (možda i više) – zahvaljivao sam jer nekako nisam mogao odustati (to je do sada bio običaj)…

Kada sam se krenuo oporavljati odjednom zbrka u grupi – bar sam ja tako to shvaćao… i osjećao sam se pomalo izblesiran – osjetim da se nešto mućka u meni i odjednom sve što sam radio ne valja (tako sam ja to tumačio) da bi mi u jednom trenutku kroz glavu prošlo – cijeli svoj život rješenje svojih problema tražim u stvarima i ljudima, a nikada ne pitam sam sebe… koncept slušanja unutarnjeg bića mi je bio poznat, ali nikad ga nisam osjetio…

I eto, sad sam ušao u sebe, u dubinu svog prekrasnog bića – sve što sam iskušavao kao bol i patnju nalazilo se je u mojoj glavi. Nikada nisam imao probleme u životu, stvarne probleme, jedini problem je bila moja mentalna konstatacija – a još veći vezanost za projekciju određenih dijelova mene 🙂

– Ivan Tomasić

Kad smo sretni, onda smo jedno sa Svemirom (Mabel na predavanju).

Sreća je stanje… prirodno u kojem se nalazimo ili ne nalazimo. Sreća na koju se ovdje misli je sreća koju nije moguće izgubiti… i opet – podaci nas samo prividno mogu “usrećiti”… Promjenom podataka sreće u podatke nesreće i naš doživljaj se mijenja… Bitno je razlučiti ta dva različita stanja. Kad smo sretni na način na koji Mabel misli, mi smo u savršenoj vezi sa apsolutno svime u Svemiru… znači i sa samim sobom… i svaki naš korak je pravi korak (ispravan korak), iz tog stanja sreće svaki naš kreativni čin je čin širenja sreće…

Dakle, hopsići…hopsanje nije sredstvo kojim mi poboljšavamo svoj život (obogaćujemo ga), već način transformacije iz neistine u istinu ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Mabel je na predavanju rekla jednu važnu stvar (naravno rekla je više važnih stvari…), a to je: Hooponopono zaustavlja razmišljanje!!!

Mi hopsanjem na neki način okrećemo leđa podacima kojima smo mentalno bombardirani… Što nam to govori? Govori nam da podaci koje vrtimo u glavi apsolutno nisu važni… jer da su važni hopsanjem ih ne bi brisali. Problemima se ne opiremo (Mabel )… ne pokušavamo ih riješiti, razumjeti, analizirati… jednostavno ih doživljavamo kao podatke i ništa drugo… prema tome – čistimo ih kao i sve ostalo… E sad, ima nešto na što možemo obratiti pažnju i što nam cijeli proces olakšava… a to je svjesnost o tome što se ustvari događa i zato Mabel kaže da će na seminaru dati intelektu priliku da razumije hopsanje (razgovor s unutrašnjim djetetom, u čemu je ustvari problem, mnogo alata….)… dakle, radi se o razotkrivanju…

Dakle, u ovom slučaju um koristimo sa određenom svrhom… on je instrument, sredstvo (samo to ) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Kako prepoznati  jesi li u EGU ili je li netko u EGU?
Nekako mi se čini da je glavna odlika ega SILA, želiš silom dobiti/postići nešto.
Sila pak podrazumijeva da se bojiš i da ne vjeruješ Svemiru, Bogu Ocu Tvorcu da se brine za tebe.
Zato je PONIZNOST sušta suprotnost sile jer onda nema straha. Jednostavno DOPUŠTAŠ Ocu da se brine za tebe, vjeruješ mu da ćeš dobiti sve što trebaš, i više.

 U osvrtu 1 spomenula sam da se podaci nalaze u lijevoj polutki mozga. Dakle sve o čemu razmišljamo su podaci… Ti podaci ne moraju nužno biti negativni… možemo mi razmišljati i o nečemu lijepom i bez obzira što je to lijepo to su i dalje podaci… Istina je da ako njegujemo lijepe i plemenite misli mi u svoj život privlačimo slične stvari… ALI nismo SLOBODNI. Ovo je jako važno. SVE, APSOLUTNO SVE su samo podaci, a podaci su dijelovi raznoraznih programa. Važno je obrisati SVE podatke. Zato mi govorimo Hvala ti apsolutno svemu!!! Jer skloni smo vezati se za ono što je dobro u našem životu (Mabel)… ali mi ustvari pojma nemamo što je stvarno dobro za nas…♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

U ponedjeljak, 05.11.2012.g.  u emisiji Dobro jutro Hrvatska, gostuje Mabel Katz. Početak je u 9.00 sati.

 Mabel je na predavanju spomenula kako danas postoje znanstveni dokazi o djelovanju hooponopono tehnike… Jedna je vezana za vodu (M.Emoto) a druga je vezana za otkrića o funkcioniranju mozga… Znamo da imamo desnu i lijevu polutku mozga. Znamo i to da kad su one povezane da se međusobno nadopunjuju… ali isto tako kad bi se kirurški razdvojile, one bi funkcionirale kao dva neovisna mozga s jedinstvenim osobnostima (fenomen dr.Jekylla i g.Hydea).

Lijeva polutka je uglavnom dominantna (kod oko 85% stanovništva). Lijeva polutka sve trenutke slaže prema vremenskom slijedu. Potom uspoređuje, analizira… Lijeva polutka održava poimanje vremena u kojem su trenuci podijeljeni na prošlost, sadašnjost i budućnost i sve zaključuje pomoću deduktivnog zaključivanja (A je veće od B, B je veće od C… onda je i A veće od C)… Moždano brbljanje je vezano za lijevu stranu mozga…

Desna polutka… za desni um – ne postoji ništa drugo osim sadašnjeg trenutka i svaki trenutak je živ i vibrira od osjeta… Dakle da skratim… Mabel je nekoliko puta rekla da mi kad hopsamo ustvari aktiviramo desnu polutku mozga.  Kako uglavnom našim životom dominira lijeva polutka mozga… mi smo preplavljeni podacima (programima) koji se vrte od 0-24 h , a za to vrijeme je naša desna strana mozga potpuno opuštena i uživa u miru i blaženstvu… Naša pažnja se treba prebaciti iz lijeve u desnu stranu mozga… Tu ulijeće Hooponopono kao premosnica… i transportno sredstvo do desne strane. Iako je hopsanje jednostavno njegovo djelovanje je vrlo složeno i slojevito. S jedne strane se čiste programi iz lijeve strane mozga, a sa druge strane desna strana mozga postaje dominantna… tako da je učinak hopsanja 200% … sto na jednoj polutki i sto na drugoj polutki mozga ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Ja nisam niti moje ime, niti moje prezime. A niti nadimak (iako mi je on najdraži od svih tih nomensa). Nisam niti definirana svojom obitelji, niti socijalnim statusom, a ni profesijom.
Niti o meni puno govori moja prošlost ovog ili onog života. A niti sam u kategorijama u koju me poneko iz okoline želi staviti, a zapravo sebe smješta u kategorije.
Niti sam definirana svojim vezama i prijateljstvima, a nisam niti ovaj spol koji jesam.
Tek kad bivamo povučeni nazad u Izvor, Izvor dobivamo kao Saveznika i Izvor nas puni živom vodom. Sada mogu biti svoje ime, prezime, nadimak, mogu raditi svoj posao, mogu čak biti u kategoriji, ali to više nije isto jer mene ništa, ama baš ništa od toga ne smeta.
Kako bi me i smetalo kad bez obzira gdje sam, ja sam na Izvoru.

– Dena Žuvan

Jutros na kavi sa nekim frendovima, nametnula se tema o važnosti u bivanju neprestano aktivnim kako bi život imao smisao.

“Ja bih poludio da ne radim!” bila je glavna definicija postojanja, svakodnevnice. Svjedoci smo brzog umiranja u muškaraca netom po odlasku u mirovinu ili pri dobivanju nekog oblika invaliditeta koji ga čini nemoćnim u davanju sebe bilo čemu.

“Ako nemam svrhu, nema ni mene, preostaje mi samo smrt!”

Jedini način za preživjeti jest imati neku zanimaciju, neki hobi, neki predmet pažnje. Poražavajući je ovaj ultimativni odnos čovjeka i svijeta koji ga okružuje! Kada čovjek izgubi svoj cilj, izgubi smisao svog života i počinje da odumire.

Ali, zašto ne postavimo Ljubav kao cilj?

Ako nam je Ljubav prizma kroz koju percipiramo stvarnost, ako nam je referenca prema kojoj su postavljeni odnosi među stvarima, onda će nam Ona biti i tamo i amo, izvan nas i unutar nas, jer je to zakon dualizma, ovoga svijeta. Ako zabrinutim pogledima strepimo prema tamo, odnosno što će biti sutra – onda neka tamo bude Ljubav! Ako već moraju biti dva, neka nam to sutra bude Ljubav!

Ako idemo sa “Kako ću ja?”, što je opet tamo, onda neka bude – “Ja ću putem Ljubavi!”

Na taj način uzimamo iz Izvora vječnosti, Izvora života, crpimo energiju, snagu i moć, crpimo Mir. Preuzeti odgovornost, to znači preuzeti i prihvatiti Ljubav. Ako ovo želimo i vidjeti, možemo vizualizirati da nas okružuje svjetlosno lopta, aura, koja je Ljubav, prekrasni omotač, a ono što osvjetljava auru je naše Srce. Kada kažemo “Volim Te”, činimo upravo to – gradimo svjesnost o jezgri, našem Srcu, Izvoru u nama koji se reflektira prema vani, prema omotaču sačinjenog od Ljubavi, hranimo ga, održavamo snažnim.

Ako se kaže da je sve ono što promatramo ogledalo (omotač) našeg Sebstva, pa onda neka se reflektira Ljubav, tako da je možemo vidjeti u svemu ostalome! U onome što je vani možemo istinski vidjeti Sebe, znati da smo to mi, da je to naš odraz i da je sjajan, lijep i prekrasan. To je ono što možemo učiniti, sada i ovdje! Preuzmimo odgovornost za Čistu Bezuvjetnu Ljubav u sebi, neka nam ona bude jučer, danas i sutra i sve brige ovoga svijeta, sve bolesti i patnje! Utopimo svu tu gomilu u ovaj Bezdan našeg Srca.

Često se žalimo na upadanje u krize, nedostatak snage, energetski pad, tugu, depresiju. Valja nam naučiti da to nismo mi! Treba se naučiti vidjeti Ljubav, to je vještina vidovnjaka! Istinska moć vidovnjaka nije proricati budućnost, sudbinu, nego vidjeti Ljubav, suštinu, vidjeti svoje Srce u drugima! Vidjeti Jednotu, Izvor u svima i svemu! Budimo vidovnjaci, naučimo vidjeti, radimo na sebi.

Ljubav je naše neiscrpno bogatstvo i izvor beskonačne energije. Ako smo Ljubav i imamo znanje i svijest, nemojmo se brinuti – mi smo Slobodni!

Kada nešto izgubimo u životu, to je znak da se trebamo razvijati! Trebamo otići na stepenicu na kojoj to nije više gubitak, nego evolucija, napredak. Svijest o tome donosi red i Mir.

Volim Te. Hvala Ti!