Category Archives: Vaš blog

Tebi… koji si sve

Posted by Admin in Vaš blog

TEBI… koji si sve i u ovom danu… ti s kojim udišem Hvala ti, uzvraćam ti Volim te… udišem Volim te, uzvraćam Hvala ti…
Molim za snagu tvoje ljubavi, da bude u ovom danu dovoljno jaka da sruši sve “istine” u koje smo naučili da verujemo, sve te “istine” koje nam govore da nismo dovoljno dobri, vredni, snažni, da ne zaslužujemo sve blagodeti tvoje. Molim te jedino za snagu ljubavi…da bezrezervno verujemo sebi i napravimo tvoj izbor i u ovom danu. Molim te, uvek iznova, za snagu tvoje ljubavi da zavolimo sebe, da više nikada sami sebi ne postavljamo prepreke. Pomozi nam da budemo zadovoljni u prisustvu sebe, da kroz nas otapaš sve što ne predstavlja ljubav!

Preuzeli smo odgovornost… obični smo ljudi i nije nam uvek lako. Molim te samo za snagu tvoje ljubavi da nas ona pročisti na ovom divnom “putu”, kroz naše suze, drhtaje, osmehe, kroz tvoja svakodnevna prikazana nam “čuda”, sve sitne znake koje prepoznajemo.

Molim te samo za snagu tvoje ljubavi!! Dovedi nas do toga da glasno uzvikujemo volju tvoju!! HVALA TI, VOLIM TE♥

– Nataša Sekulović

Bolji svijet

Posted by Admin in Vaš blog

Nikakve tame prošlosti ne mogu prekriti sjaj našeg sunca,
čije svjetlo je svakim danom sve veće i veće,
a sa svakim novim “hvala i volim te” snaga mu se širi i povećava,
dok jednog dana ne upije u sebe svu tamu i bol ovog svijeta
i iznjedri novi, bolji svijet u kojem će samo Ljubav i Radost živjeti…♥

– Ivana Shanti

Toplina u nama

Posted by Admin in Vaš blog

Kad ne bi smo imali tijelo ne bi smo imali niti jedan problem… sve bi smo mogli dobiti i izgubiti odmah, a da nas to uopće ne dira…
No, mi smo u tijelu.
Sjedim na stolici pored otvorene rerne ( bez brige, nije na plin, na struju je 🙂 ) grijem se :). Nisu nam još uključili grijanje (nekakvi radovi su u zgradi). Ne pišem ovu objavu kao molbu da mi pomognete hopsajući da mi što prije uključe grijanje, iako znam (toliko vas poznajem) da biste to učinili 🙂 – divni ste!!!
Sjedim tako prikovana za izvor topline… i osjećam toplinu svuda oko sebe… ali ne i u sebi…
Gasim rernu i kuham si čaj od đumbira… Pijem čaj i cijelo moje tijelo se sad kupa u toplini. Slobodno se mogu kretati kuda želim… jer toplina je sada u meni…

Do sada smo ljubav primali izvana…sada sa hooponopono mi znamo da je izvor ljubavi u nama ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Na kraju svakog dana

Posted by Admin in Vaš blog

Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode.Podigao je je u vis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao:

– Što mislite, koliko je teška ova čaša?

– 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.
– Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor.Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?

– Ništa! – odgovoriše studenti.

– Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat?– ponovo zapita profesor.

– Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.

– Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?
– Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.
– Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor, – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?
– Ne! – odgovoriše svi u glas.
– Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.
– Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
– PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
– Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana.
Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

Želim…

Posted by Admin in Vaš blog

Želim biti slobodna… želim otpustiti sve želje, i potrebe, i sva očekivanja koja se podvlače tiho i neprimjetno…

Da li u tome uspjevam, ne znam… znam samo da sam na dobrom putu i to me raduje…. i na tome sam zahvalna, zahvalna na svakom novom danu, na svakoj novoj prilici da budem slobodna, čista i nevina kao dijete….

…i zato puštam sve misli o tome što je dobro za mene a što ne, što je ispravno, a što neispravno (da ne kažem loše, jer “loše” ne postoji), puštam sva mišljenja, jer ja ionako ne znam ništa, On zna bolje od mene uvijek i zauvijek…

Otpuštam sva očekivanja kako će i šta će biti, puštam Život da se događa, puštam rijeku da se sama kotrlja i vijuga svojim tokovima (nekad bržim, nekad sporijim, a nekad s preprekama), puštam rijeku svog života da putuje do svog mora, do svog izvorišta…

– Ivana Shanti

Zahvalnost kroz Ho’oponopono

Posted by Admin in Vaš blog

Što HVALA TI predstavlja?

Da bi bili potpuni moramo biti zahvalni. Zahvalnost, otpuštanje, opraštanje i prihvaćanje sastavni su dio ho’oponopona. Uvijek krećemo od sebe jer smo mi izvor svih naših misli i predodžbi. Programi našeg uma često nam ne dozvoljavaju da vidimo pravu sliku o sebi i svijetu u kojem živimo. Bol tako postaje samo bol – rana ili ožiljak na našoj duši. Kada kažemo HVALA TI na ranu naše duše nanosimo melem i ta rana polako zacjeljuje. HVALA TI kažemo onda kada osjećamo zahvalnost.

Zahvalnost je odličan način da iskušavate potpunost u ovome trenutku – pogotovo ako možete biti zahvalni svemu što se događa u vašem životu. Dopustite sebi da budete i prihvatite sebe onakvima kakvi jeste u ovome trenutku.

Imali ste probleme i izazove, imali ste svoja neugodna sjećanja, emocionalne ožiljke i život vas je sigurno često udarao – ali zapamtite da je to na nivou ega normalno. Bez obzira na sve ipak ste ovdje, živi ste i dobro ste. Bez obzira što se događa, bez obzira što se je dogodilo, bez obzira koliko je teško ili lagano vaše putovanje vi ste ovdje i sada. Uzmite osjećaj sadašnjeg trenutka i svih trenutaka koji su vas doveli do ovdje i sada i pokušajte razumjeti da se je bilo što dogodilo drugačije u vašem životu vi ne biste bili ovdje – ovakvi kakvi jeste – upravo sada. Da niste rođeni u baš to vrijeme kada ste se rodili nešto bi bilo drugačije. Da niste potekli od baš ove majke i baš ovog oca bili bi ste netko drugi. I svaka odluka koju ste u životu donijeli imala je utjecaj koji vas je doveo u ovaj trenutak.

Možda razmišljate: „Da sam barem imao, da sam barem imala lakše djetinjstvo, više podrške, više ljubavi. Da su me prepoznali baš onakvog kakav jesam, baš onakvu kakva jesam stvari su mogle biti bolje.“ – ali da je bilo koji trenutak u vašem životu bio različit, bilo što – vi ne biste bili ovdje i sada i to na način na koji jeste – na koji postojite.

Dopustite si da u vašu svijest uđe svaka osoba koju ste susreli u svom životu, dopustite da u ovome trenutku uđe svaki dar života koji ste dobili, dopustite da u ovome trenutku uđe u vašu svijest svako nasilje koje je počinjeno prema vama, svaka nesreća, svaka zdravstvena tegoba, svka financijska situacija koja vas je unazadila, svaki konflikt koji je stvorio bilo kakav ožiljak na vašoj duši. Prisjetite se i osvjestite sve vaše krive akcije i loše djela koja ste napravili, kojih se sramite – prema sebi i prama drugima. Prizovite svaku sekundu svog života neka se pojavi u vašem sjećanju i pokušajte osjetiti zahvalnost prema svakoj dragocjenoj sekundi života. Osjetite kako je svaki događaj, svaki loš čin bio savršen na svoj način i da su svi ti događaji, baš ti događaji, da su vas doveli do ovog iznimnog trenutka ovdje i sada. Iskusite kako bi vas drugačiji scenarij, drugačije riječi odvele na sasvim drugačiji put. Budite svjesni kako su vas vaši najveći neuspjesi u životu osposobili da budete baš ono što jeste i da postojite ovdje i sada i baš zbog svih tih iskustava nalazite se baš na ovaj način u ovome iznimnom trenutku.

Osjetite sada svim srcem koliko ste privilegirani da ste živjeli baš ovaj život, baš ovo postojanje – ma koliko god ono bilo teško, ali osjetite koliko ste privilegirani. Zato što vas je sve to donijelo u ovaj trenutak.

Ovaj trenutak ne može biti bolji nego što je niti gori nego što je – ovo je savršen trenutak. Trenutak u kojem ste cjeloviti i potpuni – upravo sada. Ovo je trenutak u kojem nema žaljenja nego samo mir i blagoslov.

– Ivan Tomasić

Voljeti mržnju

Posted by Admin in Vaš blog

Može li se mržnja voljeti i ako se voli je li je to i dalje mržnja?
Ajmo to provjeriti 😉

Netko nas je povrijedio jako, toliko jako da mu ne želimo i nećemo oprostiti. Jer, bol je tu, prevelika, i osjećaj je tu – stvaran i opipljiv… i nije tu bez veze – jel’ tako ?
Ako volimo svoj osjećaj sreće zašto ne bismo voljeli i svoj osjećaj mržnje? I jedno i drugo je naše :)… Znači, ne trebamo osjećaj mržnje pretvoriti u ljubav nego samo jednostavno voljeti to što mrzimo… Izgleda isto, ali nije… prvo je nasilan čin i njime gubite svoje dostojanstvo, drugi čin je čin ljubavi, jer vi svoj osjećaj ne pokušavate poništiti (kao da nije primjeren) nego ga slavite kroz ljubav.

Sad možemo odahnuti… jer nam je dozvoljeno da volimo sve – i ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa ♥… svi naši osjećaji su ispravni i nisu tu bez razloga…
Vratimo se na početak :)… Ako volimo svoju mržnju, je li to i dalje mržnja… Ako osvijetlimo mrak je li to i dalje mrak…

Eto nas opet kod hooponopona ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

O učiteljima i učenicima…

Posted by Admin in Vaš blog

Prolazeći šumarkom pored rijeke, čovjek vidje kako majmun vadi ribu iz vode i stavlja je na granu obližnjeg deveta.
“Što to radiš”, upita ga začuđeno.

“Spasit ću je, da se ne bi utopila”, odvrati majmun mirno.

Koračajući životom, svi u osnovi težimo istome, poput hodočasnika dostići nekakav cilj. Neki se hodočasnici na put zapućuju sami, neki u društvu probranih ljudi…U teškim trenucima sumnje i straha svatko je od nas poželio društvo kakve mudre osobe koja bi mu pokazala put i pomogla krenuti dalje u pravcu kojim se zaputio…

Ono što za nekoga predstavlja lijek, za drugoga može biti otrov. Sunce koje orlu izoštrava vid, sovu će zaslijepiti.
“Ne trebamo ljude hraniti ribom već ih učiti kako da je sami ulove”, kaže jedna kineska poslovica. Najviše što možemo pružiti jedni drugima jest podrška i poticaj da se krene vlastitim putem. Ma koliko iskreni bili nitko od nas ne može znati što je dobro za onog drugog. Istina je da postoje ljudi koji su kroz svoj proces rasta na duhovnom putu dospjeli nešto dalje i mogu više vidjeti od onih koji stoje u podnožju brda, svatko od nas u sebi posjeduje unutarnju mudrost koja ga sigurnom rukom vodi njegovim vlastitim putem,
čak i onda kada se, izvana gledajući taj put čini strmim i opasnim po život.

Drugim riječima, čak i onda kada nam se čini da vrlo jasno vidimo što drugome nedostaje i kada bi, po našem mišljenju, lijek za to bio vrlo jednostavan, to još uvijek ne znači da je i u praksi tako. Suočivši drugog čovjeka s nečim na što on još nije spreman i potičući ga na promjenu kojoj se on u dubini svog bića opire, možemo mu napraviti mnogo više štete nego koristi. Mislim da je važno imati “sluha” i znati poštovati izbore drugog bića, čak i kad nam se obrati za pomoć.
– Gordana Balić

Ho’oponopono alkemija

Posted by Admin in Vaš blog

Ma zamislite vi koja je to ALKEMIJA ,

kada ne dobiješ ljubav druge osobe kakvu očekuješ (a očekuješ recimo da te više zove, da ti više govori lijepe stvari, da dobijaš poklončiće, ili pak ako su žene u pitanju da manje ‘gnjavatare’, manje pričaju, da je ovakva ili onakva…). Automatski programi iz podsvijesti podižu svoje glavice ko kopci i počnu ti po staroj navici slati neugodne misli i emocije (nećemo nabrajati koje, svi ih dobro znamo).
A onda se tvoja Nadsvijest rastvori, a iz nje poteče prekrasan snop bijele Svjetlosti obavijajući svaku tvoju stanicu Ljubavlju i Mudrošću. Tada počneš govoriti: ‘Hvala ti Vrhovni Tvorče što si mi dao ovu priliku da očistim ovu emociju koja me razdvaja od Tebe, HVALA tebi moj ‘mučitelju’ što si se pojavio u mom životu da preko tebe očistim još jedan sloj prljavštine koji mi ne treba.’
Uskoro tvoje temeljno raspoloženje počinje bivati radosnije, svježije, nekako si zahvalan… tako da onaj jad i čemer pomalo kopne; možda sve skupa potraje i koji dan…

Ali jedno se jutro probudiš i shvatiš da u ovoj sobi tvoje osobe nema više ni traga onoga što je bilo u njoj, ma i zaboravio si da je to postojalo jer soba sada miriše na svježinu, čista je, a kroz prozor ulaze zlaćane tople zrake proljetnog sunca.
Dopustio si nijansi ili cijeloj boji svoga Bića da zasjaji na očigled svih. Soba po soba i sve si više ti TI. Tvoj DIJAMANT se polako otkriva i svijetli sve jače.I recite mi sada ma li ljepše i uzbudljivije aktivnosti nego što je čišćenje, ha ?

(Dobro ajde, u te vrhunske radnje bih svrstala i kad se kompletno, do najtanahnije čestice svoga Bića povežem s drugom osobom, pa kada škakljem svoje djetešce, a ona se smije li smije, i tako još poneka aktivnost.. ali razlika je što svi ti trenutci vrhunske radosti prođu, samo ova nutarnja radost ostaje zauvijek neotuđivim dijelom tebe.)

– Dena Žuvan

Čišćenje i prosuđivanje

Posted by Admin in Vaš blog

Kako koristiti ho’oponopono?

Kada hopsamo radimo čišćenje, otpuštanje naših “toksičnih sadržaja” misli – odnosno programa iz našeg uma. Nije uvijek lako jer nailazimo na jednu ogromnu prepreku koje nismo svjesni – a to je PROSUDBA. Svakodnevno ćemo se susresti sa situacijama za koje ćemo reći da su dobre ili loše, pa čak i dok čistimo – to su prosudbe. Ono na što ne obraćamo pozornost je da su to misli koje dolaze iz našeg ego segmenta. On je taj koji prosuđuje o svakoj situaciji koja nam se događa – zbog njega mislimo da nešto nema smisla, zbog njega iskušavamo nezadovoljstvo. Zbog njega mislimo da su neke stvari besmislene i da ne djeluju. Kada čistite sa namjerom – određenu situaciju budite svjesni ovoga.

Kada vam se pojave strahovi, sumnja i drugi negativni osjećaji zastanite na trenutak i NE PROSUĐUJTE – pustite i čistite, ne pridodavajte nikakve atribute (ovo je dobro, ovo je loše) – samo pustite. Tada se događa proces čišćenja! ♥

– Ivan Tomasić