Činili su mi zlo! Maltretirali me, mučili! Prošao sam svašta, uništili su me, moj život, moje djetinjstvo, moju karijeru, moje zdravlje! Mrzim ih, ooohhh, kako ih mrzim! Želim osvetu, samo mislim na osvetu, želim im vratiti milo za drago!
Ali…. umoran sam… ne mogu više.. .iscrpljen… tužan…
Želim se osloboditi ovoga, dosta mi je! Želim mir, ne mogu više patiti! Pomozite mi, molim vas! Poslušajte ovaj vapaj, pomozite mi da se izvučem iz ovog kovitlaca mržnje, depresije, tuge i jada!
Pomozite mi da dođem do te fantomske Ljubavi koja to može ukloniti, kako da je uhvatim, sjednem u taj beskrajni vlak i putujem njime prema Slobodi! Želim otpustiti lance i tu debelu kugletinu vezanu za moje noge, hoću oprostiti, zaista to želim, ali ne mogu! Jedva hodam, svaki dio tijela me boli, patim! Kako da se oslobodim, kako da oprostim?
Sve što si mislio da jesi, sve što imaš, sav taj uniformirani svijet, patnja, tuga… Tko je to? Što je to? Gdje je to? Zapitaj se, kako si stvorio takvu privrženost tim osjećajima, ako ih tako mrziš? Ili ih možda ipak voliš?
Da, da, voliš!!!
Pokušaj sada svjesno voljeti svoja sjećanja, svoje misli o sebi, sve što si siguran da je tvoje, laž i istinu. Pokušaj sve to staviti u jedan pretinac, posudu posebno načinjenu za tu svrhu! Napiši na njoj – “Ovo sam Ja, ovo volim”.
Nemoj nastojati zaboraviti sadržaj te posude, probaj ih prizvati što je moguće detaljnije iz sjećanja. Vrijeme ne liječi ništa, to je iluzija. Prisjeti se dok te je pijanica otac mlatio, dok je bacao tvoju majku o zid! Sjeti se toga što možeš bolje, prizovi osjećaje, scene, patnju, strah, mržnju… Pošalji Ljubav u sve to, cijeli taj teatar prošlosti. Voli tu scenu, voli sjećanje, ne trebaš voljeti oca! Probaj se opustiti, promatraj prizor i prizovi Ljubav iz Srca. Učini to ritualno: napiši sjećanje na list papira i zapali ga! Dok papir gori, govori: “Volim Te”; “Opraštam Ti”; “Opraštam Sebi”; “Volim sve ono što se događa u meni, sada i ovdje”; “Volim sva ova sjećanja koja su u meni prepoznali drugi, da su mi to učinili”; “Molim, oprostite mi”.
Posveti jedan dan, dva dana, koliko god treba toj memoriji, tom slučaju što te nagriza. Pronađi Ljubav u Sebi kojom ćeš to učiniti! Potraži je u drugima, pa ćeš je pronaći i u Sebi! Završi ritualno taj čin i kaži: “Opraštam Ti, zbogom, volim Te! Sada sam Slobodan”.
Zapamti, ako se želiš osloboditi kaveza ropstva nad samo-sažaljenjem, trebaš zapaliti kavez i uzdići se u promjeni! Probudi se u vjerovanju Sebi! Sjeti se kako si bezuvjetno vjerovao dok si bio beba, svima oko sebe, cijelom svijetu. Dozovi tu snagu natrag i vjeruj ponovno. Vrati se povjerenju da imaš u sebi prirodu kojoj možeš potpuno vjerovati.
Sada možeš prepoznati suštinu i u drugima, vidjeti ih onakvim kako ih je Božanstvo stvorilo, vidjeti tu ljepotu, čistu bezuvjetnu ljubav, razotkriti ogrtače magle što ih prekriva.
No, to najprije trebaš pronaći u sebi!
Razotkrij vlastite velove, uoči uzorke, kako su nastali, kako su se stvarali. Očisti Sebe, kako bi se vidio kao Božansko Biće, kao Ljubav. Očisti tu memoriju, to predatorsko nasljeđe i agresivnost. Sve je to u tebi, potisnuto u dubini dijelova svijesti, pokupljeno, primljeno, nasljeđeno, usađeno. Ako preuzmeš odgovornost za ono što otkriješ, moći ćeš se predati toj suštini.
Pokušaj razumjeti što to znači preuzeti odgovornost! To je most koji povezuje ono što misliš da jesi i ono što stvarno jesi – direktna veza, najkraći put do čistog Sebstva, do Apsolutne Ljubavi! Hodaj tim mostom, tako će ti apstraktno preći u iskustvo, u život, u harmoniju. Uskoro, neće biti mosta, odmah si tamo – to je preuzimanje odgovornosti! Sve što činiš je tvoje, ništa nije izvan tebe! Ako činiš blato, piti ćeš blato! Ako uzmeš vodu iz blata, piti ćeš vodu.
Gradi takve mostove prema drugima, prema svijetu što te prividno okružuje. Tvoja transformacija u tu ljepotu dati će viđenje istog u drugima. Zamisli put do Srca, do Sunca u Tebi što svojim zrakama dodiruje druge, njihova Sunca! To će ti postati mehanizam kojim ćeš moći vidjeti Stvarnost, umjesto očima. Ako otkriješ Sunce u drugima – tada ćeš im moći oprostiti, jer ćeš znati Istinu da to nisu oni učinili! Znati ćeš da si i ti mogao to nekome učiniti, a učinio si, nekada davno, negdje drugdje…
Znanje o tome da je sve to sjećanje, ta agresija, mržnja, negativnost, da nije tvoje – će te Osloboditi. Sunce je ono koje zna, Božanski princip što Te bezuvjetno voli zna! Gradi most prema Njemu – to je najbrži put do Slobode. Putuj njime i uživati ćeš u svijetu, u životu, blagostanju i miru.
Volim Te.
– Neno Lubić
Živimo svoj život poput prolaznika koji idu od jednog mjesta do drugog, ne znajući pravo ni zašto idemo ni kamo nas vodi taj put. Tek onda kada nam viša sila poremeti dobro smišljene planove i kad osjetimo da nam svaki oslonac izmiče iz ruku, počinjemo se pitati i osluškivati neke znakove koje smo prije zanemarivali. Tek onda počinjemo tragati.
Ho'oponopono Tehnika 