Category Archives: lskustva

Odgovornost unutar sebe

Posted by Admin in lskustva

Jutros sam ustala kao i obično desnom nogom. Ne samo figurativno, nego i doslovno jer mi je to strana kreveta. Ustala sam prilično čila s obzirom na količinu sna. Vanjski svijet je oblačan no bila sam u očekivanju razgovora s  divnom osobom pa me nije diralo to okolno sivilo… a što bi me i diralo… tako kako jest, danas je najbolje jer Bog zna kojem dijelu Njegove slike treba vlažnost i kiša.

Sunce na telefonu.

Tako je doživjeh. Kao sunce. Blagi glas, nježna majčinska vibracija kojom me obgrlilo to biće već pri prvom ‘halo’! Postojala sam kao lagani titraj u tom razgovoru koji je svjedočanstvo nečeg mnogo većeg od nas.
Neću kazati kako sam je upoznala, nego kako sam je se prisjetila. Prisjetih se @Mara Doljak. ♥Nakon dužeg razgovora upitala me:
Anita, kada ćemo čitati nešto tvoje u formalnom obliku? Kada ćeš izdati knjigu?
Ja: Pa ne znam… nisam… čini mi se… Ovisi… Treba mi… Nemam vrijeme…. – nizala sam i sve su bile isprike i sve su se, kako uvijek mi ljudi činimo, odnosile na vanjske okolnosti…

Preformulirat ću pitanje, rekla je. Koji ti je korak potreban kako bi ti to napravila?

Hrabrost! – ispalila sam kao iz topa…

Eto!… To je preuzimanje odgovornosti unutar sebe, a ne izvan sebe.- rekla je. To je normalno jer je to proces stvaranja. Kada donosiš svijetu svoje djelo tada osjećaš i “skrbnički strah” kako će se to djelo snaći u svijetu. Poput rađanja (donošenja) djeteta na svijet.
Maro… ja već imam knjigu napisanu… – rekla sam polutiho… Valjda sam se nadala kako neće čuti.

Znala sam to nekako. I gdje je zapelo? – blago će ona meni.

Pa činilo mi se kako je bolje ostaviti je za sebe jer svijetu ne treba još jedna takva knjiga, puna boli…

Eto! – uskliknula je.
Od toga stava imaš migrene! Jer pazi: Jaaa mislim kako ta knjiga koju je Bog kroz mene napisao, poslao… nije potrebna svijetu?! Bog se  valjda prevario! Zbunio! Možda napio večer prije nego je knjigu poslao tebi?!
To je ta naša arogancija koju zamjenjujemo skromnošću!!

Sjela sam. Potpuno svjesna pozitivne “pleske” koju mi je ova blaga duša podarila! Tim više jer je knjiga pričala o mom životu… Podsvjesno sam svoj život držala nepotrebnim ovom svijetu! Sputavam kreativnost koja mi navire, a sve zbog straha od prosudbe… odnosno zbog neznanja kako sebe voljeti!

I znate što… vani je za mene sunčano…

Budite ali i dajte sebi i svijetu sve najbolje što možete biti sada… Volim vas…

– Anita Barišić

Mehaničko ponavljanje

Posted by Admin in lskustva

Razmišljajući o jučerašnjoj diskusiji, odlučila sam da s vama podelim moje iskustvo s ho’oponopono-om.

U nadi da ću rešiti situaciju od koje je “zavisio čitav moj život”, isprobala sam razne tehnike i sve su dale blede i polovične rezultate, bez konačnog rešenja već nepodnošljive situacije. Došla sam u stanje beznađa, bez želje za životom, gorke suze su tekle… A onda sam se setila ho oponopono-a. Mnogo puta ranije sam isprobavala tehniku, kratkotrajno i bez vere. Nije mi bilo logično, um traži objašnjenje.

Tog dana sam sebi rekla: ” sad ću ovo ponavljati dok se nešto ne promeni, ne mogu više ovako”. Ležala sam u krevetu, buljila u plafon i počela mehanički ponavljati: “hvala ti, volim te, hvala ti, volim te…” Ponavljala sam i ponavljala sa samo jednim ciljem – da iščezne parališući strah od neizvesnosti, od budućnosti. Samo sam ponavljala, ne razmišljajući kome se obraćam – sebi, Božanstvu, nekom drugom… Mislim da sam to radila satima… čula sam lupanje na vratima, zvonjavu telefona… ali nisam prestajala. I… taj trenutak je došao. Trenutak kad sam shvatila da je moj strah iluzoran. Otpustila sam. To što me je mučilo godinama, za šta sam se grčevito držala – otpustila… Nakon vrlo kratkog vremena, svega nekoliko dana, zamršeno klupko mog života je počelo da se odmotava :).

Napisala sam ovo zbog nedoumica oko toga kome se obraćamo dok govorimo hvala ti kao i komentarima da nema rezultata od mehaničkog ponavljanja. Ima, još kako :D.

– Zorica Plavšić
VOLIM VAS ♥

Ekspres isporuka

Posted by Admin in lskustva

Susida došla na kavu. Sidi na trosjedu i kaže: “Ma znaš šta? Ja bi ovaj zid ovde i onaj tamo…” ”

“Opiturala u limun žutu!” – prikinen je ko iz topa. Žena samo šta nije pala sa trosjeda.

“Mogla si me bar iz pristojnosti pustit da kažen do kraja!”

“A šta ću kad san ti u zadnje vrime vidovita, pa znan šta oš reć!”.

I tako, popričale još malo da bi to bilo super, da bi osvježilo prostor, da će mi se stan proširit sa 52 na 114 kvadratnih metara čim opituran ta dva zida u limun žuto. Ne triban opisivat stanje kućne blagajne…. Mislim da je jasno. Jednostavno za limun žutu neman sad dovoljno “vrimena”.
Od tog razgovora su prošla tri dana. Na limun žutu više nisam ni mislila. Dakle, subota popodne, odsviran dva vinčanja i oden do župnika u župnu kuću po neke note za mješoviti zbor. Zakoračim u hodnik.I………

“Ma kad ste ovo opiturali?” – pitam ja.

“Pa ima više od petnaest dana.”

“Ma jeste li slučajno ostavili onaj kartončić da vidim koja je nijansa, jer baš takvu boju tražim. Triban opiturat kužinu. Ustvari, samo dva zida.”

On me gleda i kaže ovako: “Ma koji kartončić, ženo božja!??! Nemam ja kartončića , al imam više od dvi trećine boje u kanti i ne znam šta ću s njom!”

Evo me na trosjedu. Junior spava kraj mene, a ja gledan u dva friško opiturana LIMUN ŽUTA zida!!!!

– Žana Sunara

Nastavak, 16.10.2012.g.

Khm, khm! Malo pažnje molim. Kužina je limun žuta i to je ok. Sinoć zakoniti i ja gledamo okrugli stol u kuhinji, koji nam apsolutno zauzima previše prostora i zaključimo da nam treba jedan od 80 x 120 cm. Trebam li dalje pričat? Da šutim? Ili da vam ipak kažem da upravo takav, upravo poklonjen, stiže popodne!??! Hihihihihihihihihihihiiih HO je čudo jedno !!! MA PUSINETINETINA!!!!

Cijeli svijet u meni

Posted by Admin in lskustva

Ajde da ja napišem nešto lijepo… 🙂

Neki dan mi je bio baš onaj od dana kad ste sretni “bez razloga”. Navečer dođem ja u svoju omiljenu birtiju i tamo sjede gazda, jedan poznanik i prekrasan zlatni retriver. Budući da inače obožavam životinje odmah sam se sagnula do njega i podragala ga (cijelo vrijeme čistim u sebi). Dok sam ga tako dragala, pesek me gledao u oči.
Budući da znam da vlasnici pasa baš ne vole da im se pesek dira, jer nisu sigurni kako bi pesek mogao reagirati, pustim ga i sjednem nasuprot njih.
Nisam mogla skinuti pogled s njega, a ni on s mene (pesek, ne gazda 😀 ) i ja i dalje u sebi vrtim: volim te, volim te, hvala ti. I u jednom trenu dok smo se tako gledali ne trepćući, kao da sam čula glasić u glavi: Pa ti si tu!! Ti znaš!!

Nasmijala sam se u sebi i rekla: Da, tu sam. S tobom.
A pesek je unatoč naredbi gazde da se ne miče ipak došao k meni, sjeo pred mene tako da ga mogu podragati i dalje ne skidajući pogled s mene.

Poseban osjećaj kad osjetiš sebe u nekome i nekog u sebi… Osjećala sam cijeli svijet u sebi, srce toliko veliko i puno ljubavi. ♥ ♥ ♥ ♥

– Anita Migles

Svjedočanstva

Posted by Admin in lskustva

Evo nekoliko iskustava “iz prve ruke”… Mala, a toliko znače!

1. priča:

Jutros sam išla u nabavku kamena za moje radove. I mislim se, ok… kratka sam s novcima… ili ne, neeeee… nisi kratka ni s čim – uči me HO! I tako ja hopsam…
Padnu mi na pamet samo dva dućana. Uđem u prvi i žena me provede okolo i navede cijene… da ti mozak stane! A ja hopsam… I onda ona mene pita: Za što vam je to? Rekla sam joj- za slike.

Tada me odvela i pokazala neke kamene pločice podne koje su baš tih dimenzija (30×30 x 1cm debljine) i kaže – cijena ovih vam je 50 kn/kom. A ako bismo vam ispilali od ove malo kvalitetnije i deblje ploče bilo bi vam 90 kn/kom.
I uzmem ja tu kvalitetniju za 90 kn. Krenem dalje kući. I na putu do kuće mi sine… ma bit će mi malo ta jedna za početak… trebam dvije, i trebam lovu za drugu pločicu… ah… al nema veze, sada ću ići u onaj drugi dućan pa ću usporediti cijene…S ceste uđem autom u dvor, na dvoru nađem vlasnika radione. Otvorim vrata, i s vrata upitam: Crni kamen… bla bla bla…. Kad on će meni: Evo vam broj – javite se kroz dan i dođite pokupit to.
???? Ama neee, samo pitam cijenu, da znam!!
Ma to vam neću naplatiti… samo vi dođite! – veselo će on meni… a ja još veselije njemu, a i Bogu: Hvala ,hvala,hvala, hvala….

Još jednom razbijena iluzija da mi za nešto dobiti, treba dati nešto materijalno…
Sve što treba dati jest ljubav i zahvalnost… ♥

2. priča:
Moja prija je prekardašila račun za mobitel, pa kako bi izbjegla neugodnu raspravu sa svojima doma, žena je uplatila avansno razliku kako bi joj račun bio umanjen za taj iznos i kako bi došao normalan kao i uvijek. No uplatila je zadnji dan mjeseca! I kad je zvala operatera, taj joj kaže: Ne, žao mi je… uplata vam nije prošla, i vidim račun vam je formiran i bit će poslan ovakav, jer se sada to ne može mijenjati…

Žena je svisnula… ali i hopsala stalno, pripremajući se i čisteći sebe kako bi u datoj raspravi uspjela zadržati mir… 
Kad li čuda!! Ne da je samo očistila sebe i postigla mir, nego je račun ipak stigao normalan! 😀 😀

Genijalno…
3. priča:
Surađivala sam s jednom aktivisticom iz Zadra na organizaciji jedne tribine vezane uz pitanja referenduma i neposredne demokracije. Ta žena i ja se nismo upoznale nikada niti čak postale “prijateljice” na faceu, iako radimo pri istoj grupi i u istim projektima… 

Nakon tribine, ja ženi pošaljem zahtjev. Ona ga prihvati i pregleda mi slike i pošalje mi u inbox komentar da joj se jako sviđaju. Malo smo pričale, i ja sam rekla kako sam amater itd itd… 

I ona me pita: A jeste li ikada imali svoju izložbu u Zadru? 
Ja njoj: Nisam nikada imala izložbu! hahahah
E, to ćemo morati ispraviti! – kaže ona.

OK! Trebat će mi jedno mjesec dana stalnog rada da napripravim još slika… mislila sam se…
Uglavnom: žena kojoj umjetnost ni organiziranje izložbi nije posao, nego to radi tu i tamo prijateljima, pronašla je prostor… malu galeriju koja se – pazi ovo: otvara tek za jedno mjesec dana ?! 😀

I, eto… hopsam hopsam i sve se slaže na zadovoljstvo svih… ♥♥
Anita Barišić
Nastavak 1. priče, 13.10.2012.g.:
Što se jutros dogodilo! Išla sam po tu besplatnu pločicu kamena prekjučer… pa jučer… pa nikako da je čovjek ispila…. I jutros krenem ali! Mislim se… ok … ovo traži jos nešto od mene?! Što bi to moglo biti… Pa krenem logikom da ako čovjek radi nadgrobne ploče – mooooožda da mu ponesem koji svoj rad… i ponesem jutros RuŽu koju sam radila…. I pogodite što? ODUŠEVLJEN JE I ŽELI SURADNJU! On je naime ostao bez osobe koja mu radi slike na spomenicima, a stalno zaprima narudžbe za te stvari!!! heart heart heart 

DOBIH POSAOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO <3<3<3<3<3<3

Vrijeme Ljubavi

Posted by Admin in lskustva

Ovo je vrijeme Ljubavi KONAČNO.

U dubini svoga bića sam procvjetala.
Na sve strane, sada, dešava se ljubav koju sam uvijek živjela…. ali ne osjećam se više sama i slaba.
Snaga ljubavi je nježna, a snazžna, kao snaga vode koja potjera krhki listić kroz beton. Predivan je osjećaj slobodno voljeti… voljeti sve… voljeti ljude, voljeti biljke, životinje, zidove, namještaj, sve osjećaje i situacije.

Dobro i loše, konačno, imaju istu kapu na kojoj piše LJUBAV.
Rođenje i život su, napokon, dobili smisao i svrhu.
Dijelim s vama svoje oduševljenje i sreću jer najzad živim iz dijela sebe, koji je bio zapostavljen i zbunjen – sa sviješću da je jedini vrijedan…..
VOOOOOLIIIIIMMM VAAAAAASS PUUUUNOOOO……VOLIM SVEEEEE
Tanja Todorović

Najsigurnije misli

Posted by Admin in lskustva
Moj muž je juče bio na putu i sletio sa ceste… dva tocka su visila iznad provalije… auto se ljuljalo kao u filmovima, gore dole… polako je izasao iz auta… otisao, po kisi, do prvog sela… naletio je tu na predivne ljude, koji su pozvali svoga kuma da izvuče auto… žena je napravila kafu… auto ih je čekalo… i izvučeno je bez ijedne ogrebotine….. muž nije zaboravio hopsati ni jednog momenta…. rekla sam mu kada mi je ispričao sve – znaš li koji je danas dan?…… Dan Andjela Cuvara ♥

I još…. pitala sam ga o čemu je mislio prije sletanja…… rekao je da je slušao glasno pojačanu pjesmu, čije riječi odgovaraju SLIJETANJU sa ceste….. U vremenu ovakve energije najsigurnije misli su HVALA TI i VOLIM TE……

– Tanja Todorović

 

Ambulanta

Posted by Admin in lskustva

Eto mene s mojim impresijama… Htjedoh provjeriti neke ideje na novom principu hopsanja, a odlazak u ambulantu pokazao se kao dobar izazov… dakle, nitko ne voli ona duga čekanja, a red je podugačak… no, rekoh, hajde, prikratit ću vrijeme na jedinstven, hopo način; promatrala sam ljude i mentalno, odabranima stala slati – volim te!

Djevojka br 1.
Došla je brzim koracima, nervozno pročitala ime na vratima ordinacije i poluodlučno pokucala… nitko nije reagirao na kucanje… sve je jače bila nestrpljiva, počela je nogom lupkati o pod… premeće papire po rukama i nervozno gleda na sat… svako toliko pogled joj se vraća na sat…..
….ovdje ja krećem…- volim te, oprosti, volim te, oprosti mi, volim te…volim te….
Eh, sad.

…možda sam ja umislila stvar, ali… djevojka se vidno, naglo umirila, pospremila papire u foliju, i još jednom, nježno pokucala na vrata… za par sekundi sestra otvara vrata… dobar dan, izvolite?… dalje je sve protokol…

Otac, majka i malo dijete….
Došli su prije mene; dijete, vjerojatno probuđeno, gladno – jer se krv uglavnom vadi na tašte – plače. Majka strpljivo pokušava umiriti dijete, no brzo gubi kontrolu nad situacijom, posebno kad već iznervirani otac drekne jače na maloga – šuti, samo se ti dereš!.. Majci, vidno umornoj, neugoda pred širokim auditorijem, ne pomaže nimalo….
…Volim te, dušo, ne plači, sve će brzo proći, ne boj se…volim te, volim te….volim te….preselim pogled na oca…. – oprosti, oprosti…oprosti….
Nije prošla ni minuta… dijete je prestalo plakati… otac se sagnuo i poljubio ga, a majku pomilovao po kosi!.. Čučnuvši, da mu budu njih dvoje bliže, kunem se da sam čula kako joj šapće – oprosti mi, nisam htio viknuti… ne znam što mi je bilo…

Ima još, ali kad sredim dojmove, no poantu ste shvatili…
Funkcionira!!!!….
– Sanja Burić

Kad nije kako želim…

Posted by Admin in lskustva and tagged with ,

Imala sam situejšn. A ovih dana nešto donosim nagle odluke. I moglo je završiti s ispucavanjem za onako… pristojnu nuklearku 🙂

Čak sam opsovala (nekoliko puta), brada mi je zadrhtala, od jada je i jedna suzica kidnula (samo iz jednog oka hehe).. i u intervalima sam čistila. Čišćenje je smirivalo proces divljanja i sada kada pribrana pogledam na to, ne znam kako bi završilo da nisam radila Hooponopono.

Nije mi ni sad po volji… ne bih ja to tako… ne vidim zašto je to tako, po kome/čemu je to sada dobro i kamo to vodi. Ali nemam potrebu ispucavati frustraciju i opirati se do besvijesti ili posezati za ritualima i raditi na manifestaciji situacije koju JA ŽELIM.
Osjećam u sebi nešto malecno toplo i mekano.. i to mi govori da je dobro tako kako je… da je u redu i da će samo biti bolje.
Jednostavno… prihvaćam to što je sada.
Nešto što nikada prije nisam.

Hooponopono HVALA TI. 

Svi koji ste skeptični prema tehnici, probajte barem tjedan dana, ne trebate vjerovati… ovo je nevjerojatno…

– Petra Varsić

Ispit

Posted by Admin in lskustva

Vjerno vas pratim, pročitala sam knjige, ali moje hopsanje je još u povojima, iako sam imala jedno super ugodno iskustvo, moram ga napisati.

Čitam ja tako knjigu što ste mi poslali, a za dva dana mi je ispit (upisala doškolovanje, 4. i 5. godinu) i sve se mislim kako gubim vrijeme, kako mi je bolje da se uhvatim učenja jer ionako danima odugovlačim… ali naravno sve je važnije nego učenje… I tako u tim mislima počnem se ja igrati hopsanjem… Hvala! Volim te! Hvala! Volim te! I prođe tako moja večer… od 60 pitanja koja se ponavljaju na ispitu (uz varijacije na temu) spremim ja njih 12 – ni manje ni više, i odlučim se izaći na ispit…
Teška odluka jer defakto ništa nisam naučila, a sam benzin do Mostara i popratni troškovi su mi minimalno 250kn… Ali dva dana ja tehniku stavljam na kušnju i doslovno samo zahvaljujem i molim se! Kao, hajde da vidim jel ovo funkcionira:)

Dođem u Mostar, znam da se test sastoji od 7 pitanja i po zakonu brojeva ako me 1 ili 2 potrefe super! Ja presretna!
Okrećem test i 6 pitanja na koje sam znala odgovor… 6 pitanja od 12 naučenih, a ukupno se vrtilo 60-ak iz dvije knjige od oko 150 stranica:))))

Hvala! Volim te! heart… moje iskustvo u povojima:)

– Marijana Čulić