Mi smo čudo

čudo

Život je čudo, kažu. Ali koji život jer čudo? Na koji život mislimo kad kažemo da je on čudo?

Sjećanja će prvo pomisliti na predivni cvijet koji otvara svoje latice ili lane što trči ispred srne. Ali mi smo taj život, zar ne? Znači mi smo čudo. Što smo to onda mi? Nezamislivi splet okolnosti i energije spojeni u pažnju, spojeni u svijest. Sad zamislite što možemo s tim? Pa baš kao što može i Stvoritelj, jer to je jednaki tip čuda. Pa krenimo onda od tog osnovnog čuda što nam je prirodno dan i s njime gradimo novi život, nove divote. Ali, prvo zaboravimo sva stara čuda koja su nam opisana i u stvari, miniraju ovu prirodnost jer imaju u sebi virus očekivanja.

Krenimo onda od Nule, budimo čarobnjaci: svako malo dotaknimo čarobnim štapićem pažnje, prvo same sebe, a odatle i sve što nas okružuje, pa dopustimo kreativnosti Stvoritelja u nama da kreira posve nova čuda.

  • Neno Ljubić

Kad nije kako želim…

Imala sam situejšn. A ovih dana nešto donosim nagle odluke. I moglo je završiti s ispucavanjem za onako… pristojnu nuklearku 🙂

Čak sam opsovala (nekoliko puta), brada mi je zadrhtala, od jada je i jedna suzica kidnula (samo iz jednog oka hehe).. i u intervalima sam čistila. Čišćenje je smirivalo proces divljanja i sada kada pribrana pogledam na to, ne znam kako bi završilo da nisam radila Hooponopono.

Nije mi ni sad po volji… ne bih ja to tako… ne vidim zašto je to tako, po kome/čemu je to sada dobro i kamo to vodi. Ali nemam potrebu ispucavati frustraciju i opirati se do besvijesti ili posezati za ritualima i raditi na manifestaciji situacije koju JA ŽELIM.
Osjećam u sebi nešto malecno toplo i mekano.. i to mi govori da je dobro tako kako je… da je u redu i da će samo biti bolje.
Jednostavno… prihvaćam to što je sada.
Nešto što nikada prije nisam.

Hooponopono HVALA TI. 

Svi koji ste skeptični prema tehnici, probajte barem tjedan dana, ne trebate vjerovati… ovo je nevjerojatno…

– Petra Varsić

Ho’oponopono, Kuran i Biblija

Koje sam nevjerojatno iskustvo imala tijekom mog seminara u Bristolu, Engleska!

Osoba koja je organizirala seminar bio je musliman iz Ghane. Pokupio me na aerodromu, a na putu prema hotelu sam ostala šokirana kada me upitao: “Imate kršćansko porijeklo zar ne?” I da, možete samo nagađati koji je bio moj odgovor: “Ne, židovka sam.”
Tada je spomenuo da će brojni njegovi prijatelji muslimani doći na seminar. Dogovorili smo se da se nađemo kasnije i popričamo o tome što reći, a što ne, i bila sam malo nervozna u vezi s tim jer sam ja uvijek svoja tijekom seminara. Ne pripremam se posebno, spontana sam i kažem što god mi padne na pamet u tom trenutku. Najgora stvar koju mogu napraviti jest pripremati se unaprijed za svoja predavanja. Za mene je jako važno da sve dolazi iz Inspiracije I da teče u skladu s događajima.

Kad smo se susreli to popodne i prolazili kroz ono što bi trebalo i ne bi trebalo reći, u jednom sam mu trenutku rekla: “Želim da znaš da ću reći ono što Bog bude želio da kažem!”
Tijekom seminara, na moje veliko iznenađenje, muslimani su bili otvoreni, fleksibilni, dragi i sretni da čuju ono što sam im govorila. Jedina osoba koja se nije slagala sa mnom bila je jedna religiozna kršćanka koja je od početka tražila objašnjenje za svaku moju rečenicu i ispitivala odakle moje informacije dolaze.
Kako je seminar (čišćenje) napredovalo, tako je i njeno ponašanje postajalo sve progresivnije. Počela je nalaziti korelacije u onome što sam govorila i zatim to potkrepljivati primjerima. Nastavila je uspoređivati činjenice po kojima je moje učenje bilo jednako onome iz Biblije. Kako je izgovarala citate mi bi shvatili da se sve ono što ja govorim zapravo nalazi i u Bibliji.

Predavanje je završilo kao zabavno natjecanje između Ho’oponopona, Kurana i Biblije. Zabavili smo se samo tražeći sličnosti u kojima je očito kako zapravo svačija religijska pozadina zapravo ima temelj na istim stvarima.

Znam da se neki od vas sjećaju kako sam kroz sva moja putovanja shvaćala i potvrđivala da smo mi svi JEDNA OBITELJ.
Moramo više čistiti, šutjeti i SLUŠATI! Svi mi govorimo iste stvari, možda samo koristimo različite nazive!

Željela bih vas podsjetiti na moje iskustvo s jednim palestincem u Čileu koje je ostavio jak dojam na mene, dojam kojeg nikada neću zaboraviti. Prije nekoliko godina sam poučavala Ho’oponopono u Čileu. Seminar je trajao cijelu subotu i pola nedjelje.
U prvoj pauzi u subotu ujutro, Palestinac mi je pristupio i rekao mi da se ne slaže ni sa čim što sam podijelila s njima.
Također mi je rekao da nije želio doći na predavanje jer je, kad je vidio moje židovsko prezime, odmah pomislio: “Čemu bi me ona mogla naučiti?” Nastavio mi je pričati o onome u što on vjeruje i, na njegovo iznenađenje, kad je završio rekla sam mu da se slažem sa svime što je rekao. Zamolila sam ga da bude otvoren i fleksibilan jer mislim da pričamo o istim stvarima koje samo nazivamo drugačije. Pristao je i odlučio ostati.

Sljedeće jutro je s nama podijelio nevjerojatnu priču o problemu koji je večer prije imao s policijom. Koristio je jedan od alata koji sam im dala u subotu i nije mogao vjerovati u rezultat. Bio je zapanjen kako su se stvari riješile na čudesan način! Na kraju seminara me jako zagrlio i rekao: “Ovo je Mir srednjeg istoka”.

Kako je predivno otkriti da je istina jedina i da smo svi zapravo u potrazi za njom. Da izgledamo različito ali smo svi zapravo dio iste obitelji i potječemo od jednog Oca. Sve što mogu reći je da je ovaj seminar bio jedno nevjerojatno iskustvo za mene o tome kako čišćenje funkcionira, da nema slučajnosti u tome tko sve dolazi na seminar i da Bog (kako god ga zvali) zna točno ono što bi svi u toj prostoriji trebali čuti. Jedino žalim zbog toga što nisam mogla zagrliti te predivne muslimanske duše koje su se pojavile da mi daju jednu prekrasnu priliku za čišćenje. Zaista sam im i rekla: “Žao mi je što vas ne mogu zagrliti”, zato što bih voljela da sam im mogla dati zagrljaj. Nevjerojatno je što je ovo čišćenje učinilo, i shvaćajući to stvorila se i prilika da čistimo i s našim precima! Kao što dr. Ihaleakala kaže, mi na seminar ne dolazimo sami, dovodimo sa sobom svoje pretke koji drže fige. Zašto? Zato što sve ono što se briše iz nas, briše se i iz njih, a oni se nadaju da ćemo konačno to shvatiti ovaj put!

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/