Drevna havajska umetnost rešavanja problema: Ho’oponopono, hvala i volim te

preuzmiOvo je tehnika gde ne treba da se mučimo analizama, traumama, traženjima uzroka. Jednostavno ponavljamo hvala, hvala, hvala…

Iza Karmen Jerković, moje sagovornice, na obod klupe na kojoj smo sedele sleteo je golub i osluškivao naš razgovor lagano šetajući. To nije ništa čudno, ako ne uzmete u obzir da sam samo sat-dva ranije, prilazeći redakciji, razmišljala kako bi bilo lepo da fotografišemo Karmen na trgu, okruženu golubovima koji lete i lepršaju krilima.

Ta slika slobode, uspona od gradskog betona, mnoštvo ptica koje deluju haotično a ipak svaka leti savršenim ritmom podsetila me je na naše misli, kako nas nekada okružuju, nekada vežu za tlo, a samo od nas zavisi da li ćemo im dati znak da se vinu u visine i da se osetimo lagano. Da sa njima letimo…

Nismo tog jutra našle trg iz mojih misli, ali smo pronašle mnogo tema za razgovor i jednoglasno smo se složile da su iskrenost i ljubav danas jedini pravi načini za isceljenje. Međutim, nekada je veoma teško osetiti takvu vrstu radosti u svom biću tako jako da ona počne da vibrira i proširi se na drugog, trećeg, ili na čitav krug bliskih ljudi.

“Ja sam uvek bila racionalna osoba”, počinje svoju priču Karmen, nežno plavih očiju i tihim glasom, a da ipak uspeva da nadjača buku automobila. Ovako mami slušaoca da se udubi, da zaista primi ono što Karmen želi da kaže. “Međutim, u jednom trenutku života sve se srušilo. Do ruku mi je došla knjiga Joa Vitalea “Nulte granice” i od tada počinje moj preobražaj uz Ho’oponopono tehniku.”

Od onih “vidljivih” stvari koje su se praktikovanjem drevne havajske tehnike dogodile, Karmen se preudala i nakon braka u kome je izgubila svoju ličnost pronašla je supruga kakvog bi poželela svakome, nestala je nesanica koja ju je pratila od detinjstva, sam od sebe je nestao medicinski neizlečiv herpes u oku, rešile su se i finansije – “stvorio” se odličan stan, i okružuju je neverovatne ličnosti – a sve dolazi bez napora. Ali Karmen je dobila i nešto mnogo više… Mir i poverenje u životni proces.

Sreća stanuje u čistoj ljubavi oslobođenoj ega…

“Tada, kad je na prvi pogled nestaja­l­o sve što je činilo moj život, došao je Ho’oponopono”, kaže Karmen. “Uhvatila sam se za njega kao za slamku i od samog početka počela s praktikovanjem tačno onako kako i koliko treba. Ni mir ni poverenje nisu došli preko noći. Bila sam jako “realistična” osoba, logična i trebalo mi je vremena da uvidim da se u kratkom vremenu dogodio suviše veliki broj slučajnosti da bi to mogle biti samo slučajnosti.

Upravo taj mir za koji me pitate je bio najfascinantniji od svega. Nikad, baš nikad u čitavom svom životu nisam osetila toliko duboki, istinski mir kao taj koji je došao s Ho’oponoponom. Prirodno, kako su počele da se rešavaju stvari u mom životu, a neke na zaista najneverovatnije načine, došlo je i poverenje. Počela sam da otpuštam, da otkrivam lepotu prepuštanja, da imam poverenje u vođstvo.

Iskreno, tek tada sam saznala što znači uživati u životu. Počela sam zaista da živim, sve ono pre je bila tek imitacija života. Tobajas Lars je veoma lepo rekao: “Potraga za Bogom ne može da čeka. Sve ostalo može.” Paradoks je da kad to shvatimo, ništa više ne čeka, sve dolazi, sve ono najbolje za nas, ono što se sami ne bismo setili da poželimo.” Ho’oponopono još zovu najlakšim načinom, i postoje tri jednostavna koraka za praktikovanje, kako savetuje Karmen Jerković.

1. Prvi je preuzimanje 100 odsto odgovornosti za sve što nam se događa u životu.

Može izgledati zastrašujuća pomisao da ste odgovorni za sve, ali odgovornost nije krivica. Jednostavno – sve što je u našoj realnosti je tu jer već postoji u nama. Sve su zapravo sećanja, podaci koji se ponavljaju, i dolaze ponovo i ponovo, kako bi nam dali priliku da ih očistimo, obrišemo. Odgovornost je oslobađajuća, jer nam daje mogućnost da menjamo sve što nas muči, što nije dobro.

2. Drugi korak je stalno čišćenje.

Čišćenje u Ho’oponoponu znači ponavljanje nekih od alata kojih ima jako mnogo a najčešće se spominju “Hvala” i “Volim te”. Potrebno je stalno, iz trenutka u trenutak, ponavljati “Hvala” i/ili “Volim te”. U početku je to, naravno, nemoguće jer um sabotira našu novu aktivnost, ali treba biti strpljiv – nakon nekog vremena to postane automatizam.

3. Treće, ne manje važno, jeste nemati očekivanja.

Da bismo istraja­li u čišćenju, naravno da je potrebno imati bar malo poverenja, ali ne i očekivanja. Očekivanja znače da očekujemo da će se problemi rešiti na tačno zamišljen način, za koji mi mislimo da je najbolji, i u nekom određenom periodu. “Bog nije sluga i mi mu ne dajemo naredbe, smernice niti rokove. Jednostavno, radimo svoj deo, čistimo, a Bog, koji zna što je najbolje za nas, upravo nam to i daje”, kaže Karmen.

Živimo život ispunjen očekivanjima i željom za kontrolom. A onda u jednom trenutku shvatimo da nam je neophodna promena kako bismo ga sačuvali i odbranili. Kada ste Vi čuli poziv za buđenje?

Verovatno sam čula bezbroj poziva tokom života, ali nisam obraćala pažnju. Bezbroj znakova, ali sam ih ignorisala. Bila sam uverena da znam, da sam ja ta koja drži konce u rukama, donosi ispravne odluke, nalazi rešenja. To je trajalo godinama, ali onda se odjednom srušilo doslovno sve. Nikakva razmišljanja, logika, razum, znanja više nisu bila od pomoći. Na težak način sam shvatila da nemam baš nikakvu kontrolu, imala sam samo iluziju kontrole. To na prvi pogled može izgledati zastrašujuće, ali je zapravo oslobađajuće.

Dobra vest je da ne treba da bude tako teško i bolno, ne treba da bude praćeno raznim gubicima. To dolazi nakon godina i godina negiranja sebe, zapostavljanja sebe i svoje duhovnosti, pogrešnih prioriteta, navika i uverenja. Ako dopustimo sebi da se posvetimo sebi, da otkrijemo ko smo, tada poziv na buđenje može biti najlepša muzika. Svi koji čitaju vaš časopis čuli su taj poziv, ne drže ga u rukama slučajno. Pitanje je samo hoće li ga poslušati. Kao i uvek, izbor je isključivo na nama.

Koje najveće promene je Vama donela Ho’oponopono tehnika i zašto biste je izdvojili od ostalih?

Upravo ovo o čemu smo govorile – mir i poverenje. Opet moram da naglasim, kad govorim o miru, onda to nije mir kakav sam ikada pre imala u životu. Ovaj mir je sasvim drugačiji i čućete da većina praktikanata Ho’oponopona govori upravo o tome. Poverenje znači da više nema strahova. Budućnost nije nešto neizvesno, sa bezbroj prepreka, zamki, problema. Sve više živimo u sadašnjem trenutku. Znamo da će sve biti dobro, opušteni smo, radujemo se svakom danu, kažemo “Hvala” svemu što dolazi i svemu što odlazi. Znamo da se događa ono najbolje za nas.

Mi ne znamo šta je to, ali postoji deo nas koji zna najbolje, i mi napokon, po prvi put životu, sarađujemo sa tim delom. Najbolje partnerstvo na svetu! Danas ima mnogo tehnika. Hvala tehnologiji, informacije idu veoma brzo, u sve delove sveta. Nekad je teško izabrati šta je za vas jer se toliko toga nudi. Ja sam odabrala Ho’oponopono (ili je on odabrao mene?), jer je to najlakši način. Radite isključivo na sebi i u sebi, a gledate kako se menja svet oko vas. Na vaše oči rešavaju se svi problemi – zdravlje, finansije, odnosi, nema razlike, Ho’oponopono deluje na sve. A vi samo čistite (čišćenje = praktikovanje Ho’oponopono).

Kako biste najlakše objasnili šta podrazumeva “najlakši način”?

Ne postoji ništa lakše od saradnje s Bogom. Sa svakim “Hvala”, kao da smo pritisnuli taster za brisanje – očistili su se neki programi. Vreme ne postoji i sa svakim našim “Hvala”, mi ne čistimo samo ono što nas muči ovog trenutka, nego čistimo i prošlost, svoje prošle živote i pretke, kao i budućnost, svoj život, i potomke. Ne znamo šta se čisti, niti je potrebno da znamo. Srećom, ovo je tehnika gde ne treba da se mučimo analizama, traumama, traženjima uzroka. Jednostavno ponavljamo hvala, hvala, hvala… Imamo običaj da kažemo: “Let go and let God”. Otpusti i pusti Boga. Kad kažem Bog, onda mislim na Ljubav, Više sopstvo, Nadsvest, Univerzum, Izvor, Stvoritelja…

Kako sada gledate na život i životne izazove?

Još uvek se zapetljavam u programe. Još uvek um pokušava da uhvati kontrolu. Još uvek se i naljutim, rastužim, prosuđujem i osuđujem. Naravno, u mnogo, mnogo manjoj meri nego ranije, ali imam još posla sama sa sobom. Polako počinjem da osećam ono što znam u teoriji – tako sve više doživljavam probleme kao prilike za čišćenje – oni jednostavno dolaze da bi nam dali još jednu priliku da ih očistimo. Ako to ne učinimo, vratiće se ponovo, nama ili našim potomcima. Problemi ne dolaze da bi nam zagorčavali život, nego da nam daju priliku da ih otpustimo, jednom zauvek. Nije li to savršeno? Lepa stvar je što brinem sve manje, sve sam svesnija te Ljubavi koja me vodi i usmerava.

Od tehnike Ho’oponopono ljudi očekuju samo najlepše, ali se često dešava da se dogode velike promene u lošijem smeru kada počnu da se primenjuju tehnike. Kako to objašnjavate?

Kad počnemo s čišćenjem, često se pojave i oni programi koji nisu bili “aktue­lni”, ali su bili tu, negde potisnuti. Tada često dolazi do zbunjenosti zašto se to događa. Potrebno je znati da ono što nam dolazi, dolazi u mnogo blažem obliku nego što bi bilo da ne čistimo. Tu je poverenje važno. Kada stvari naizgled idu na gore, treba izdržati, i čistiti još jače. Bićete nagrađeni za poverenje.

Život nam često nudi ono što nam je potrebno, a ne ono što želimo. Međutim, veliki je izazov odreći se želja, odvojiti se od ega i verovati da će sve biti dobro, ma koliko loše izgledalo. Kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono tehnika?

Čišćenjem se brišu i programi strah­a. Postajemo sve svesniji sebe i svojih stvarnih potreba. Ne potreba ega, nego potreba duše…

Kad duša peva, ego ćuti

…Čiste se stara uverenja, obrasci, čisti se sve nepotrebno što smo pokupili usput, ili dobili u nasleđe, ili smo to uzeli zdravo za gotovo, misleći da smo to mi.

Ako pitate ljude koji su na duhovnom putu zašto smo ovde, skoro svi će reći stvari poput: zbog ljubavi, učenja, sticanja iskustva, povratka Bogu, i slično.

Ali ako ih pitate šta žele, odjednom je tu gomila stvari – stan, novac, automobil, jahta, savršen partner, status…

Primećujete li? Ono što nam treba tražimo izvan nas. Kada čistimo, naša duša peva. A kad duša peva, ego ćuti.

Sve što nam kasnije dolazi, dolazi od Boga. I tada u naš život počnu da dolaze fantastične stvari, osobe, situacije, mi smo i zahvalni i ponizni.

Kako su na Vas uticali susreti sa Mabel Kac, jer Vi već neko vreme organizujete seminare sa njom u regionu?

Mabel me stalno oduševljava. Izrazito je skromna, nezahtevna, duhovita, brižna. Zahvalna sam joj što dolazi kod nas, što se odlučila na takav život, koji nije lagan. Stalno je na putu, s kontinenta na kontinent, a nikad se nije požalila, čak niti usput rekla da je umorna. Ona je od onih žena koje prosto sijaju. Prelepa iznutra i spolja.

Kako polaznici na seminarima reaguju na tehniku? Koja su im najčešća pitanja?

Seminar je potpuno spiritualno iskustvo. Na seminar idemo da bismo dobili informacije, objašnjenja, ali to je manje važno. Najvažnije je čišćenje koje se odvija, a za koje bi nam inače bile potrebne godine ili čak životi. Velike koristi imamo od čišćenja učitelja. Čiste se preci. Niko na seminar ne dođe slučajno i uvek su reakcije izuzetne. Meni je najdraže kad već u ponedeljak počinu da stižu mejlovi ili zvone telefoni i polaznici oduševljeno pričaju šta im se razrešilo dok su bili na seminaru ili kad su došli kući.

Kako se stari programi čiste pomoću ove tehnike?

Mi to ne znamo. Čišćenje je kao sporazum između nas i Boga – mi čistimo, a Bog briše. Šta, kako, kada, koliko – ne znamo. Nikad ne možemo znati, mi ne znamo širu sliku. Kada počinje proces čišćenja, to deluje na svakog – najpre na nas, a onda i na sve ostale. To je veoma veliki posao i niko to ne može osim Boga. Važno je da mi otpuštamo, jer se na taj način otvaramo za sve ono što nam dolazi, a što je upravo ono što nama treba.

Gde to većina ljudi najčešće odustane kada počne da primenjuje tehniku? Da li ste imali iskustvo da odustaju?

Da, naravno. Najčešće je stvar u očekivanjima. Počne sa čišćenjem i očekuje da bi odmah, najkasnije do sutra, sve u životu trebalo da se razreši baš na onaj način kako su zamislili. Pri tom često ljudi nisu spremni da preuzmu odgovornost, a ni da stalno čiste. Ne može se nekoliko minuta dnevno ponavljati “Hvala”, i onda prigovarati da tehnika ne funkcioniše. To je još jedno izbegavanje odgovornosti.

Jedna od tajni ove tehnike je prihvatiti odgovornost a ne krivicu. Koja je razlika između ta dva?

U Ho’oponoponu, neophodno je preuzeti odgovornost. Odgovornost, a ne krivicu. Krivica od nas pravi žrtve. “Vreme žrtvovanja je prošlo,” kaže Mabel. Krivica nas čini nemoćnim, odgovornost moćnim. Krivica čini da odustajemo, odgovornost da otpuštamo. Krivica nas paralizuje, odgovornost aktivira. Krivica nas čini ogorčenim, gnevnim, rezigniranim, a odgovornost radosnim, nežnim, smirenim. Kad ne bismo bili odgovorni, ne bismo ni mogli da se menjamo. Upravo nam odgovornost daje moć da menjamo svoj život i ono što nam u životu nije lako, lepo i u skladu s nama samima.

Da li je za Vas život sada izazov, ushićenje ili san koji živite?

Za mene je život dar. Zahvalna sam na nje­m­u i blagoslovima kojima obiluje. Jedan od njih je i susret i poznanstvo s Vama i prilika da čitaocima Sensa magazina predstavim Ho’oponopono, drevnu havajsku umetnost rešavanja problema. Vama i Vašim čitaocima želim mir iznad svakog poimanja.

Kako zahvalnost može promeniti vaš život…

“Znaš li šta znači golub?”, pitala nas je prijateljica koja je sa nama tog prepodneva delila iskustva praktikovanja ove tehnike. “Golub je simbol anđela.” U tom trenutku je poleteo i odleteo. “Hvala ti, volim te”, pomislila sam…

“Na seminarima se dobije još alata, ali “Hvala” i “Volim te” su sasvim dovoljni. Postoje alati koji čiste stalno, sami za sebe. Najpoznatiji su “Plava solarna voda” – voda koju smo držali petnaestak minuta na suncu, u plavoj staklenoj boci. Izuzetnog je ukusa, možemo je koristiti i za piće, kuvanje, pranje, zalivanje cveća, ljubimce. Još jedan fantastičan alat je čaša s vodom, koja čisti 24 sata na dan.

Naravno, uvek su nužna tri koraka tehnike Ho’oponopono”, savetuje Karmen Jerković, koja već godinama po regionu pruža logističku podršku Mabel Kac i učestvuje u organizaciji njenih seminara.

Sledeći seminari sa Mabel Kac će se održati 19.-20. novembra 2016. godine u Zagrebu, a 26.-27. novembra u Beogradu, sve informacije možete dobiti putem mejla centar.izvrsnosti@gmail.com.

– Jasmina stojanović

http://www.lovesensa.rs/clanci/holisticke-terapije/drevna-havajska-umetnost-resavanja-problema-ho-oponopono-hvala-i-volim-te

Besplatan lijek za zdravlje i mladost

images

Postoji jednostavan, jeftin i svima dostupan lijek za pomlađivanje.

I svi ga uvijek nosite sa sobom.

Riječ je o zahvalnosti, dubokoj i iskrenoj emociji koja pomaže vašem mozgu, srcu i cijelom organizmu.

Istraživanje koje su proveli znanstveniciInstituta HeartMath (IHM), jednog od vodećih instituta koje proučava psihologiju emocija, dokazalo je da istinski osjećaj zahvalnosti na organizam djeluje kao nepresušni lijek.

Dar koji se umnaža

Svaki put kada ste zahvalni, kada iskreno pohvalite tuđa dostignuća i kada općenito pozitivno razmišljate, ritam vašeg srca i mozga se sinkronizira, stvarajući stanje koje znanstvenici nazivajukoherencijom.

Koherencija se zapravo može izmjeriti pomoću sofisticirane opreme koja pokazuje točnu interakciju između srca, mozga i živčanog sustava.

Istraživanje je pokazalo da zahvalnost povećava proizvodnju hormona DHEA, koji se još naziva i “hormonom mladosti” jer sprječava starenje.

Zahvaljujući zahvalnosti jasnije razmišljate. Mozak kvalitetnije obrađuje informacije i povećava svoje kapacitete.

Rad srca se normalizira, razina stresa se smanjuje, a pozitivno razmišljanje briše tragove stresa, ljutnje i frustracije.

Zahvalnost je dar koji se umnaža – ako je često osjećate, ona će privući i druge pozitivne emocije, pokazalo je istraživanje University of Miami and University od California.

Tako ćete poboljšati i svoj imunitet – kada osjećate zahvalnost, u tijelu se povećava razina antitijela koji su glavni zaštitnici tijela od virusa, loših bakterija i drugih patogena.

Stoga budite zahvalni svakog dana, svatko može pronaći bar jedan razlog zbog kojeg može biti zahvalan.

Uzvratit će vam ne samo drugi već i vaš organizam, na najbolji mogući način.

images (1)

Preuzeto s: alternativa za vas

“Ćaskanje” s Mabel Katz

sHO’OPONOPONO S MABEL KATZ- BUDIMPEŠTA, MAĐARSKA

Tekst intervjua VNTV u emisiji „Ćaskanje“,  gošća je Mabel Katz.

V: – Dobro nam došla.

M: – Hvala, raduje me što sam ovdje.

V:  Na tradiononalnim tv programima kad ljudi ĉuju rijeĉ Ho’oponopono, pomisle da će na programu biti nešto zabavno, ali na VNTV-u kad ĉuju tu rijeĉ, odmah obrate pažnju jer znaju da će biti nešto ĉudesno, nešto o ĉemu su već ĉuli, a žele i saznati više o tome.
Ali, za one koji nikad nisu ĉuli za HO, da li biste mogli u nekoliko reĉenica opisati ideju Ho’oponopona?

M: HO je drevno havajsko umijeće rješavanja problema. Govori kako nema nikog vani da nam nešto ĉini, nego da smo sami 100% odgovorni za sve što nam se događa te, ako nam bilo što ne odgovara u životu, to možemo promijeniti. Jedino što je „ĉudno“ u HO je njegovo ime. Zato što je to vrlo jednostavna tehnika, vrijedi i pomaže svakom, i magiĉna je.

V: Budući da znamo da nema sluĉajnosti u životu, zanima nas kako ste vi došli do HO, u kojoj životnoj fazi i segmentu ste ga poĉeli primjenjivati. Zašto ste ga, prema vašem mišljenju poĉeli primjenjivati baš u to određeno vrijeme.

M: Vrlo interesantno pitanje, do sad mi ga nitko nije postavio (u kojoj fazi mog života). U „krizi srednjih godina“ kako to netko naziva – a ja kažem: ako je to kriza, onda ja u njoj uživam! Zapoĉela sam svoja istraživanja jer sam bila vrlo ljuta i nesretna osoba. Moj stariji sin mi se jednog dana poĉeo obraćati istim tonom i ljutnjom kako sam ja to ĉinila njemu, što me je trgnulo i tada sam shvatila da trebam nešto uĉiniti. Zato sam
zapoĉela istraživanja, ĉinila sam mnoge stvari kao i svi ostali, ali znala sam da u svemu tome ima dosta drame jer su ljudi obiĉno u svojim priĉama krivili nekog drugog (svoje oĉeve, majke…), a ja sam pomislila kako mora postojati puno lakši i brži naĉin. Tako sam se našla u HO.

V: Budući da sve ovo što ste do sada rekli može opisivati bilo ĉiji život u našem okruženju jer, kao što znamo, mi vidimo samo svoj odraz u svemu što je oko nas, kad vidimo nešto što nam se ĉini loše u nekom drugom, to je uvijek poziv za buđenje nama samima. A kad ste spomenuli dijete, pomislio sam i na Unutrašnje dijete o kojem HO govori pa vas molim da i o tome nešto kažete.

M: Unutarnje dijete je naša podsvijest gdje se sve događa. Nije problem u fiziĉkom kao što mislimo, ako zaista želimo nešto iscijeliti ili riješiti to moramo uĉiniti na bazi podsvijesti. I to Dijete u nama koje pazi na naše tijelo (jer mi dišemo bez da o tome mislimo), treba pažnju. Moramo raditi i s njim i nauĉiti ga da ĉistiti za nas.

V: U HO ponavaljanjem jednostavnih reĉenica (mantri) možemo doći u kontakt s Unutarnjim djetetom. Možete li nam to malo pojasniti?

M: Malo ću još objasniti HO. Imate dvije mogućnosti u životu: možete raspravljati o svojim problemima i opirati im se, željeti biti u pravu ili ih možete otpustiti. Kad otpustite, problem više ne funkcionira. Ništa više ne može! U HO imamo vrlo jednostavnu tehniku. Ĉuveni „Hvala ti i Volim te“. Dakle kad nam se nešto pojavi kad kažem Hvala ti i Volim te, ja to otpuštam.Tako se problem rješava, ako to ne ĉinim, problemi se množe. Što više ĉistim, više i otpuštam. Unutarnje dijete to može ĉiniti umjesto mene kad i zaboravim, jer nas ono promatra kao i naša djeca. Kad ono vidi da smo odluĉni i voljni otpustiti, ono će nam pomoći i ĉistiti umjesto nas. Kad otpuštamo, dajemo dozvolu onom dijelu Sebe koji zna o ĉemu se radi i ima rješenja da ih i riješi. Inaĉe će naša uvjerenja, prosudbe i razmišljanja nastaviti pokušavati naći rješenje.

V: Vidimo da stare žene idu u crkvu, mole Boga, govore da ga vole, a ĉesto kad izađu iz te iste crkve, i vide da im je netko, recimo uzeo bicikl, poĉnu proklinjati ružnim kletvama i odjednom zaboravljaju na svete rijeĉi. Da li HO reĉenice mogu biti uĉinkovite i ako niste skoncentrirani dok ih izgovarate. Može li ih izgovarati bilo tko, a da one i dalje djeluju pa ĉak i ako ih izgovaraju kriminalci?

M.: I ja ĉesto ne mogu pomoći sama sebi pa reagiram kao drugi. Ĉinim sama najbolje što mogu. S HO nećemo tražiti nešto određeno kao kad odemo u crkvu gdje molimo za ovo ili ono. U HO s Hvala ti i Volim te dajemo probleme Bogu koji jedini može sve riješiti, zna sve odgovore i što je dobro za nas. Možda zato, dok govorim Hvala ti i Volim te i kad vam netko uzme bicikl, znaĉi da je to za nešto bilo savršeno. Možda ćete dobiti dva bicikla ili ĉak auto! Zato što sam otpustila, a nisam se opirala. Želim razjasniti što radimo kad u HO kažemo „Hvala ti i Volim te“:

Kad kažem Hvala ti i Volim te preuzimam 100% odgovornost. Kažem Žao mi je i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni, (koji se to program vrti u meni) radi ĉega doživljavam problem (netko mi je uzeo bicikl). Dakle neki je progam u meni radi ĉega sam doživjela da mi uzmu bicikl. Ništa se ne događa sluĉajno. Svemir je savršen! Ako pod pritiskom mogu promatrati bez angažiranosti, bit ću u mogućnosti i shvatiti da je to u stvari bio blagoslov, a ne nesreća. HO kaže da smo ovdje da bismo ispravljali, popravljali, to je naša svrha radi koje smo ovdje. Možda sam ostala bez bicikla u svrhu odrađivanja nekog svog duga, nekog starog koji sam zaboravila, možda da bih dobila priliku zatvoriti neka vrata kako bi ih netko drugi imao priliku otvoriti (kao novi auto) – ja to ne znam.

V:- Mislim da je ovo što ste rekli velika lekcija za naš duhovni ego iz koje trebamo uĉiti, pogotovo glede Boga. Obiĉno mislimo da je Bog spremniji ispunjavati želje i molitve dobrih ljudi koji mole, nego kriminalcima, ali, kao što ste rekli, trebamo se podsjetiti da smo Bogu svi mi jednaki. To me potaklo na još jedno pitanje vezano uz Boga u HO.

M: Prvo, Bog nikog ne diskriminira. Voli nas onakve kakvi smo i što god da radimo, daje nam slobodu izbora, daje mogućnosti savršene za nas. No daje nam mogućnost slobodnog izbora. I kaže: možeš ĉiniti kako hoćeš ili možeš doći k meni i ja ću ti pomoći. A mi i dalje mislimo da sami možemo i znamo sve. Intelekt to ne može, Bog može. Zato je HO naĉin davanja dozvole Bogu da riješi naše (financijske, zdravstvene) probleme.
Bog je dio nas, zna nas bolje od bilo koga i može riješiti sve naše probleme, samo ako mu damo dozvolu. Zato je HO naĉin prepuštanja da Bog riješi naše probleme. Ja prije nisam vjerovala u Boga. Govorila sam ljudima: HO djeluje iako niste vjernik. Sad znam da, kad poĉenete prakticirati, poĉinjete i vjerovati. I sama sam postala takva. Što sam više radila HO, sve više sam i vjerovala u Boga. Našla sam ga u sebi. Znala sam da postoji dio mene koji sve zna i zato sam mu davala dozvolu. Kad ne razmišljam dajem dozvolu (prepuštam) i kad ne reagiram emocijama dajem dozvolu (prepuštam).

V: Za naše gledatelje: razgovaramo s M. Katz o HO i vjerujem da, ako ste shvatili da možete riješti svoje probleme tako da ih predate Bogu i zamolite za pomoć, već time ste puno postigli.

Ĉini se da, što svijet više napreduje iz dana u dan, sve je više ljudi koji odustaju od vjere, gube nadu, skloni su samoubojstvima. Što vi mislite što bi ljudi trebali uĉiniti da bi se to promijenilo? Što mislite da je uzrok da se ljudi sve više udaljavaju od prirode i Boga, a istovremeno sve više se
slijepo vežu uz materijalno?

M: Mi ne znamo tko smo. Izgubljeni smo i tražimo na krivim mjestima. Ja sam također bila takva. Mislila sam da će me materijalne stvari uĉiniti sretnom. No nije tako. I kad sam imala sve, opet sam bila nesretna. Shvatila sam da u tome ne leži sreća. Tajna koju sam otkrila je da svi imamo moć mijenjati svoj život i da ne ovisimo ni o kome ili iĉemu izvan nas samih. Nitko i ništa ne usrećuje izvana, sreću moramo potražiti u sebi.

Prestanimo se žaliti, optuživati druge, poĉnimo raditi na sebi, prihvatimo se takvi kakvi jesmo. Mi smo savršeni baš takavi kakvi jesmo. Uživajmo u onom što imamo, ne mislimo na ono što nam nedostaje. Svi su odgovori u duhovnosti. Bio to HO ili bilo što drugo. Prestanite tražiti na drugim mjestima. Sve je u nama i poĉnite vjerovati u sebe. Kad sam sa svojim uĉiteljem bila u Japanu, netko me pitao zašto svoje poslovne seminare nisam nazivala „duhovnim“ ili „ho’oponopono“. Odgovorila sam da me u Americi nitko ne bi angažirao kad bi poslovne seminare nazivala „duhovnim“. Odgovor je bio: „Mi u Japanu vas ne bismo angažirali ako to ne bi imalo veze s
duhovnošću. U Japanu znamo da je duhovnost osnova svakog uspješnog posla.“ Mislim da je duhovnost osnova svakog uspješnog odnosa, života, zajednice, obitelji. Vrlo je važna! Duhovnost nije religija! Mi svi dolazimo iz Duha.

V: Mislim da se u današnjem društvu pojam duhovnosti podrazumijeva kao iskustvo bezuvjetne ljubavi. Ovo što ste rekli me podsjetilo na nešto vezano uz religiju. Toĉnije kad su drevni kršćani bili izdani i baĉeni lavovima jer je postojao strah da se kršćanstvo ne proširi svijetom. Vjerujem da se danas također mnogi boje da će, ako se duhovnost proširi, izgubiti moć dana bogu novca. To se vidi po ljudima koji dođu živjeti u grad,
shrvani poslom gube smisao života umjesto da ga poboljšaju ili se vrate, ostaju zasljepljeni lažnim sjajem i tehnologijom. I novcem. Tu se gubi duhovnost.

M. Kad sam se ja poĉela baviti spritualnošću, meni se u stvari financijska situacija pogoršala. Postoji shvaćanje da ako si produhovljen, ne trebaš novac! Tada sam si rekla: ako sam duhovna, nisam glupa! Volim novac. Novac je potreban. I dalje živim jako dobrim životom. I u novcu je Bog. Ali ga se ne smije zloupotrebljavati. Ne treba se tehnologija zloupotrebaljavti. Možda nije život u gradu za svakog. Treba znati biti u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim ljudima. Trebaš biti otvoren za sve opcije. To i ja pokušavam. Ne postavljam si ciljeve, ni cilj koliko novca koji trebam zaraditi. To prepuštam Bogu. Shvatila sam da ga ni ne trebam toliko koliko sam mislila ranije. Bitna je ravnoteža u svemu što radiš. Možeš biti produhovljen i voditi svoje poslove, plaćati obaveze, ali bez opterećenja. Pusti Inspiraciji da ĉini svoje. Ako ne dozvoliš programima da ti govore što bi trebao raditi i gdje biti, Inspiracija će te voditi da budeš na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Osho kaže: „Kad vidiš zmiju, hoćeš li odskoĉiti ili razmisliti“? Dok razmisliš hoćeš li ćeš odskoĉiti, zmija te je već ugrizla! To je Inspiracija. Djeluješ bez razmišljanja. Kad ne ideš prema onom što je ispravno ili loše ili bi trebalo. Ĉiniš jer osjećaš da je to dobro (iako može izgledati nelogiĉno). Samo vjeruješ i djeluješ.

V: Vjerujem da je intuicija vrlo bitna u životu. Velike su se promjene i izumi iznijeli iz Intuicije. Mađari kažu: upotreba duhovnosti nije problem, zloupoteba jest. Vjerujem da dobro znam vrijednost novca, ali da se trebamo pitati trebamo li ga upotrijebiti za korisnu
stvar ili za mogućnost stvaranja još veće koliĉine novca. Npr. ovaj studio je trebao puno novca da bi radio, ali mislimo da je taj novac korisno potrošen jer širimo dobre i korisne novosti svojim gledateljima ili trebamo raditi samo da bi se zaradio još veći novac.

M: Vaša su pitanja zaista interesantna. Misao o novcu je program po kojem mislimo da moramo raditi za novac. Ili da je novac teško zaraditi. Ili da moraš raditi posao koji ne voliš, radi novca. Ili da ne možeš raditi ono što voliš jer nećeš dovoljno zaraditi. To nije tako. Trebamo se drugaĉije postaviti. Nije bit u radu za novac, nego u radu onog što voliš. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. Novac nam treba da
bismo nekom pomogli ili uĉinili neku promjenu. A tad novac dolazi. Odustanimo od onog što smo nauĉili o novcu. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. On dolazi, ali ne onda kad mi mislimo da treba, nego kad ga trebamo. S druge strane, ne
mogu svi biti bogati, ali ne treba nitko ni oskudijevati. No, mi smo takvi da nam uvijek treba više.

V:. Dobio sam mnogo pitanja za vas. No, važnije mi je bilo upoznati osobu koja donosi HO u Mađarsku jer tako se stvara i kredibilitet samog HO. Sad kad sam vas upoznao, s punim povjerenjem svima preporuĉujem da se poĉnu baviti Ho’oponoponom. I završno pitanje: na kraju svakog intervjua pitamo gosta što bi poruĉio Mađarima. Što biste vi rekli? Biste li što mijenjali u našem ponašanju ili stavu?

M: Putujući svijetom zakljuĉila sam da smo svi mi jedna velika obitelj. Svi prolazimo iste izazove i tražimo isto: mir, slobodu i sreću. Poruĉila bih svima: budite otvoreni! Vjerujte da život može biti lak, da kažete: „ne znam“, da možete ponovo biti djeca i skromni, shvatiti da, iako smo visokoobrazovani, ne znamo ništa. Ako ste voljni zaista otpustiti i shvatiti što vam se događa u životu, bit ćete iznenađeni. Postat ćete preporođeni. Budite sretni, radite što volite, postavite sebe na prvo mjesto, to nije sebiĉnost! Ako vama nije dobro, neće biti nikom. Ako ja nisam u miru, neće biti nitko! Budite sretni i u miru.
Vjerujte, budite svoji!

V.: Sve što ste rekli vraća me na misao kako smo svi jedna obitelj, zahvalan sam vam što ste to rekli i za naš mađarski narod. Uvjeravam vas da ću i ja biti na vašem seminaru. Hvala vam.

M.:-hvala vama na prilici!

– S ljubavlju prevela: Ksenija Križaj

 

 pratıte nas

Atma.hr: Ho’oponopono, čišćenje života

KarmenKada bi pokušali naći najlakši način rješavanja problema, teško da bi pronašli išta laganije od Ho’oponopono tehnike. Vjerojatno stari havajci nisu ni sanjali da će se njihov tradicionalni obiteljski mirovni sud proširiti širom svijeta i da će promijeniti živote svakome tko izgovori hvala i volim te. Karmen hopsa više od dvije godine i organizira seminare gdje i drugi mogu naučiti kako izgovarati hvala i volim te. Evo gdje je naša civilizacija došla, da se mora podučavati da se riječju hvala može puno toga postići u životu.

Budući da Ho’oponopono djeluje na sve one koji se povežu sa osobom koja hopsa (hvala, hvala, hvala…), postanite i vi dio kruga sa Karmen Jerković.

Što je to ho’oponopono i koje je značenje same riječi?

 Ova neobična riječ u stvari je naziv za drevnu  duhovnu tehniku s Havaja koja nas zadivljujućom brzinom i efikasnošću povezuje s Univerzalnom ljubavlju ili Božanstvom u nama. Riječ Ho’oponopono znači, ”činiti ispravno” ili “ispraviti grešku”.

Ho’oponopono je postao poznati širom svijeta nakon objavljivanja knjige “Nulte granice” u kojoj se opisano kako je dr. Hew Len, inače klinički psiholog, u državnoj havajskoj bolnici za mentalno bolesne zatvorenike (najopasnije kriminalce koji se nisu kretali bez pratnje, uvijek vezani), kroz tri godine primjene Ho’oponopona, doveo do toga da se svi bolesnici otpuste i odjel potpuno zatvori. Najznačajnije je da on s tim bolesnicima/zatvorenicima nikada nije imao osobni kontakt kao liječnik – nikada nije razgovarao s njima, imao termin, prepisao terapiju ili lijekove. Radio je isključivo na SEBI i u sebi, iscjeljujući sebe i to tako što je preuzeo odgovornost za to što su ti ljudi ušli u njegov život. Kako je čistio sebe, tako su se promjene događale i u bolesnicima, ali i bolnici općenito – osoblje se više nije stalno izmjenjivalo, nije se stalno odlazilo na bolovanja, polako su nestajali sukobi između bolesnika i osoblja i bolesnika… cijela atmosfera bolnice se promijenila.

Ovakav uspjeh do sada nije postignut niti jednom drugom metodom konvencionalne ili alternativne medicine, pa ne čudi veliki interes koji uslijedio nakon toga.

Nakon planetarnog uspjeha knjige Nulte granice, dogodio se veliki interes za Ho’oponopono, kako “običnih” ljudi tako i liječnika. Danas možemo reći da se Ho’oponopono prakticira u svim dijelovima svijeta. Nema osobe koja nema neki problem ili probleme. Nekad se problemi čine nerješivi. I zaista, neki problemi, nama stvarno i jesu nerješivi, mi ih sami ne možemo riješiti. To se može odnositi i na probleme koje imaju nama bliski ljudi, što nas muči i opterećuje. Ho’oponopono daje nadu da se i sebi i drugima može pomoći  samo čisteći sebe, bez nekakvog uplitanja ili djelovanja.

Koja je razlika između načina kako su drevni havajci razrješavali sukobe i moderne metode koju je morrnah simeona predstavila svijetu?

Tradicionalni Ho’oponopono uključivao je, uz kahune, čitave obitelji koje su morale biti prisutne, gdje je svaki član morao iznositi svoje viđenje problema, s čime se išlo jako duboko, dok sva okrivljavanja i optuživanja ne bi izašla iz njih.

Slijedio je proces kajanja gdje je svaki sudionik ostalima iskazivao kajanje, a zatim proces opraštanja gdje su svi tražili i davali oproštaj jedni drugima. U današnje vrijeme, jako je teško okupiti čitavu obitelj jer cijeli proces dugo traje. Naposljetku, ljudi polako zaboravljaju tradiciju. Stoga je Morrnah Simeona modernizirala Ho’oponopono, omogućivši svima da osjete blagodati i blagoslove tog procesa.

Dr Len kaže: “Modernizirani Ho’oponopono, proces pokajanja, opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i zamijeni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući umom, počinjući s duhovnim umom, sa supersviješću. Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svjesni um, oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na emotivni um, podsvijest, oslobađajući ga od štetnih emocija i puneći ga sobom.”

Da bi prakticirali Ho’oponopono, uopće ne trebate znati u čemu je problem ili greška. Sve što trebate napraviti jest da kada uočite bilo koji problem koji doživljavate, bilo fizički, mentalno ili emocionalno, da odmah počnete sa čišćenjem.

Kako smo svi mi povezani i kako ho’oponopono čisti?

Ništa se ne događa slučajno i ništa u našem životu nije slučajno – s tim će se danas složiti gotovo svatko. Sve što je u našem životu – bilo da su to ljudi, stvari, odnosi, informacije – tu su da bi nam dali još jednu priliku da čistimo. Sve je u nama, i zato jedino na čemu možemo raditi da bismo riješili bilo što, jesmo mi sami. Čišćenje (prakticiranje Ho’oponopona) je unutarnji posao. Sve su sjećanja koja se ponovo i ponovo odvijaju i dok god netko ne preuzme odgovornost događat će se i dalje. Vrlo često se miješaju pojmovi odgovornosti i krivice. Mi jesmo odgovorni apsolutno za sve što je u našoj realnosti – ticalo se direktno nas ili ne – ali za to nismo krivi. Odgovornost nam ne stavlja okove, naprotiv, ona ih skida s nas. Jer, ako za nešto nismo odgovorni, tada to ne možemo niti mijenjati, je li tako? Ali, ako za nešto jesmo odgovorni, tada imamo moć i mogućnost da na to utječemo i mijenjamo.

U Ho’oponoponu je kao prvo i najvažnije preuzeti 100% odgovornost za sve što nam se događa, sve što doživljavamo. Druga važna stvar je stalno čistiti. Čistiti, znači stalno, iz trenutka u trenutak ponavljati neki od HO alata – najčešće se koriste Hvala i/ili Volim te. Znači, stalno, stalno mentalno ponavljanje npr. hvala hvala hvala hvala…. I treće što je važno – nemati očekivanja. Mi ne znamo što je najbolje za nas, i ne tretiramo Boga kao slugu koji bi trebao ispunjavati naše želje. Naprotiv – u ovoj prelijepoj suradnji mi samo činimo naš dio – čistimo – a Bogu, koji najbolje zna što je za nas najbolje i kad – prepuštamo sve ostalo. Ovdje moram naglasiti da riječ Bog ne koristimo u vjerskom kontekstu. To je onaj dio nas koji najbolje zna, to je Bezuvjetna Ljubav koja jedina može iscijeliti sve. Netko možda koristi riječ Univerzum, viša svijest…

Tada, kada smo shvatili koliko je velika naša odgovornost i preuzeli je, te počeli čistiti s povjerenjem, bez očekivanja, počinju se događati čuda. Tada više nismo mi ti koji rješavamo (a iskustvo nam je pokazalo da u rješavanju nismo dobri), nego je to Bog, jedini koji zaista može riješiti sve. Ukoliko ne čistimo, programi i problemi se ponavljaju, stalno iznova, ne samo nama, nego iz generacije u generaciju. Više od 90% problema dolazi nam od predaka i iz prošlih života, jer su svi programi u nama, od početka kreacije do danas. Zato je čišćenje neophodno.

Hopsanje je vrlo jednostavno. Postoji li priča u pozadini tog jednostavnog pristupa?

Da, hopsanje je jako jednostavno. Toliko jednostavno da naš um odbija prihvatiti da nešto toliko jednostavno kao “volim te” može mijenjati baš sve. Međutim, kad malo uronimo u cijelu priču oko ove tehnike, vidimo da ona možda jest jednostavna, ali je istovremeno jako, jako duboka. Sa svakim hvala ili volim te idemo dublje. Percepcija čišćenja nam nije ista kad počinjemo i nakon nekog vremena ili godina prakticiranja. Na početku, većina nas počinje s ovom praksom da bi riješila neki problem koji ima. Vremenom, kada sami doživimo čuda i iskusimo tu nevjerojatnu milost, stvara se povjerenje. Strahovi blijede, ništa se više ne čini nepremostivim, budućnost nije zastrašujuća – znamo da smo vođeni na najbolji mogući način. A kada nemate strahova, imate mir. O tome miru će vam svi praktikanti Ho’oponopona najviše govoriti. Nije to mir kakav ste imali prije. Ovo je jedna potpuno drugačija kvaliteta mira, vrlo dubokog, nadrealnog, istinskog mira kad ZNATE da je sve u najboljem redu, bez obzira što se događalo oko vas.

Mi ne čistimo da bismo se obogatili, kupili vilu, jahtu ili našli savršenog partnera. Čistimo da bismo bili u miru bez obzira što se događa. Ovo je jako važno. Mabel Katz kaže da je bol neizbježna, ali patnja nije potrebna.

Kome se zahvaljujemo i koga volimo kod ho’oponopona?

Najprije je potrebno reći da kada čistimo, koristimo riječi Hvala i/ili Volim te, ali nije potrebno misliti ili osjećati to. To su alati. Svaki put kad kažem npr. Hvala, to je kao da sam rekla: “Žao mi je , molim te oprosti za sve u meni, od početka kreacije do danas, što je dovelo do toga da imam iskustvo xy, hvala ti, volim te”. Ali ne moram govoriti sve to, dovoljno je jednostavno Hvala, to je poput lozinke. Mi čistimo, a Bog briše, briše ono što je prioritet. Bog zna širu sliku, mi ne. Zato će nam se nekad činiti da se ništa ne mijenja, ne rješava. A zapravo, možda se upravo rješavaju puno veći problemi godinama unaprijed ili čak generacijama unaprijed.

Dakle, ne moramo osjećati ljubav ili zahvalnost. Ali isto tako, nakon nekog vremena, osjetit ćete navale i ljubavi i zahvalnosti, nekad sasvim bez razloga.

Isto tako, ne trebamo znati kome idu naše riječi. Često ljudi misle da ih moraju upućivati npr. osobi koja ih muči, možda zlostavlja pa to predstavlja teškoću. Dobra vijest je da nije naše da razmišljamo kuda riječi idu ili da ih mi adresiramo… naše je samo da čistimo, a riječi idu upravo tamo gdje trebaju ići. Zapravo se upućuju podacima u nama. Podaci su ti radi kojih mi imamo doživljaj nekog problema. Bilo koje opiranje, borba, samo ih još više jačaju. Mi im kažemo: hvala, volim te… tako ih otpuštamo i oni se preobražavaju…

Mora li se stalno ponavljati hvala i volim te?

Budući da svake sekunde na nas padaju milijuni podataka, mi se želimo zaštititi. Želimo i čistiti sve one podatke nakupljene tijekom života, naslijeđene od predaka, stoga, želimo čistiti iz trenutka u trenutak. U početku je to nemoguće, naš um je navikao imati druge misli. Mi u sebi brinemo, svađamo se, tugujemo, žalimo, okrivljavamo…. to su aktivnosti koje naš um provodi 24/7. Naravno da je praktično nemoguće zamijeniti te misli stalnim Hvala i/ili Volim te. U početku stalno zaboravljamo. I to je OK – kad primijetimo da smo “otplovili” s mislima, jednostavno se vratimo nazad i nastavljamo s čišćenjem. U tim počecima pomaže ponavljanje na glas, ako imamo mogućnost. Lakše nam je i čistiti dok radimo nešto automatski – hodamo, vozimo se, kuhamo ili čistimo. U početku je to dosta dosadno i zamorno i često od veličine problema kojeg imamo ovisi hoćemo ili ustrajati. Važno je ne odustati, benefiti koje dobijemo nemjerljivi su.

Dobro je čistiti pred spavanje, da naše zadnje misli budu natopljene s Volim te i Hvala, i isto tako kada se probudimo, prije nego naš um počne verglati po svom, da odmah počnemo s Volim te i/ili Hvala.

Danas, nakon dvije i po godine, meni je čišćenje zadovoljstvo. Volim te i Hvala su pratitelji, partneri, život bih teško mogla zamisliti bez njih. Ne želim niti zamišljati drugačiji život – zamišljam Hvala i Volim te :)

Može li se hopsanje može primijeniti i na svjetske probleme, a ne samo osobne?

Naravno. Sve je u nama. Većina misli da kad bi se najprije riješile izvanjske stvari, da bi tada bili sretni i imali mir. Kad bi netko drugi riješio mir u svijetu, ekonomsku krizu, ratove, e tada bi bilo sve dobro. Zapravo je potpuno obrnuto –  pojedinac koji ima mir je onaj koji stvara miran svijet. Sretan pojedinac je onaj koji stvara sretan svijet. “Mir počinje u meni. Moj mir je svjetski mir”.

Ima li sličnost između zakona privlačenja i ho’oponopona?

I da i ne. Kao što smo već rekli, mi smo odgovorni za sve u našem životu, sve smo zapravo privukli. Ali to privlačenje je najvećom mjerom nesvjesno – privlačimo programima. Istina je da svake sekunde bivamo preplavljeni s 11 do 14 milijuna informacija, od čega naš svjesni um može procesirati tek petnaestak. I na osnovu tih 15-ak, mi mislimo da kontroliramo sve informacije!

Ova želja za kontrolom u stvari potječe od našeg Ega. Složit ćete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, budući da smo se uvjerili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama. Naše misli (i emocije) su jako moćne i možemo mnogo toga promijeniti ako samo promijenimo način razmišljanja, ali najveće privlačenje se događa na nesvjesnoj razini, gdje ne znamo što privlačimo. Isto tako, mi ne znamo što je najbolje za nas. Mi uvijek mislimo da znamo, ali ne znamo. Ne kaže se uzalud – pazi što želiš, moglo bi ti se ispuniti. Mi mislimo – ako dobijem taj i taj posao, toliko i toliko novca, tog i tog partnera – bit su sretan/na. I kad to dobijemo, nakon nekog vremena najčešće požalimo.

Zato mi čistimo, čistimo i misli i emocije, kako bismo dobili ono što je za nas najbolje. To je kao da ste naslijedili ogromno prastaro imanje s kućom koja je puna krame i prašine i vi počnete dovlačiti luksuzni namještaj a da niste prije toga počistili. Jednostavno, neke stvari se nikako neće uklopiti, a prije ili kasnije, prašina i nečistoća će vam upropastiti doživljaj. Ali ako čistite, rješavate se suvišnih i neodgovarajućih stvari, lakše dišete, bolje vidite kroz prozore, namještaj koji dolazi odlično se uklapa…. i vi uživate.

Citirat ću Joa Vitalea, autora Nultih granica“Postoje najmanje tri faze u životu: prva faza sa vama kao žrtvom, zatim druga gdje ste vi kreator vlastitog života, i završna faza – ako imate sreće – s vama kao slugom Božanstva. U zadnjoj fazi događa se zapanjujuće čudo – gotovo bez ikakvog vašeg truda”.

Dr Len i Mabel Katz su proširili znanje o ho’oponoponu. Kako ljudi reagiraju na ho’oponopono kada se upoznaju po prvi puta s obzirom da donosi drugačiji duhovni pristup u njihovu kulturu?

Zapravo jako lijepo. Moja osobna iskustva su fascinantna, a danas skoro da nema osobe koja ne vapi za promjenom – bilo izvanjskom ili unutarnjom. Zapravo, uvijek je to za unutarnjom, samo često toga nisu svjesni. Ho’oponopno je tehnika, nije religija, tako da se ne kosi s ničijim vjerskim uvjerenjima jer na najljepši mogući način širi poruku opraštanja, ljubavi i zahvalnosti, te daje nam mogućnost da u zaista kratkom roku osjetimo ogromnu milost i Ljubav kojima smo vođeni. Jedino je potrebno dati šansu Ho’oponoponu, koliko god izgledao prejednostavan i na rubu fantastičnoga. Potrebno je učiniti prvi korak i prihvatiti se čišćenja. Izgubiti sigurno nećemo ništa, a dobiti možemo mnogo.

Ho’oponopono je praktična metoda iscjeljivanja (ili čiščenja). Jesi si se susretala s nekim neobičnim situacijama kada je hopsanje pomoglo u svakodnevnom životu?

Doslovno svakodnevno. Od rješavanja medicinski nerješivih problema, financija, poslova, bračnih i partnerskih odnosa, pravnih zavrzlama. Nema područja na kojem Ho’oponopono ne djeluje. Ponekad su situacije takve da ih ni najmaštovitiji pisac ne bi tako postavio.
O svakodnevnim simpatičnim sitnicama ne treba niti govoriti – to su nam kao male poruke od Boga – evo, tu sam, radim, ti samo nastavi čistiti i dalje :)

Što su to alati za čišćenje?

Riječi koje ponavljamo u svrhu čišćenja. Najpoznatije su Hvala i Volim te, ali ima ih jako puno. Postoje i neki drugi alati, poput Plave Solarne Vode, ili čaše s vodom. Ti alati također čiste, čak i kad mi možda zaboravimo. Alata ima puno kako bi svatko mogao naći onaj koji njemu najviše odgovara.

Je li potrebno proći seminar da bi se hopsalo?

Ne. Ho’oponopono može prakticirati svatko – i malo dijete i netko star… i netko tko ide na seminar i netko tko ne ide. Seminar ima veliku važnost, to je jedno posve spiritualno iskustvo, na kojem se očisti toliko da bi nam inače trebale godine ili životi. I iako na seminare idemo da bismo dobili informacije, one su manje važne – na seminare idemo da bismo čistili i imali benefite od čišćenja učitelja. Iako je seminar uvijek isti, naš doživljaj je svaki put drugačiji.

Na seminaru se događa i čišćenje predaka, što je izuzetno važno za naš život i život naših potomaka. Oni koji dođu na seminar nisu tu slučajno – na svakom seminaru su ljudi koji dijele zajedničke programe i tijekom seminara ih očiste puno. Stoga, ako odlučite otići na seminar, ta odluka nije slučajna. Niti će biti slučajno pored koga ćete sjesti i s kim ćete raditi vježbe. Za vrijeme trajanja seminara ili neposredno nakon, nekim polaznicima su se riješile jako velike stvari u životu koje su godinama samo rasle bez izgleda za razrješavanjem, dok nekad rezultate ne vidimo odmah. Ukoliko ne idete na seminar, opet nema nikakve prepreke da prakticirate Ho’oponopono i uživate u čudima koja iz toga proizlaze.

Organiziraš seminare s Mabel Katz. Kada će ona ponovno doći u naše krajeve?

Mabel nam dolazi već treću godinu zaredom krajem godine. Ove godine dolazi i u Beograd i u  Zagreb.

Prijave za seminar su već u tijeku, kako bi polaznici mogli plaćati na rate, a prijavnicu možete skinuti na: https://hooponoponotehnika.com/category/seminari/

Imaš svoju emisiju, najlakši način, koja se može pogledati na youtube kanalu tim sinergije. Razgovaraš s ljudima kojima je duhovnost dio života. Postoji li zajednička nit u porukama tih ljudi bez obzira da li prakticiraju ho’oponopono ili neki drugi oblik duhovnosti?

Da, postoji zapravo jako puno istih niti… odakle god krenuli i koji god putem krenuli, opet svi dolazimo na kraju do Ljubavi, s velikim Lj. Ljubav počinje ljubavlju prema sebi, a tome nas nitko nije učio. Nitko nas nije učio da najprije pogledamo u sebe, a onda oko sebe, da nađemo ljubav u sebi, jer je tek tada možemo dati dugima, i da volimo sebe, ali stvarno, ne samoživom ljubavlju koja proizlazi iz ega, iz straha, iz nesretnosti… nego naprotiv – da se volimo dubokom ljubavlju koja jedina ima moć mijenjanja i iscjeljivanja.

Možeš li na kraju ukratko reći koja je poruka ho’oponopona? 

Sve je u nama, tako da će svatko drugačije doživjeti Ho’oponopono. Za mene je jedna od glavnih poruka dana od dr. Lena: Božanstvo kaže: “Kada se ti pomakneš, Ja se pomaknem. Kada ti učiniš korak, Ja učinim korak. Ali kada Mi se ti prepustiš, Ja čistim put ispred tebe, baš u tom trenutku – ni minute prije ili kasnije.“

 

Interview vodio: Neven Ilak

Izvor: http://atma.hr/

volim_te_hvala_ti