Programi, programi

ocean-1920-1200-wallpaperPrema dr Lenu, život možemo da živimo na dva načina – iz programa ili iz Inspiracije. I ako ne izaberemo svjesno da čistimo, dakle inspiraciju, onda će naši programi  (nesvjesno) birati za nas. Izbor je jednostavan, zar ne? Ho’oponopono nas ne ohrabruje da razgovaramo o onome što nas muči, zato što je to zapravo način širenja programa. Šuti i čisti – ovako bi se u dvije riječi mogla sažeti cijela filozofija dr Lena. Slažem se s njim, naravno. Samo, šta ću kad sam blaga prema sebi i drugima, pa i prema našem umu. Izgleda mi nekako da je nama potrebno da neke programe osvijestimo kako bismo ih otpustili. Kao da se ne daju dok ne dođu u svijest! Znate već da kad čistimo, mi nemamo pojma što čistimo i da se uvijek očisti odnosno otpusti baš ono što smo mi tog trenutka spremni otpustiti. Ok, zašto onda da pišemo ono što nas muči i stavimo čašu vode na papirić? Ili na fotografiju? Ili na liječničke dijagnoze i slično? Zato što je to potrebno našem umu. Bogu sigurno nije!

Ako smo svi mi već savršeni, a programi nas sprečavaju da to tako vidimo, onda bih rekla da  smo se rodili da bismo se oslobodili nekih određenih (krupnih) programa, upravo onih koji su naša osobna prepreka u spozanvanju sebe samih kao Božje djece.Izabrali smo okruženje  i porodicu koji su najpogodniji za oslobađanje od tih konkretnih programa. Programa koje sa sobom vučemo već tko zna koliko života.  I nakon tko zna koliko hvala ti i volim te, nakon mnogih ,,sitnih ,,poboljšanja u našem životu, u našu mrežu se uhvati taj neki program s velikim ,”P” – program koji osjećamo kao značajan, jer je kreirao veći dio problema u našem životu. Možda je upravo suprotno od onoga kako sam gore napisala, možda programa postanemo svjesni tek kad ga otpustimo.

Od ovog trenutka znam da je tako.

Hvala ti volim te

– Suzana Vemić

Preuzeto s http://hooponoponoija.wordpress.com/2013/12/19/650/

Oglasi

Sudbina

Devetogodišnjak raspravlja o smislu života i univerzumu

Komentari lika što postavlja pitanja su, kako i dolikuje odraslom tipično podcjenjivački, kao “bravo mali, odlično mali”, čime zapravo potvrđuje vlastitu podčinjenost vjerovanju da je on ovo zaboravio . Zaboraviti ovo znači vjerovati da si zaboravio, to svi radimo, to je jedan od temeljnih programa!
Dječak je zapravo dao savršeni odgovor o sudbini – što je to sudbina! Kazao je da je sudbina djelovanje kroz donošenje odluka i mi je savršeno poznajemo. Nema iznenađenja niti čuđenja! Ono što nas preneraža i užasava je ništa drugo do nemoć preuzimanja odgovornosti za to djelovanje. Dječak kaže: sudbina – to smo mi! Ne postojim Ja i sudbina, nego samo Jedan!
Ono što nas plaši je neprihvaćanje našeg iskustva kroz djelovanje iz trenutka u trenutak, pa smo to kompenzirali vjerovanjem u upravljanje više sile nad nama.

Dječak također kaže da ne aaaaaaaačemo i tetošimo njegovu mudrost, nego da prepoznamo ovo sjećanje u nama, jer mi nikada nismo zaboravili! Nakon njega, dolaze druga djeca, govore nam kako su birali roditelje, kako su bili ovdje, ondje, a mi: “aaaaaaaa….ma bravo, ma divota” . No, to nije poanta, nego prihvatiti da znamo, savršeno dobro znamo baš kao i oni, tko smo, odakle i kuda idemo! Oni su tu da nas podsjete da preuzmemo odgovornost, umjesto izražavamo čuđenje, i počnemo djelovati kao netko tko savršeno dobro zna tko je! 

– Neno Lubich

  

Ho’oponopono – drevna havajska tehnika rešavanja problema i sticanja duhovnog mira

hop       Da li ste čuli za ho’oponopono? Ova neobična reč u prevodu znači ,,činiti ispravno,, ili ,,ispraviti grešku,, i naziv je za drevnu duhovnu tehniku sa Havaja, namenjenu rešavanju problema, isceljivanju tela i duše i samospoznaji. U Beogradu je u martu održan prvi ho’oponopono seminar.

HO`OPONOPONO

DREVNA HAVAJSKA TEHNIKA REŠAVANJA PROBLEMA I STICANJA DUHOVNOG MIRA

 Tehnika se po zapadu proširila nakon što je pisac i govornik Džo Vitali, čuo za neobičnog psihoteraapeuta – dr Hju Lena, uspostavio kontakt s njim i objavio knjigu ,,Nulte granice,,. Dr Len, po obrazovanju klinički psiholog je radeći na zatvorenom odeljenju Havajske državne psihijatrije, za nekoliko godina na čudesan način ,,izlečio,, sve pacijente. On naime  nikada nije održao ni na jednu seansu sa pacijentom licem u lice. Na odeljenju su bili smešteni počinioci najtežih krivičnih dela – ubistava i silovanja. Psiholozi su posle mesec dana rada napuštali bolnicu, a većina osoblja je bila na čestim bolovanjima, da bi na kraju i sami otišli. Zaposleni su strahovali od napada pacijenata. Stanje na odeljenju bilo je u najmanju ruku zabrinjavajuće. Posle samo nekoliko meseci od dolaska dr Lena u bolnicu, najtežim pacijentima koji su bili u lancima, dozvoljeno je da slobodno hodaju, a drugima, koji su bili pod teškim sedativima, smanjena je doza lekova. Neki od pacijenata za koje se mislilo da nikada neće biti pušteni, bili su oslobođeni! Pored toga i osoblje je počelo da uživa u radu na odeljenju, tako da su se odstustva i bolovanja smanjila. Nakon nešto više od tri  godine, ovo odeljenje je zatvoreno!

Pa šta je to radio dr Len, psiholog koji se nije profesionalno konsultovao sa pacijentima? Jednostavno- čitao  je njihove dosijee i proučavajući ih, radio je na sebi. Za to vreme, pacijentima je bivalo sve bolje i bolje. Kako je to funkcionisalo? Dr Len je preuzeo potpunu odgovornost za vlastiti život, a pacijenti su sada bili deo njegovog života, te je tako bio odgovoran i za njih. Ceo svet je naša kreacija. Kada preuzmemo odgovornost za sopstveni život, tada sve što vidimo, čujemo, okusimo, dodirnemo ili doživimo na bilo koji drugi način postaje naša odgovornost jer se
nalazi u našem životu. Tako je dr Len jednostavno govorio: Žao mi je, hvala ti, oprosti mi i volim te, čitajući dosijea pacijenata, čisteći tako delove sebe koje je delio sa pacijentima.

 

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

OSNOVNE POSTAVKE HO’OPONOPONO FILOZOFIJE

– Preuzimanje stopostotne odgovornosti za sve što nam se dešava u životu

– Postojanje nadsvesnog, svesnog i podsvesnog uma

– Mogućnost izbora, donošenje svesne odluke.

STOPOSTOTNA ODGOVORNOST

Najvažniji aspekt ho’oponopono tehnike je preuzimanje potpune odgovornosti za sve što se dešava u našem životu, uključujući i političke i ekonomske ne/prilike, ratove, nezaposlenost i sve ostalo što je na bilo koji način deo našeg života. Preuzimanje odgovornosti je od neprocenjivog značaja za svakoga od nas, jer tek kada iskreno prihvatimo ovu činjenicu, bićemo u stanju da menjamo i oblikujemo svoje živote. Problemi nikada nisu drugi ljudi, niti životne okolnosti, već način na koji ih mi doživljavamo i tumačimo, odnosno naša uverenja o tim ljudima i okolnostima.

Ne postoji ništa izvan nas, svi problemi su deo naših zajedničkih doživljaja

Prema ho’oponoponu ne postoji ništa izvan nas. Svi naši problemi su samo ponovljena sećanja, koja nam u sadašnjosti daju šansu da ih izbrišemo, birajući ljubav. Sećanja su u stvari programi koji nisu samo naši, već ih delimo sa drugim ljudima. Oni su dakle zajednički, a način da ih se oslobodimo je da preuzmemo potpunu odgovornost za njihovo postojanje i zamolimo Višu svest ( dr Len govori o Božanskom ) da ih izbriše. Čim preumemo odgovornost, programi gube svoju moć nad nama, jer smo svesni da mi kreiramo okolnosti u svom životu, kako bismo imali priliku da izbrišemo određene programe. Naravno, ne kreiramo mi svesno loše okolnosti, ali ponašajući se na određeni način, pod dejstvom nesvesnih programa, sebe dovodimo u različite, problematične situacije. Kada toga postanemo svesni, prihvatimo tu činjenicu i preuzmemo odgovornost, imamo šansu da ih izbrišemo. Pri tom, ne moramo biti svesni programa koje brišemo, a to često i nije moguće, jer se brišu oni programi koje smo tog trenutka spremni da izbrišemo.

Odgovornost i krivica nisu isto

U ho’oponoponu se naglašava značaj razdvajanja odgovornosti od osećanja krivice. Mi nismo krivi za postojanje svojih programa, ali jesmo odgovorni za njih, pošto u sadašnjosti imamo izbor da li da se i dalje držimo programa ili da ih izbrišemo. Koncept lične odgovornosti u ho’oponoponu je mnogo više od onoga što mi govorimo, radimo i mislimo. On uključuje i ono što drugi govore, rade i misle, a javalja se u našem životu. Kada ste u potpunosti odgovorni za sve što se javlja u vašem životu, znači da činjenica da se vaša prijateljica posvađala sa mužem, kada vam to ispriča postaje i vaš problem. Drugim rečima, u vama takođe postoje programi koji su slični ili identični i koje na ovaj način imate priliku da iscelite. Ne krivite nikoga za stanje u svom životu, već preuzmite odgovornost i isceljujte.

Mnogo toga se dešava na nesvesnom nivou – ego nema svu kontrolu.

Međutim, nemoguće je biti svestan svega što se dešava u nama i oko nas, jer mnoge stvari radimo nesvesno. Svakako da utičemo na stvaranje svog sveta upravo sada, ali to se u velikoj meri dešava nesvesno, bez naše svesne kontrole ili znanja. Ovo je razlog zbog kojeg samo pozitivno mišljenje često ne daje željene efekte. Naime, naš svesni um nije jedini kreator naše stvarnosti. Ogroman je broj informacija koje nesvesno primamo i šaljemo u spoljašnju realnost. funkcionisanja.

Jasno je da ne možemo kontrolisati svoje nesvesne reakcije. Ova želja za kontrolom u stvari potiče od našeg Ega. Složićete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, pošto smo se uverili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama.

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

 

NADSVESNI, SVESNI I PODSVESNI UM U HO’OPONOPONU

Modernizovani Ho’oponopono, proces pokajanja, opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i izameni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući umom, počinjući sa duhovnim umom, sa supersvešću. Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svesni um, oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na emotivni um, podsvest, oslobađajući ga od štetnih emocija i puneći ga sobom.

Dr Len

Ho’oponopono kaže da je naš um podeljen na: nadsvesni, svesni i podsvesni um. Nadsvesni um ima ulogu oca i on predstavlja našu vezu sa Univerzumom ili Božanskim. On nas vodi i štiti, predstavlja čistu ljubav i saosećanje. Svesni um ima ulogu majke, on izražava našu volju, ima sposobnost da bira. Na neki način svesni um je vodič podsvesnom umu. Uloga svesnog uma je da brine o podsvesnom na isti način kao što majka brine o detetu, uz bezuslovnu ljubav, nežnost i pažnju. Svesni um nikako ne bi trebalo da bude grub prema podsvesnom umu. Podsvesni um je naš emotivni deo, to je naše Unutrašnje dete. Prema ho’oponoponu u ovom delu uma su smeštena sva sećanja, svi programi nakupljeni kroz različita iskustva, kako individualna, tako i kolektivna, te  zbog toga  ovaj deo nas pati.  Naš svesni deo je u stanju da odlučuje i zato može da preuzme odgovornost za programe u nesvesnom. Nesvesni um to nije u stanju. Odnos ova dva uma zaista podseća na odnos majke i deteta.

SLOBODAN IZBOR

Sve duhovne tehnike naglašavaju značaj slobodne volje. Pitanje determinizma i slobodne volje vekovima je zaokupljalo filozofe, psihologe i ljude koji su razmišljali o čoveku i njegovoj sudbini. Pristalice determinizma naglašavaju da ljudi prosto reaguju na nadražaje iz spoljašnje sredine i da je ta reakcija unapred određena individualnim razlikama u karakteru, osobinama, stavovim itd. Ovo mišljenje je donekle uprošćeno, jer ne uzima u obzir činjenicu da ljudi imaju mogućnost da promene svoje stavove i mišljenja, pa i neke bazičnije osobine svoje ličnosti ukoliko tako sami odaberu. Dakle:
Između nadražaja i reakcije postoji prostor. U tom prostoru leži naša sloboda i naša moć da odlučimo o svojoj reakciji. U našoj se reakciji skriva naš rast i naša sreća.
-Viktor Frankl

Svako ima moć da svojim izborom da smisao životu

Prostor između onoga što nam se događa i naše reakcije, ta sloboda da odaberemo reakciju, a time i učinak koji ona može imati na naš dalji život, pokazuju da možemo da postanemo rezultat svojih odluka, a ne svojih preduslova. Mi imamo moć da izaberemo svoju reakciju na određene životne okolnosti. Imamo moć da oblikujemo svoje uslove, to je naša odgovornost, a ako zanemarimo taj prostor, tu slobodu, tu odgovornost, naš život bi mogao da izgubi smisao.

Stvar je izbora da li ćemo živeti po sećanju ili iz inspiracije

Mi dakle svesno odlučujemo da li ćemo da preuzmemo potpunu odgovornost za svoj život ili nećemo. Preuzimajući potpunu odgovornost, oslobađajući se programa, mi u svoj život puštamo inspiraciju, a to su, prema dr.Lenu, trenuci kada nam se  obraća Božansko na različite načine. Dr Len kaže da svoj život možemo živeti na dva načina – iz sećanja ili iz inspiracije. Sećanja su stari program koji se ponavljaju, a inspiracija je poruka koju nam šalje Božansko. Jedini način da dođemo do inspiracije je da očisitmo sećanja. Važno je da to činimo stalno.  Kroz inspiraciju možemo dobiti neku novu ideju za posao koji trenutno stagnira ili poziv od važne osobe. Šta god da se dogodi poželite mu dobrodošlicu i zahvalite za to svim srcem.

Erik Bern, osnovač TA

KAKO FUNKCIONIŠE HO’OPONOPONO

 

Svi mi i sve što doživljavamo deo je istog, stoga je međusobni uticaj nužan

Mi utičemo jedni na druge i na nesvesnom planu, ne samo na svesnom. Prema teoriji morfogenetskog polja biologa Ruperta Sheldrakea, naše telo i um dobijaju potrebne informacije iz zajedničkog bazena znanja i sklonosti koje je dostupno svima nama i koje nas povezuje. Kada neko od nas promeni svoj način razmišljanja, svoja osećanja, način života, sve to u određenoj meri utiče na stanje našeg zajedničkog polja i čni taj način razmišljanja, ponašanja i života dostupnim drugim ljudima. Ovo se odnosi na sva osećanja, ponašanja, verovanja i razmišljanja bez obzira da li su pozitivna ili negativna. Kada se tvrdoglavo držimo svojih starih verovanja i ponašanja, time utičemo i na sve druge ljude.

Sva živa bića i svi sadržaji pripadaju jedinstvenom, holografskom Univerzumu. Sve misli, emocije, sećanja, akcije i reakcije, kao i svi fizički predmeti i bića i interakcije među njima zapravo su manifestacije jedne univerzalne svesti. Sve što se ispolji u našem iskustvu, na bilo koji način, kao biće, događaj ili pojava, već je postojalo u Univerzumu u latentnom ili potencijalnom stanju. Ništa novo ne nastaje iako našem subjektivnom opažanju sve izgleda kao novo. U stvari, sve što je ikada postojalo, što postoji ili će postojati, postoji oduvek. Samo je ispoljavanje stvar našeg individualnog iskustva i zato mi to ispoljavanje možemo da kontrolišemo.

Kada ponovo doživim isto imam izbor da se oslobodim sećanja

 Dr Hew Len kaže: ,,Kada doživljavam sećanja problema koji se ponavljaju, imam izbor. Mogu ostati uključen u njih ili mogu zamoliti Božanstvo da ih oslobodi putem transformacije, čime bi doveo moj um u izvorno stanje nule ili praznine, oslobađanja sećanja. Kada je moje pamćenje oslobođeno, ja sam u stanju Božanskog Sopstva onakvog kakvim me je Božanstvo stvorilo, kakvo je i ono samo. U radu sa ljudima, uvek sam molio Božanstvo da preobrazi sećanja iz moje podsvesti, koja se ponavljaju kao moja percepcija, moje misli, moje reakcije na njih. Iz nultog stanja, Božanstvo moj podsvesni i svesni um obasipa inspiracijom, dozvoljavajući mojoj Duši da doživi ljude kao što ih Božanstvo doživljava. U kontaktu sa Božanstvom, sećanja koja se preobraze u mojoj podsvesti takođe se preobraze i u podsvestima svih umova. Kako je divno shvatiti da Mir i Sloboda počinju sa mnom.

 HO’OPONOPONO ALATI

 Ne govorite Božanstvu „Molim te,oprosti mi“

zato što božanstvo želi to da čuje –
to govorite zato što vi treba to da čujete.

Dr  Len

 Izgovarajući jednostavne reči ,,Volim te,, mi dopuštamo Božanskom da ,,briše,,podatke iz naše, a time i iz kolektivne podstvesti koje smo spremni da otpustimo. Mi ne znamo šta je to tačno, ali nije ni neophodno da znamo, jer zna Bog. Izgovaranje ovih reči, otvara vrata Božanskom i vodi nas u stanje koje se u Ho’oponoponu naziva ,,nula,,a predstavalja doživljaj potpunog stapanja i jedinstva sa Božanskim.

Ovoj  frazi možete dodati i ,,Hvala ti,, ,,Žao mi je ili Izvini,, ,,Molim te, oprosti mi,,.Korišćenje ovih fraza je takođe korisno i pomaže da se povežemo sa jedinstvom, ali prosto nije neophodno da izgovaramo sve, jer su svi ho’oponopono alati sadržani u svakoj pojedinoj frazi. Dakle ako kažemo ,,Volim te,, to je isto kao da smo rekli: ,,Hvala ti, žao mi je zbog svih programa u meni koji su prouzrokovali ovaj problem. Molim te, oprosti mi. Volim te,,. Moguće je da će vam u nekim situacijama više odgovarati ponavljanje svih fraza, a u nekim drugim samo jedne. Pokušajte i otkrićete šta vam više odgovara.

 Ljudi se često pitaju kome mi u stvari upućujemo sve ove reči i da li je potrebno da mislimo na neki problem dok ih ponavljamo ili da zamišljamo željeni ishod nekog događaja i slično. Tehnika se zasniva na prihvatanju stopostotne odgovornosti za sve što nam se dešava i korišćenju pomenutih fraza odnosno alata. Dok ih izgovaramo nije neophodno da osećamo ljubav ili zahvalnost niti da mislimo na određeni problem, mada ćemo u situacijama kada smo okupirani nekim problemom, naravno misliti na njega. Izgovarajući ,hvala ti…volim te,, mi se obraćamo svom Unutrašnjem detetu, jer je ono to koje oseća i pati. Najvažnije je da ove rečenice ponavljamo što češće u toku dana, a ako je moguće i da se uspavamo izgovarajući ih.

Ljubav – Bog može da isceli apsolutno sve. Naš zadatak je samo da ga to zamolimo. Ne možemo pogrešiti u procesu čišćenja, ako preuzimamo potpunu odgovornost za sve u našem životu i ako smo voljni da otpustimo znajući pri tom da ne znamo šta u stvari treba da bude otpušteno. Kada ,,čistimo,, stvari u svom životu, vrlo brzo menjaju se i drugi ljudi oko nas, kao i okolnosti. Ipak, važno je da se oslobodimo očekivanja i prepustimo se Ljubavi.

 

Seminari Ho’oponopona u Zagrebu i Beogradu u 11.mjesecu 2017.g.

 – Suzana Vemić

Preuzeto s: http://www.telozivotnikompas.org/#!hooponopono/c946

Sensa: Ho’oponopono – kristali vode, 3.dio

ženaKristali vode

Nakon nekog vremena predanog čišćenja raznim alatima, prema Mabelinim riječima, možemo očekivati da se počnu događati čuda. S obzirom na to da su na seminaru uz nas početnike bili i oni već iskusni u ho’oponoponu, imala sam prilike čuti kakva se sve čuda mogu dogoditi upornim praktikantima te tehnike: neki su izliječili nesanicu, drugima su se preko noći razriješili teški obiteljski odnosi, treći su se oslobodili okova nesretnog braka… Malo-pomalo ulazila sam u svijet ho‘oponopona, i htjela-ne htjela u svojem umu počela vrtjeti mantru „Hvala, hvala, hvala…“

Iako je moj znanstveni um i dalje bio skeptičan prema svemu što je metoda obećavala, prisjetila sam se eksperimenta koji je izveo japanski istraživač Masaro Emoto, autor knjige Poruke skrivene u vodi. U sklopu svojih istraživanja, on je vodi slao razne poruke i pritom snimao kristale koji su se formirali. Kad je vodi upućivao ljubav i zahvalnost, ona je formirala najljepše kristale. Kad sam mentalno ponavljala riječi „Hvala, hvala, hvala“, nije mi bilo teško zamisliti kako se molekule vode u mom tijelu premještaju i tvore te kristale. Ako već ne brišem svoje podsvjesne programe, razmišljala sam, ponavljanje riječi poput „hvala“ i „volim te“ sigurno je blagotvorno za moje tijelo.

Želim li i dalje vrtjeti staro?

I tako je trajala moja kratka romansa s ho‘oponoponom, sve dok Mabel nije spomenula da je jedan od alata u ho‘oponoponu fraza „ljepljiva traka za muhe“.
Čak sam i prekidač za svjetlo uspjela sebi nekako objasniti (unošenje svjetla u tamne predjele podsvijesti), ali ljepljiva traka za muhe?! Taj je alat posebno dobar kad želimo očistiti negativnu energiju koja se stvara u odnosima, dodala je Mabel. „U određenim situacijama u misli će vam doći alat za koji niste mislili da ćete ga se ikad sjetiti. Slijedite svoju inspiraciju“, dodala je. Smijala sam se u sebi i mislila kako je to alat kojim se sigurno nikad neću koristiti. Brzo se pokazalo da sam bila u krivu.

Seminar ho‘oponopona završio je, a ja sam metodi odlučila dati šansu, među ostalim i zato da bih o tom iskustvu poslije mogla pisati. Između desetaka mantri koje smo dobili na seminaru izabrala sam onu osnovnu, „hvala“, i svaki put kad bih se sjetila, ponavljala bih je u glavi. Isprva ju je bilo teško ponavljati radeći druge stvari, no ubrzo sam otkrila dobrobit koju nisam mogla osporiti. Kad sam ponavljala mantru dok sam slušala druge ljude, ona mi je omogućivala da budem prisutnija i da im se potpuno posvetim. Ponavljanje iste mantre dok sam vozila ili jela također mi je omogućilo da ne nestanem u ustaljenim petljama svojeg uma, već da budem u „sada i ovdje“.

Mabel je bila u pravu: ponavljajući tu mantru, stvorila sam novu petlju u svojem umu. U svakom trenutku mogla sam izabrati: želim li vrtjeti stare petlje nepotrebnog analiziranja prošlosti i briga o budućnosti ili novu mantru, koja mi je omogućila da budem prisutna, pozitivna, zahvalna na svemu što mi dolazi?

Priča o ljepljivoj traci za muhe

Došao je i trenutak koji mi je omogućio da još dublje iskusim neobičnu snagu te tehnike. Tijekom božićnih praznika suprug i ja zatekli smo se na prelijepom mjestu, ali u društvu jedne starije, depresivne osobe sklone izljevima negativnosti. Iz prijašnjeg iskustva znali smo da je već nekoliko dana u njezinu društvu dovoljno da nas „proguta njezin oblak“. Dva tjedna u istom stanu činila su se kao nemoguća misija. Moj plan bio je ponavljati: „Hvala, hvala, hvala.“

No prvi put kad je iz njezinih usta krenula lava negativnosti, spontano mi se u glavi pojavila misao: „Ljepljiva traka za muhe.“ To me toliko iznenadilo i izbacilo iz takta da sam se u sebi počela smijati. Drugi put kad se situacija ponovila, došapnula sam suprugu: „Nemoj me pitati zašto, samo reci: ‚Ljepljiva traka za muhe‘.“ Pogledao me u čudu i jedva suspregao smijeh.

Treći put kad se situacija ponovila, jedno smo drugo pogledali i jedva čujno, gotovo u isti mah, rekli: „Ljepljiva traka za muhe.“ Ne znam kako, ali zahvaljujući toj neobičnoj mantri uspjelo nam je nijednom se ne uvući u tu mrežu negativnosti. Uživali smo u predivnom okruženju oko sebe, u društvu te osobe, a svaki put kad bi iz njezinih usta došao val negativnosti, pomisao na ljepljivu traku za muhe trgnula bi nas iz negativnog razmišljanja i izmamila nam osmijeh. Baš kao što je rekla Mabel, ho‘oponopono omogućio nam je da ostanemo emotivno odvojeni od te negativne situacije, da ostanemo prisutni u sadašnjem trenutku. Jedinom trenutku u kojem vrijedi živjeti.

U Zagreb dolazi Mabel Katz, učenica dr. Lena, koja će 30. studenoga i 1. prosinca održati seminar u hotelu Antunović. Više informacija nawww.hooponoponotehnika.com te centar.izvrsnosti@gmail.com i 098/485-034 (Karmen Jerković)

– Ivona Lerman
Fotografije: Marko Grubišić

Sensa: Ho’oponopono: čudotvorni ‘hvala’ i ‘volim te’ 2.dio

žena

Čišćenje starih programa

Energična i živopisna, Mabel me osvojila praktičnim pristupom i neposrednošću.
Na samom početku pojasnila nam je da je osnovna svrha ho‘oponopona čišćenje, odnosno otpuštanje starih programa koji se neprestano vrte u našoj podsvijesti te se manifestiraju u raznim za nas nepovoljnim situacijama. No ključ je u tome da na sve te „probleme“ počnemo gledati kao na priliku za čišćenje starih programa.

Izvadila je CD-player, pustila glazbu i slikovito nam objasnila da te programe možemo zamisliti kao CD-e koji neprestano sviraju u našoj podsvijesti. Svaki puta kad upotrebljavamo ho‘oponopono alate za čišćenje, poput ponavljanja riječi „hvala ti“ ili „volim te“, dajemo nalog svojem podsvjesnom umu da promijeni ploču. „Kad zaustavimo CD, brišemo stvari prije nego što se manifestiraju, ne moramo slušati svih 15 pjesama na njemu. No tad počinje svirati drugi CD. CD-i uvijek sviraju, stoga cijelo vrijeme moramo čistiti, 24 sata dnevno.“

Dok je Mabel nastavljala s pričom, ja sam odlučila ho‘oponoponu dati šansu i pokušala u sebi ponavljati: „Hvala, hvala, hvala.“ Možda sam uspjela održati tu mantru minutu ili dvije, ali moj uvijek zaposleni um ubrzo je morao razmišljati o nečemu drugom, pa o nečemu trećem. Čistiti 24 sata dnevno? To mi se činilo nemogućim! No kako je Mabel dublje ulazila u filozofiju ho‘oponopona, stvari su – barem u teoriji – postajale jasnije.

Tri razine svijesti

Prema tome drevnom havajskom vjerovanju, svi se zapravo sastojimo od tri razine svijesti. Na najvišoj je razini naša nadsvijest (aumakua). Ona nas povezuje s božanskim, ima visoku frekvenciju vibracije i smatra se očinskom figurom. Ispod toga je svijest (uhane), odnosno naš um, koji je povezan s majčinskom energijom. Na najnižoj je razini podsvijest (unihipili), odnosno naše unutarnje dijete. Ono je naš emotivni dio, naša banka sjećanja koja sadrži sve stare programe i sjećanja iz prošlih života. Povezana je s teškim, najnižim frekvencijama.

Svaki put kad kažemo „hvala“, naša svijest upućuje molbu našem unutarnjem djetetu da čisti te stare obrasce, odnosno programe. Naše unutarnje dijete potom taj zahtjev šalje našoj nadsvijesti. S obzirom na to da je nadsvijest povezana s božanskom energijom ili manom, mana se na zahtjev spušta do nas i čisti naše programe. Vježbajući ho‘oponopono, njegujemo odnos sa svojim unutarnjim djetetom i učimo ga da samo čisti, na autopilotu. Što češće iniciramo čišćenje na svjesnoj razini, to je veća vjerojatnost da će naše unutarnje dijete nastaviti čistiti za nas i dok se mi bavimo drugim stvarima.

Alati izrazito lagani, kao da su napravljeni za djecu

Kako znamo da je dijete u nama preuzelo ulogu čišćenja? Mabel je to pojasnila na svojem primjeru. Ispričala nam je kako je jednoga dana, dok je radila nešto drugo, čula mali, ali jasan glas koji je rekao: „Prekidač za svjetlo.“ Bio je toliko jasan da se osvrnula, no kad je vidjela da nikog nema, shvatila je da je čula glas svojeg unutarnjeg djeteta, koje je čistilo i onda kad je ona bila zaokupljena drugih stvarima. „Prekidač za svjetlo?!“ pitat ćete. Da, i to je jedan od alata za čišćenje u ho‘oponoponu. Mabelinim riječima: „Alati za čišćenje izrazito su lagani, kao da su napravljeni za djecu. Možda će vam se činiti da je sve ovo dječja igra, no moramo naučiti ponovno biti djeca.“

Sve te mantre koje ponavljamo dok čistimo, pojasnila je Mabel, lozinke su koje sadrže osnovnu poruku ho‘oponopona: „Žao mi je. Oprosti mi za sve unutar mene što je ovo uzrokovalo.“ Izgovarajući ih, preuzimamo stopostotnu odgovornost za sve što se oko nas događa, no činimo i nešto mnogo važnije. Mabelinim riječima: „Kad kažemo ‚hvala, hvala, hvala‘, otpuštamo stare programe i imamo povjerenja u život. Možemo biti sretni i smireni bez obzira na to što se događa oko nas.“

Hvala, hvala, hvala

Osim toga, prakticirajući ho‘oponopono učimo jednu od najvažnijih i najtežih lekcija na putu osobnog rasta: vježbamo prisutnost u sadašnjem trenutku. Kad smo dovoljno prisutni da se sjetimo ponavljati „hvala, hvala, hvala“, time prekidamo svoj majmunski um u njegovu skakanju s grane na granu i na trenutak se vraćamo u prazninu, nulu, prostor u kojem možemo biti autentični. To je isti prostor u koji ulazimo kad vježbamo jogu ili meditaciju, prostor u kojem nas može dotaknuti čista inspiracija.

Uvijek se iznova vraćajući u taj prostor, malo-pomalo dolazimo do važnog uvida: „Mi nismo svi ti programi, nismo sva ta sjećanja koja neprestano vrtimo“, objasnila nam je Mabel. „Nismo naša mišljenja i sudovi. Mi smo iznad svih tih problema. Kad uistinu postanemo svjesni sebe, možemo početi samo promatrati svoje probleme, a ne se s njima poistovjećivati.“ Tada se u potpunosti otvaramo prema životu i vjerujemo da će nam prave stvari doći u pravo vrijeme.

– Ivona Lorman

Izvor: http://www.sensaklub.hr/clanci/tretmani/ho-oponopono-cudotvorni-hvala-i-volim-te?page=2

HVALA TI. OPROSTI MI. VOLIM TE.

Tri jednostavne rečenice. Lako se izgovaraju. Kratke su i nežne, a zapravo neverovatno duboke.

Ne morate ih reći naglas, možete i u sebi. Sigurno ste ih čuli već, poznate su jer se u zadnje vreme spominju u tehnici Ho’oponopono. Ovim se garantuje da možete rešiti mnoge sukobe unutar sebe, kao i sukobe sa okolinom.

Nakon što sam pročitala osnove i pogledala video dokumentarac o ovome, odlučih da isprobam Ho’oponopono teniku utičući na moju neposrednu okolinu. Shvatam da su svi ljudi oko mene moja ogledala, stoga, svi sukobi sa ljudima proizilaze iz sukoba same sa sobom. U to vreme, u mojoj okolini je bilo nekoliko osoba sa kojima generalno nisam imala otvoreni sukob, ali sam prema njima imala određeni otpor, jednostavno mi se nisu sviđale. Proanalizirala sam šta je to tačno što mi se ne sviđa i uvidela da su to delovi u meni koje ja još nisam razrešila. Za ovo nije bilo leka, osim da ih prihvatim takvim kakve jesu.

earth-mirror-world-P

Tako sam svaki put kada bih osetila otpor prema tim osobama, počela u sebi da izgovaram ove tri rečenice:

Hvala ti. Oprosti mi. Volim te.

Usmeravajući pažnju na osobu koja mi neodgovara, zapravo sam zahvalnost, molbu za oproštajem i ljubav usmerila ka sebi, ka onom delu sebe koji kreira ovo neprijatno ogledalo, ka onom delu sebe koji me stavlja u situaciju da se ovako osećam i da imam u okolini nešto što mi stvara osećaj da mi se to ne sviđa. Da bi ovo zaista bilo delotvorno, nisam samo mehanički izgovarala ove rečenice, već aktivirala osećanja koja su u dubini ovih rečenica. Fokusirala bih se na srce, tako da mogu zaista da osetim tugu prema svom biću koje pati zbog ovih neprijatnih iskustava, zahvalnost prema svom biću koje mi je pokazalo kako ne bih trebala da se ophodim prema sebi i ljubav prema svom biću, prema samoj sebi. Ponekad bih u ovih nekoliko momenata zaista mogla da doprem dublje u svoje biće, a ponekad je to bilo vrlo površno. Kako god, uvidela sam da je zaista najdelotvornije iskusiti osećanje koje je definisano u ove tri rečenice, kako bi ceo proces imao efekta.

Ovo nije dugo ni potrajalo, kada se iznenada situacija oko mene počela menjati! Neki ljudi su jednostavno nestali iz mog života, okolnosti su se tako namestile da se više nismo viđali. Više ih nisam od tada ni čula ni videla. Drugi su i dalje bili prisutni, ali me više nisu ni na jedan način remetili, prosto sam zaboravila onu odbojnost koju sam nekada imala prema njima. Ipak, najveće iznenađenje je nastalo kada sam sa par osoba koje su mi ranije išle na živce, zapravo ostvarila odličnu komunikaciju!  Nepotrebni delovi mene su nestali, a sa drugim delovima sebe sam počela da sarađujem!

Ha, ovo je bilo lako! Ho’oponopono se pokazao veoma delotvornim! :)

Odlučih da se usmerim na druge aspekte same sebe, koristeći se ovom tehnikom. Ovog puta, testirala sam kako to deluje na one stvari u mom životu koje mi se ne sviđaju, na one stvari koje su dublje i teže.  Kada su u pitanju takve stvari, nešto što je u nama što je toliko slojevito i kompleksno, potrebno je mnogo više pažnje, rada i strpljenja. Ovde sam se susrela sa toliko dodatnih problema koji su ležali iza samo jedne stvarčice koju sam želela da promenim u svom životu, da sam još uvek ovim zaokupirana. Čak šta više, čini mi se da sam negde na putu i zaboravila da nastavim da koristim Ho’oponopono. Ponekad, u nastojanju da nešto razrešimo u sebi, naiđemo na gomilu drugih stvari koje nismo ni mislili da bi trebali da razrešavamo, kako bismo zapravo razrešili onaj originalan problem. I tako zaboravih na tu tehniku, sve do pre neki dan kada sam se iznenada ponovo setila ove proste stvari.

Izgleda kao da je i trebao neki vremenski odmak, jer ovog puta kada sam izgovorila ove tri rečenice, desilo se nešto još neverovatnije! Istog momenta se promenilo ono što sam poželela! Međutim, nije bila stvar u tome da sam ja nešto menjala van sebe, ja sam menjala unutrašnjost sebe!

Svet ne možemo promeniti tako što ćemo ga menjati direktno. Ne možemo pobiti neprijatelja, jer oni su odraz naših unutrašnjih sukoba. Ne možemo na silu promeniti situaciju u kojoj se nalazimo, jer ona je odraz lekcija koje treba da naučimo. Ne možemo menjati odraz u ogledalu koji predstavlja nas same. Možemo ga malo zamaskirati, možemo malo izobličiti ogledalo, ali ga promeniti ne možemo. Ali ako promenimo naše stavove, našu percepciju, fokus na čega smo usmereni u toku dana, svet oko nas će odražavati našu unutrašnjost i jednostavno se promeniti! Ako prihvatimo da je sve oko nas ogledalo, zašto bismo se ljutili na njega? Prihvatite vaše odraze koje vidite oko sebe, oprostite delovima u sebi zbog kojih su te slike prouzrokovane.

Kad god vidite nešto što vam se ne sviđa, nešto što zbog čega se razljutite, oneraspoložite, rastužite, ružne vesti u medijima, svađu iz komšiluka, političke manipulacije, zagađenje planete, bilo šta što vas na bilo koji način uznemirava, setite se:

Hvala ti. Oprosti mi. Volim te.

Čuda će se dogoditi!

Aniko

Preuzeto s: http://majkazemlja.wordpress.com/2013/11/05/hvala-ti-oprosti-mi-volim-te/

Sensa o Ho’oponoponu: Nevjerni Toma, 1. dio

Ho’oponopono: čudotvorni ‘hvala’ i ‘volim te’

Posljednjih godina jedna neobična tehnika osvojila je one koji slijede put duhovnog rasta. Podrijetlom je s Havaja, pri izgovoru njenog imena, ho’oponopono, lomi se jezik, no zapravo je riječ o vrlo jednostavnoj metodi koja će vas naučiti kako biti ‘sada i ovdje’. 30. studenoga i 1. prosinca u Zagreb ponovno dolazi Mabel Katz, učenica dr. Lena koji je popularizirao ovu havajsku tehniku, evo o čemu se radi…

Nevjerni Toma

Radeći u magazinu Sensa naučila sam njegovati otvorenost. Obnovila sam interes za način na koji um utječe na tijelo, na svojoj koži iskušala djelovanje oku nevidljivih iscjeljujućih energija, upoznala se s raznim psiholoških pravcima i holističkim metodama. Svejedno, ništa me nije moglo pripremiti na susret s drevnom havajskom tehnikom ho‘oponopono. Bila je drukčija od svega s čim sam se dosad susrela i moram priznati da sam isprva bila nevjerni Toma.

Kako ozbiljno shvatiti metodu koja se svodi na ponavljanje nekoliko jednostavnih fraza poput „hvala ti“ i „volim te“? Ili, što je još neobičnije, koja zagovara rješavanje problema u odnosima ponavljanjem riječi „ljepljiva traka za muhe“? Vjerovali ili ne, ona me najviše naučila o učinkovitosti te metode. No sad sam vam već otkrila previše. Vraćam se na početak priče.

Neobičan klinički psiholog

Prije nekih godinu dana prvo sam čula priču o neobičnom kliničkom psihologu Ihaleakali Hewu Lenu. Prema njoj, Len je četiri godine radio u Državnoj havajskoj bolnici, i to u odjelu koji se bavio najtežim mentalnim bolesnicima: ljudima koje su smatrali agresivnima i opasnima. Psiholozi koji su radili na odjelu odustali bi već nakon mjesec-dva, a i ostali zaposlenici često su izostajali s posla jer su konstantno živjeli u strahu da će ih napasti neki pacijent.

No Len je, čim je došao na odjel, primijenio drukčiju metodu. Umjesto da drži seanse s pacijentima, on je dane provodio čitajući njihove povijesti bolesti i radeći na sebi. Taj učenik drevne havajske metode ho‘oponopono vjerovao je da je sam odgovoran za sve što se događa u njegovoj okolini te da radom na sebi može iscijeliti i druge. Drugim riječima, vjerujući da je sve oko njega samo njegova projekcija, počeo je iscjeljivati dio u sebi za koji je vjerovao da je stvorio svu tu patnju.

Žao mi je

Među ostalim, ponavljao je rečenicu koja je osnovni alat za čišćenje u ho‘oponoponu: „Žao mi je. Oprosti mi za sve unutar mene što je ovo uzrokovalo.“ Metoda se pokazala učinkovitom. Prema njegovim riječima, pacijenti su već nakon mjesec-dva postali manje agresivni, a napeta atmosfera u odjelu postupno se smirila…

Zaposlenici više nisu morali vezivati agresivne pacijente, mnogima više nisu bili potrebni lijekovi, a oni za koje se mislilo da nikad neće biti rehabilitirani, postupno su počeli dobivati otpusna pisma. Danas je odjel zatvoren!

Ne moram ni reći da mi se ta anegdota u prvi mah učinila previše nevjerojatnom da bi bila istinita. No bila je dovoljna da me zainteresira za tu drevnu metodu, pa kad sam čula da u Zagreb dolazi jedna od učenica Hewa Lena, Mabel Katz, brže-bolje prijavila sam se za seminar.

– Ivona Lerman

Izvor: http://www.sensaklub.hr/clanci/tretmani/ho-oponopono-cudotvorni-hvala-i-volim-te

“ProBudi svoj dar” o Ho’oponoponu

hooVruća tema druge dekade 21og stoljeća stigla je i na naše prostore. Ne, nije riječ o klimatskim promjenama, već o drevnoj iscjeljujućoj tehnici sa Hawai-a.

Bliskost meni ne znači da je i tebi bliska, putevi spoznaje su različiti, pa i suprotni. No, ako te u tvom traganju vodi poriv da učiniš Dobra za svijet koliko možeš, onda je HO’OPONOPONO ili HO PONO PONO svakako put koji trebaš proći.

Ukratko, tehnika se svodi na ponovno uspostavljanje direktne veze s tobom samim, uz pomoć 4 jednostavne rečenice: OPROSTI, ŽAO MI JE, VOLIM TE, HVALA TI. Rečenice se upućuju djetetu nama, koje je došlo na ovaj svijet želeći živjeti svoj san, dok smo mi učinili sve da taj san ugušimo da bi bili prihvaćeni i bezuvjetno voljeni od strane porodice, društva… (…)

Iako je magična i sama pomisao da ovih nekoliko riječi ima moć iscjeljenja, za mene je bilo još magičnije spoznati kakav uticaj imaju na svijet oko nas. Naime, ovom tehnikom ne oslobađamo samo dijete u nama, nego i sve ljude koji su ga na bilo koji način povrijedili. Na ovaj način, dr. Hew Len, izliječio je cijelu kliniku okorjelih kriminalaca u kojoj je radio, bez da ih je ijednom vidio. Ostvario je svoj cilj da se klinika potpuno zatvori. Pomislićemo kako je osoblje ostalo bez posla, međutim, on je izlječio i najdublje rane osoblja, koje su ih uopće dovele u poziciju da rade na takvom jednom, nama zastrašujućem mjestu.

Dakle, iako je tehnika bezumno jednostavna, gledajući rezultate, možemo se samo pokloniti pred njenim učinkom. Naravno, za početak je neophodna vjera da smo i sami sposobni za ono što je učinio dr. Hew Len. Moja lična filozofija je uvijek bila da sve što može jedan čovjek, može sve i jedan. Posebno me se dojmilo da sam u Islamu prepoznala skoro identično jednostavan i moćan pristup otvaranju ovog Dara u nama. Iako se i u kršćanstvu poštuje isti princip pobuđivanja emocija za iskup grijeha, u Islamu i Ho pono pono-u se cijeli proces radi sam sa sobom, bez uključenja treće osobe u proces opraštanja između nas i Boga, kako god da Ga vidimo ili osjećamo.

Svakako da se prepoznaju sličnosti, u nekim dijelovima i identičnosti, sa mnogim drugim tehnikama, tradicijama… prevashodno buđenje potisnutih ili zaboravljenih emocije, paralelno sa memorijom o događajima zbog koji su zaboravljene ili potisnute. Gledajući s prednje strane procesa, to može izgledati kao vrlo neprijatno iskustvo, i sama sam ga tako doživjela i neko vrijeme upozoravala ljude na “kontraindikacije” iscjeljeljenja. Nekoliko dodatnih rečenica (fraza) u Islamu probudile su moju fascinaciju i pomogle  da proces sprovedem do kraja i spoznam da smo svi vođeni Jednom te Istom čvrstom Rukom i ako smo u njega ušli, da nam je pružena Ruka da iz njega i izađemo. Tad se u našem životu počnu pojavljivati autoriteti koji nas ohrabruju da slobodno živimo svoj Dar, a u nama boravi mir, sloboda, suosjećanje, zahvalnost i ljubav – većinu vremena.

Mnogi istraživači su se bavili definiranjem skupnog osjećaja prethodno pomenutih emocija. Neki su ga nazvali Polje Nulte Tačke, neki Nulta Granica, neki Pećina, neki samo MIR (poput religija), neki su mu izmjerili frekvenciju, no sve to puno ne pomaže da razumijemo, ali nam olakšava strah i nelagodu Putovanja u Nepoznato. Stoga, da vam i ja olakšam, svi naši putevi vode tamo. Put svih nas je tamo, a radosna vijest je da je tamo – ovdje. Ne moramo promijeniti Svijet da bi to spoznali, puno je ljepše ostati i dijeliti to – ovdje. Ako nešto treba umrijeti, neka umre mržnja, bijes i bol koju budi ono što vas sprečava da živite MIR: stvaralaštvo, sloboda, suosjećanje, zahvalnost i ljubav.

– Emina Alagić
Izvor: http://probudisvojdar.wordpress.com/hooponopono-ili-ho-pono-pono/