Seminari Mabel Katz u Zagrebu i Beogradu

mabel

Jeste li već čuli za najefikasniju tehniku rješavanja problema?
To je Ho’oponopono, koji je pažnju svjetske javnosti privukao nakon što je dr. Hew Len, klinički psiholog, izliječio cijeli jedan odjel državne bolnice na Havajima, a da niti s jednim pacijentom nije imao kontakt. Radio je samo na sebi!
Ho’oponopono djeluje na sve vrste problema, donosi nam mir, i ono što je najbolje za nas.

Više o Ho’oponoponu možete pogledati u emisiji Na rubu znanosti:

Mabel Katz će održati seminar Hooponopona u Beogradu, 12.-13.12. i Zagrebu, 19.-20.12.

Prijavnicu za Zagreb možete preuzeti OVDJE, a za Beograd OVDJE.

Navedene cijene vrijede za uplatu do 30.11.2015.godine.

Seminar će se u Zagrebu održati u hotelu Antunović.
Subota od 10.00 do 16.00
Nedjelja od 10.00 do 19.00

U Beogradu će se seminar održati u hotelu M.
Subota od 13.00 do 19.00
Nedjelja od 11.00 do 19.00

Sve informacije možete dobiti na centar.izvrsnosti@gmail.com .

Oglasi

Mabel Katz: Ho’oponopono tehniku mi je poslao Univerzum

“Imala sam sve što može da se zamisli i u materijalnom i u statusnom smislu, ali sam ipak iznutra osećala prazninu, nezadovoljstvo i bes”, kaže Mabel Kac. Bez ikakve zadrške i sumnje prepustila se veri u dobro i ispunjenje je došlo samo.

Neopisivo lak život

Na intervju sa Mabel Kac sam došla prilično neraspoložena, ispunjena nekakvim nemirom, sa strepnjom i sumnjom da ću ikada uspeti da promenim neke svoje zastarele ograničavajuće programe. Susret sa Mabel Kac, ženom nepokolebljive vere, došao mi je kao injekcija pozitivne energije, potrebna doza entuzijazma i dokaz da promena može da se napravi uz jednu jednostavnu, ali čvrstu odluku. Preokret koji se desio Mabel, može da se desi svakome od nas.

Mabel Kac je rođena u Argentini gde je provela prvu polovinu svog života. Tamo se i udala, završila fakultet, stekla dve diplome, obe iz oblasti računovodstva. Kada se početkom osamdesetih preselila u Los Anđeles, specijalizovala se za poreske poslove. U obećanu zemlju je otišla na nagovor svog tadašnjeg supruga koji je smatrao da kao doktor ima mnogo bolju perspektivu u Americi. Na samom početku američkog sna, ništa nije bilo kao što su očekivali. Trebalo joj je dosta vremena da se navikne na kulturu i običaje koji se u velikoj meri razlikuju od argentinskih, ali joj je ipak prijalo da živi u sredini gde se njen rad ceni i vrednuje. Ispostavilo se da ju je u Americi čekao život o kom ranije nije imala nikakvu predstavu, život o kakvom nije mogla ni da sanja. Kao učenica poznatog ho’oponopono učitelja Hju Lena (Hew Len), Mabel danas putuje po svetu upoznajući ljude sa ovom čudesnom i pre svega jednostavnom tehnikom koja je promenila ne samo njen, već i živote miliona ljudi.

Šta vas je navelo da počnete da radite na sebi i kako ste došli do ho’oponopono tehnike?

“Do ove tehnike me je dovela potreba za ličnim razvojem. Bila sam u potrazi za nečim što će mi pomoći da budem srećna, jer sam u trenutku kada sam kročila na taj put bila prilično nesrećna. Uprkos racionalnoj spoznaji da imam sve što mi je potrebno za sreću, iznutra se nisam tako osećala. Tražila sam jednostavan način da izmenim svoje unutrašnje stanje. Znala sam da postoji mnogo metoda u kojima se podrazumeva da osoba prolazi kroz ozbiljne unutrašnje drame, i bila sam sigurna da ne želim takvu vrstu preispitivanja i kopanja po samoj sebi koja bi me uvela u neko još teže emotivno stanje.

Nisam želela nikakve analize tipa “mama mi je učinila ovo, tata mi je učinio ono, pa se ja zato sad osećam nezadovoljno i neispunjeno”. Znala sam da mora da postoji nešto o čemu ne moram mnogo da učim, niti da sve razumem, već da samo treba da osetim suštinu – da se na lak način podesim na dobre vibracije. Moja zamisao je bila da sve iz prošlosti što mi više nije od koristi otpustim jednom zauvek bez mnogo muke. Ideja da moram da preuzmem stopostotnu odgovornost i da jednostavno otpustim sadržaje koji su me opterećivali bila mi je bliska i zato sam odabrala baš ho’oponopono. Rekla sam sebi “Da, postoji lak način i ja ću ga naći.” Kada sam to čvrsto rešila, kada sam donela tu odluku, Univerzum mi je poslao ho’oponopono.”

Pomenuli ste da ste bili nesrećni, volela bih da čujem nešto više o tome. Šta je bio vaš problem, šta je ono što je u vama izazivalo nemir?

“Ne bih znala da vam kažem u čemu je bio moj problem. Nisam se bavila analiziranjem, mislim da sam samo bila rođena besna. Kao mala sam stalno bila ljuta, nezadovoljna, uvek sam imala osećaj da mi nešto nedostaje, da mi treba više svega da bih bila srećna. Kasnije sam shvatila da sam sve vreme zapravo bila ljuta na Boga. Osećala sam se kao da me je Bog napustio, da sam ovde sama. Na jednom seminaru koji sam pohađala sam radila danas veoma poznatu tehniku preporađanja. Kroz taj proces sam došla do spoznaje da nisam ni želela da se rodim i da živim.”

Koliko dugo je trajao taj osećaj da ne želite da živite?

“Sve do trenutka dok nisam odlučila da se promenim na lak način. Tada sam mislila da sreća leži u materijalnim stvarima. Bili smo situirani, imala sam dve univerzitetske diplome, radila sam kao računovođa, imala sam dva predivna sina i supruga, ali sve to mi nije bilo dovoljno. Ako sam imala lepu kuću, vrlo brzo bih postala nezadovoljna i želela bih drugu, svetliju i veću. Stalno sam želela još, još, još… Novac, auto, kuću… Imala sam sve što može da se zamisli i u materijalnom i u statusnom smislu, ali sam ipak iznutra osećala prazninu, nezadovoljstvo i bes. Nisam verovala ni u šta što nisam mogla da vidim ili dodirnem. Bog za mene nije postojao.”

Kako ste počeli da verujete? Šta se u vama desilo pa je došlo do tog velikog zokreta da postanete duboki vernik i neko ko svojom verom inspiriše i druge da pronađu Boga u sebi?

“Velika promena u mom životu je nastupila onog trenutka kad sam pogledala unutar sebe, kad sam postala spremna da preuzmem odgovornost za to kako se osećam i kad sam odlučila da se menjam. Shvatila sam da mi je promena potrebna nakon što sam se prepoznala u ponašanju svog sina. Bio je besan i obraćao mi se ljutitim tonom. On je bio moje ogledalo, isto tako sam se ja ponašala prema njemu u to doba. Probudila sam se tek 1995. godine, kada je moj stariji sin imao 12 godina. Do tad sam bila zatvorena, vrlo ograničenih shvatanja, nisam razumela da je život mnogo više od onoga što vidimo i osećamo svojim čulima.”

Neopisivo lak život 2

Buđenje počinje prihvatanjem odgovornosti

Prvi korak koji je Mabel napravila nakon što ju je konflikt sa sinom probudio, jeste da ode na časove joge. Jednom prilikom zadatak je bio da se vizualizira da je neka jaka želja ostvarena.

S obzirom na to da je Mabel imala problematičan odnos sa starijim sinom, zbog čega je jako patila, zamislila je kako se njih dvoje divno slažu, otvoreno razgovaraju i imaju skladan i blizak odnos. Istog dana, dok ga je vozila iz škole, on ju je zamolio da zajedno provedu popodne, što se pre toga nikada nije desilo.

Zapanjena i oduševljena Mabel je ostala sa sinom i tada su po prvi put otvoreno razgovarali, ne samo o njihovom odnosu već i mnogim drugim ozbiljnim pitanjima koja su njega zanimala. Njena vizualizacija se ostvarila u roku od nekoliko sati, i zapitala se da li je moguće da smo mi ljudi toliko moćni da u tako kratkom roku, uz pomoć vizualizacije praćene čvrstom verom, možemo da rešimo dugogodišnji problem.

Nakon tog iskustva, rešila je da se oslobodi dugo nataloženog gneva i otišla je na seminar za oslobađanje od ljutnje. Usledilo je njeno upoznavanje sa psihologijom, ali i metafizikom čije principe je konačno bila spremna da prihvati. Ubrzo nakon toga “naletela” je na ho’oponopono tehniku i u trenutku je shvatila da je to ono što je tražila.

S obzirom na to da je kao računovođa imala puno svojih zaposlenih i da je veliki deo njenog posla podrazumevao i organizaciju, ponudila je svom ho’oponopono učitelju dr Hju Lenu da mu organizuje radionice i predavanja kako bi ova tehnika postala dostupna i poznata što većem broju ljudi. Tako je organizovala predavanja u Kaliforniji i u Argentini, a svog učitelja je pratila na svim destinacijama u kojima je gostovao. Kroz ta predavanja je učila i uživala je da bude u blizini tog mudrog čoveka. I dalje joj nije padalo na pamet da postane predavač, već je na sve te radionice išla isključivo radi svog ličnog razvoja.

Sasvim spontano je pomalo počela da mu asistira u predavanjima, i tako je, iako to nije planirala, to postao njen novi poziv, ili bolje reći životna misija. Tek kada je Ihaleakala (havajsko ime dr Lena) odlučio da se povuče, Mabel je počela da radi samostalno i vremenom je kreirala sopstvena, praktičnija i zabavnija ho’oponopono predavanja. Cilj joj je bio da na sebi svojstven način motiviše ljude da prihvate nov stil razmišljanja i da se otvore za fantastične promene, koje je zahvaljujući ovoj jednostavnoj tehnici i sama napravila. Svoj entuzijazam je sa lakoćom prenosila na polaznike i našla je najbolji način da ezoterične teme približi i onim polaznicima koji su više intelektualni tipovi.

Od Don Miguel Luiza, tvorca “4 sporazuma sa samim sobom” naučila je jednu od najvažnijih lekcija. Na jednom njegovom predavanju na kome je prisustvovala, on je rekao “Kada počnete da verujete sebi, u vama počinje da raste nešto što je rečima neobjašnjivo.” Za Mabel je to bila Božja energija koju je pronašla u sebi.

Bez ikakve zadrške i sumnje prepustila se veri i u dobro. Pustila je da joj se dobre stvari dešavaju, da dolaze k njoj, umesto da ih ona sama traži. U njoj je cvetao izvor ljubavi koji je privlačio baš ono što je njenoj duši bilo najpotrebnije. “Ne učim druge da počnu da veruju u Boga. Učim ih da počnu da veruju u sebe, jer se tada ceo naš život menja na čudesan način.”

Da li je moguće da je to toliko lako?

“Jeste, to je baš tako lako! Sada shvatam da je do svakog zaokreta u mom životu došlo nakon što sam u sebi donela neku odluku. I to ne bilo kakvu odluku, već odluku koja je u potpunom saglasju sa mojom izvornom prirodom, sa mojim stvarnim potrebama. Moramo da se povežemo sa dubljim delovima sebe, jer zaista u sebi imamo sve što nam je potrebno. Sreća je dostupna svima, a ne samo pojedinima. Slušajte, ja nemam diplomu iz ovoga. Sve moje diplome su iz oblasti ekonomije, ali ja ovo radim iz srca i zato mi dobro ide. Iako nikada nisam pohađala kurs pisanja umem da pišem knjige za koje su mi mnogi rekli da su im promenile život. Zato umem da držim motivacione govore, iako nisam išla na obuku za javni nastup. Držala sam se principa “Feel the fear and do it anyway”, otvorila sam se i sa samom sobom izgradila odnos pun poverenja. Za ostalo se pobrinuo Univerzum.”

Kako za vas funkcioniše ho’oponopono?

“U ho’oponoponu mi ne radimo vizualizacije, već dajemo dozvolu Bogu da nam da ono što je za nas najbolje i najsavršenije. Bog uvek za nas ima najbolje rešenje, koje često ne možemo ni da zamislimo. Mi ograničavamo sami sebe, živimo po tuđim uverenjima, i često kada postavljamo ciljeve ne verujemo da su oni ostvarivi. Ali ako pustimo Božju ruku da nas vodi, onda stižemo na ono mesto koje je za nas savršeno.”

Neopisivo lak život 3

Tehnike koje nude laka i brza rešenja

Mabel ima sinove od 32 i 27 godina, sa kojima sada ima odnos pun uzajamnog poverenja i podrške, a Mabel ga opisuje kao nešto što je “out of this world”. Ali nije uvek bilo tako. Nakon razvoda, deca su ostala sa tatom, iako su tada imali samo 8 i 11 godina. To je bila odluka njihovog oca, koju je Mabel prihvatila, i mada joj je tada bilo jako teško, sada smatra da je to bila Božja volja.

“Kada smo se dogovorili da deca ostanu kod mog bivšeg supruga, osećala sam se jako loše. Ali nisam dozvolila negativnim emocijama da me slome, već sam odmah počela da govorim “hvala, hvala, hvala”. I zaista, tako što je uzeo decu, moj bivši muž mi je pomogao. Otvorila mi se mogućnost da se bavim svojom misijom, za koju ne bih imala vremena i snage da sam ostala kod kuće. Verovala sam i da to nije najbolje rešenje samo za mene, već i za moju decu. Znala sam da će se Bog postarati da moja deca budu srećna i da izrastu u divne ljude. Tako je i bilo, a ja nemam nikakve zasluge u tome. Dopustila sam da ih Bog inspiriše i vodi, i sve je ispalo najbolje moguće.”

Moram da priznam da mi se tehnike koje nude laka i brza rešenja nikada nisu dopadale, ali upoznavši Mabel, moj stav se u velikoj meri promenio. Preda mnom je bila osoba koja je spokojna, zadovoljna, izbalansirana, koja vibrira blagošću i dobrotom. Iz nje se širi božanska energija, ne zato što o njoj toliko priča, već zato što joj je dopustila da se kroz nju manifestuje. Čini mi se da ne dozvoljava da se nad njom ni na trenutak nadvije oblačak sumnje u sebe ili u dobar ishod predstojećih događaja.

Tokom razgovora je izgovorila i dobro poznate afirmativne rečenice “Let it go, and let in God”, “Go with the flow”, “Feel the fear and do it anyway”, ali za razliku od nekih drugih učitelja koje sam čula da govore isto, kod Mabel sam osetila da to zaista funkcioniše i da to jesu principi u koje toliko veruje, da ne postoji šansa da za nju ne rade. Mabel je navela i druge da sagledaju veličanstvenost svog bića, kao i veličanstvenost samog života.

Manja Perić Mitić
Lovesensa.rs

Mabel Katz u Beogradu! Predavanje o Ho’oponopono tehnici 04.12.2014.

mabel katz

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na predavanje Mabel Katz oHo’oponopono tehnici u Beogradu!

Što je Ho’oponopono, kako pravilno primjenjivati tehniku, što (ne)očekivati, kako život učiniti lijepim, laganim i sretnim, saznajte od Mabel; a što je najvažnije – uživajte u benefitima njezinog čišćenja.

Predavanje će se održati u četvrtak u hotelu Palace, od 18.00 do 20.00 sati, a radi ograničenog broja mjesta potrebna je rezervacija kod Nine Janković Stevanović na 064 11 02 544.

Kotizacija je 10€.

 

Vidimo se!

Ako želite slobodu i mir

s

Ako želite slobodu i mir, pogledajte unutar sebe i shvatite da gradite svoj život na temelju sjećanja, donosite odluke na temelju sjećanja. Vi sudite na temelju sjećanja i sve vidite kroz sjećanja. Vi ste slijepi i gluhi, ali mislite da znate. Većina vaših sjećanja su sjećanja vaših predaka, nisu vaša.

– Mabel Katz

pratıte nas

Teleclass Mabel Katz – prijevod sa španjolskog

 s           Dragi prijatelji i svi ljudi dobrog i velikog srca koji ovo sada čitate. Ho’oponopono je mnogima promijenio život. Nadam se da će ovaj moj mali doprinos približavanju ove tehnike svima vama koji (mislite da) ne razumijete španjolski još vas više motivirati, dati vam snage i podršku da nastavite (ili započnete) svoje čišćenje.

            Znajte da čišćenjem krčite put, put koji je VAŠ, put koji se zove ŽIVOT, a koji je sjećanjima (ne vašom krivicom) zakrčen. Od silne “šume” onda ne vidimo ni sunce, ne vidimo puteljke, izgubimo se u šumi/životu… Ali znajte, uvijek baš uvijek postoje putevi koji će vas dovesti do vaših ciljeva. Umijeće je naći ih, ali uz Ho’oponopno naći ćemo ih brže i jednostavnije.

Uživajte!

– Marijeta

***

Teleclasss Mabel Katz, utorak 19. kolovoza 2014.

Ja ništa ne učim (druge), ja samo čistim! – Mabel Katz

Započinje s “Ja sam Ja” – jedan od načina čišćenja i otpuštanja i otvaranja ovog susreta.

* U nastavku slijede pitanja slušatelja i odgovori Mabel Katz koji nisu u cijelosti preneseni. Dio odgovora je prepričan (prenosi se smisao), a dio je preveden doslovno.

Kako čistiti sjećanja ovisnosti (od alkohola, droga) i možemo li čistiti za druge osobe?

Neovisno o tematici i je li vezana za drugu osobu, to je sjećanje i daje nam priliku da ga otpustimo. Ne smijemo se odupirati otpuštanju, jer to onda raste, ali najprije moramo postati svjesni da to činimo. Raste zato što pričamo o tome, sami sa sobom ili s drugima. Poanta je promijeniti te razgovore jer nas oni stalno vraćaju natrag u isti scenarij. Ho’oponopono nam pomaže jer on najprije zaustavlja te razgovore, na neki nas način “prisiljava” da se suočimo s tim sjećanjem (mi osobno, a ne neka druga osoba) i vraća nas u ovdje i sada. U sadašnjosti nemamo problema, u sadašnjosti smo u nuli, nismo emocionalno vezani. A onda tražimo od Univerzuma pomoć jer on ima sve odgovore i rješenja.

Još jednu stvar koju moramo shvatiti je da nismo sami. Ako kažemo i vjerujemo da smo sami, odabiremo biti sami, odabiremo biti žrtve. Kada kažemo da želimo pomoći nekome izvan nas, kome ćemo pomoći kad vani nema nikoga? To što vam se čini da je “vani” (u drugim ljudima), to su zapravo sjećanja. Kad čistimo u HO, onda čistimo vlastite misli, sjećanja na problem koji ima ta druga osoba, a ne čistimo drugu osobu. I to je jako važno jer preuzimamo 100% odgovornost za ono što je u nama, a što se događa drugoj osobi, i drugo – mijenjamo sebe, ne pokušavamo promijeniti drugu osobu. Kada se mi promijenimo, sve se oko nas mijenja i u tome je ljepota!

U čišćenju treba imati strpljenja. Čišćenje uvijek funkcionira, ali nam možda neće rezultati odmah biti vidljivi. Zato treba vjerovati i biti strpljiv. A mi često imamo očekivanja, želimo da se to nešto riješi onako kako smo si zamislili i kad mi to želimo pa ako nije tako onda kažemo da Ho’oponopono ne djeluje.

Ovisnostima treba pokazati drugi obraz – obraz ljubavi. Recite im “hvala” i pustite bez očekivanja. I to je sva mudrost Ho’oponopona i čišćenja. Umjetnost je čistiti, otpuštati bez vezivanja i angažiranja, 24 sata dnevno. Ali ni to nije teško ako stalno otpuštamo, ako shvatimo da to što se događa nije ništa ozbiljno, da se događa u nama a ne izvan nas i da se mi moramo mijenjati. Ne čistimo druge, čistimo ono što je u nama što izaziva to nešto u drugima.

Moramo sebe staviti na prvo mjesto. Ako smo mi dobro, i ostali oko nas će biti dobro. Posebno to naglašavam roditeljima. Prestanite se brinuti za svoju djecu. Ako ste vi dobro i oni su dobro. Sebi dajte bezuvjetnu ljubav pa ćete ju davati dalje i svojoj djeci i to je sve što od vas trebaju. Ne trebaju vašu brigu, žrtvu.

Kako doći u stanje nule?

Stanje nule postiže se iz trenutka u trenutak jer sjećanja se stalno vrte koja nas stalno odvlače od nule. Ako razmišljam i brinem se, nisam u nuli, ali ako osvijestim svoje misli i brige, mogu doći u nulu. Ali, treba vježbati, s praksom se to stanje brže i lakše postiže. Većinu vremena nismo u nuli, ali se uvijek možemo vratiti u to stanje. Svaki trenutak je prilika za to. Biramo hoćemo li slušati “CD” (sjećanja) ili biti u nuli. Svaki trenutak može biti drugačiji, bolji ili lošiji od prethodnog. Ali većinom vjerujemo (ili bojimo se) da će nam se život preokrenuti na gore, a ne na bolje od sadašnjeg trenutka. Ali idući trenutak može biti bolji od prethodnog, ako vjerujemo u to. Ali da bismo vjerovali, trebamo ponovno postati djeca.

Stanje nule je stanje potpunog blaženstva, više i duže smo u miru i sretni. Ali to se postiže praksom, to je proces. Najprije treba biti svjestan da nismo u nuli i tek onda polako dolazimo do nule.

Kako privući “dobre”, poštene partnere? Kako zadržati posao i kako doći do novaca?

Najgore što možete napraviti u vezi novca je brinuti se! Život vam se može preokrenuti u jednom trenutku, ali da bi se to dogodilo, trebate dati dopuštenje i vjerovati da će doći novac. Primjerice sutra nešto trebate platiti i vjerujte da će doći, iako ne znate odakle i doći će!

Zašto je važno biti što više u nuli? Jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da nam pomogne! Treba vjerovati, a mi smo često ovisni o brizi o novcu.

Ako se angažiramo oko problema, nismo u nuli, a poanta je biti u nuli kako bismo dali dopuštenje Bogu da se pobrine za nas.

Mi imamo tako male umove, tako mali doseg informacija, limitirane umove, da vjerujemo da do novca možemo doći jedino ako radimo. Moramo raditi da bismo imali novaca i još k tome neki posao koji nam se ne sviđa, zato ga i zovemo posao. To je naše uvjerenje! A što bi bilo kad bismo prihodovali od nečega što volimo? Što bi bilo kad bismo dali Bogu dopuštenje da nam pokaže što smo došli učiniti na ovaj svijet, koja je naša misija?

Prestanite gledati druge i što oni rade jer vi imate svoju misiju i Bog zna koja je i dat će vam sve što vam je potrebno. Ovdje nismo da bismo patili! Ali treba dati dopuštenje tako da svakim trenutkom sebe dovodimo u nulu.

Prestanite se uspoređivati s drugima i prestanite gledati što drugi imaju i kako su do toga došli, zašto jedni imaju, a drugi nemaju. Kako znate koliko truda su uložili u ono što imaju oni koji imaju? Kako znate zašto nemaju oni koji nemaju? Ako se time bavimo, to pomaže u održavanju siromaštva. Želite li biti u pravu ili želite imati novac i biti sretni? Čemu vam služi to da ste u pravu? Naročito kod Latinoamerikanaca vlada uvjerenje da taj narod nema novaca, da vlada siromaštvo, da ne mogu ništa po tom pitanju… To su uvjerenja, otpustimo ih!

Prestanite moliti za nešto i zahvalite na onome što imate, na vidu, na tome da možemo hodati!

Svima nam je potreban novac da bismo izvršili svoju misiju na zemlji. Bog je i u novcu stoga novac nije nikakva loša stvar. Zato prestanite razmišljati da su oni koji imaju novaca učinili nešto loše. To je nešto što je očito u svima nama zato trebamo svi zajedno čistiti.

Pokažite Univerzumu da vjerujete i Univerzum će vas oduševiti onime što će vam dati! Naučite vjerovati bez da vidite/znate sve!

Ako ostanete bez posla, vjerujte da se to dogodilo zato što je to najbolje za vas. Zahvalite na tome i pustite, budite kao dijete i vjerujte da će vam nešto bolje doći! I doći će, poput čarolije!

Što mogu učiniti kad mi se dogodi neka neugodna, loša situacija ili loše se osjećam?

Svima se to događa i najčešće reagiramo, ali onda treba osvijestiti svoju reakciju i početi čistiti. Kad prođe taj trenutak u kojem smo željeli reagirati najčešće bi se javio trenutak grižnje savjesti ili krivnje, tada trebamo opet čistiti, ponavljati hvala, volim te i otpuštati. Na taj način vraćamo se u nulu. U trenutku kada odlučimo da nećemo reagirati ili nazvati nekoga da se požalimo, nego da ćemo umjesto toga čistiti, u tom trenutku mijenjamo svoju sudbinu, odabiremo tu situaciju dati u ruke Bogu, odabiremo da nismo žrtve.

Također, važno je znati da loše emocije trebamo objektivno promatrati. One neće nestati u nama samo zato jer čistimo nego će nam čišćenje pomoći da zbog te loše emocije ne učinimo situaciju gorom nego što jest tako da reagiramo. To što šutimo ne znači da se ne ljutimo, ali ako odlučimo ne reagirati, već čistiti, situacija će splasnuti jer ćemo tako dati dopuštenje Bogu da čisti to sjećanje.

I to je ono što želimo u svakom trenutku, da nas Bog vodi, da nam otvara vrata i daje ono što je najbolje i savršeno za nas, a mi ne znamo što je to.

Nije poanta da emocija nestane, već da se njezina snaga smanji i da otvorimo put Bogu da on riješi naš problem.

Što je s ljubavnim vezama koje se prekidaju bez vidljivog razloga, s vezama koje ne idu ni naprijed ni natrag i s djecom koja se zatvaraju u sebe i ne žele razgovarati sa svojim roditeljima?

Najprije treba preuzeti 100% odgovornost, nema nikoga izvan nas samih. Mi smo projektor i situacija koja je ispred nas, koju gledamo je zapravo film koji se događa u nama. Zato preuzimamo odgovornost (ne krivnju) za filmove koji se vrte u nama. Sve što nam se događa u životu je zapravo naš film. I onda kada promijenimo film u sebi, promijeni se sve oko nas. Ne ovisimo o drugima i onome što drugi mijenjaju, ne moramo druge nagovarati da se promijene već samo raditi na svojim filmovima. Nije slučajnost tko nam dolazi u život (djeca, roditelji). S njima imamo nešto što trebamo čistiti, oni nam daju priliku za čišćenje. A mi s druge strane sve shvaćamo osobno, angažiramo se oko svake situacije, reagiramo, pokušavamo druge promijeniti. Rješenje je u nereagiranju jer na taj način dajemo dopuštenje Bogu da riješi situaciju za nas. I nemojte biti oštri prema sebi, volite se, brinite o sebi, jer činite onako kako najbolje znate i možete. Nekad ne možete odmah pustiti, ali i to je u redu, ali budite toga svjesni i budite svjesni da činite najbolje što znate i umijete. Budite nježni prema sebi.

Jako puno ljudi neće se svidjeti to što ne reagirate. Pitat će se: kako mi neće odgovoriti, zašto se neće svađati? I to zato jer smo ovisni o svađi i reakcijama. I pokušat će vas “aktivirati” i tu je jako važno biti ustrajan u tišini. Što će se tada dogoditi? Mogli bi otići iz vaših života, ali isto tako će neki drugi ljudi doći u vaš život. Zato budite svjesni toga da ako odlučite ne reagirati, nekim se ljudima to neće svidjeti. Možda ćete postati ogledalo tim ljudima, a oni se jednostavno ne žele vidjeti. Ali vi morate donijeti odluku za sebe, što funkcionira za vas.

Možda će vam ovaj zadatak biti težak, ali to je ono što smo došli učiniti.

 

Pitanje u vezi bolesti.

Ono u što odlučimo vjerovati, to je za nas stvarno. Ako vjerujemo da smo bolesni, bolesni smo, ako vjerujemo da smo debeli, debeli smo. Ali kao kod TV reklame, možemo odabrati ponuđeno (pr. dijagnozu od doktora) “kupiti”/prihvatiti ili ne.

Uvijek postoje iznimke od pravila (primjerice dijagnoze i simptomi bolesti zapisani u medicinskim knjigama). Poklonite si mogućnost da budete iznimka od pravila. Vaš slučaj/ishod ne mora biti točno onakav kakav je zapisan u knjigama.

Kod dijagnoza ne morate vi sami odlučiti što ćete učiniti, kako ćete postupiti, imate pomoć Boga.

Bolesti su dar koji smo dobili jer možemo nešto dobroga izvući iz toga, da pomognemo drugima svojim iskustvom, savjetima, primjerom, ali najprije trebamo sebi pomoći.

Kako pomoći djeci koja su agresivna, svađaju se sa svojom braćom, kako da im se poveća samopouzdanje i kako očistiti sjećanja djece koja su bila zlostavljana?

Najvažnije – ne postoje žrtve. Čak ni mala djeca nisu žrtve. Djeca su duše koja su izabrala biti to što jesu i zato ih ne smijemo gledati kao žrtve, to nikome ne pomaže. Nego trebamo preuzeti odgovornost za ono što je u nama što je kod njih to izazvalo, koja su to moja sjećanja to izazvala. I onda ta sjećanja predajemo Bogu da se on o tome pobrine.

Kad je neko dijete preda mnom ljuto, pokazuje mi da sam ja ljuta. To je projekcija. Pokazuje mi što je u meni. Ako želimo da se dijete promijeni, mi se moramo promijeniti.

Uvijek okrivljavamo druge zašto su djeca takva, krivi su roditelji, učitelji,… ali ne, razlog je u nama.  Jedino što možemo učiniti je otpustiti.

Sve što nam se događa, događa nam se s razlogom, možda da “platimo” neke stare dugove. To je sve prilika za čišćenje, zato otpustite, dajte Bogu da se o tome pobrine.

Kad nam se nešto loše događa, moramo znati da se iza toga krije dar.

Naša djeca uče od nas, a ako mi njih učimo da su žrtve ili da smo mi žrtve, što mislite kako će oni sebe doživljavati?

Sretni ste? Ne ljutite se? Ne angažirate se, ne reagirate, nemate mišljenja ni uvjerenja? Onda brinite se za sebe jer kad se vi promijenite, promijenit će se i vaša djeca. Sve će se početi mijenjati, vaša okolina. Ako se promjena ne događa brzinom kojom želite, nastavite čistiti, otpuštati i vjerovati. Neće se puno toga dogoditi ako samo jednom kažete Hvala. Da, naravno da će se nešto dogoditi i kad kažemo samo jedanput Hvala, ali najčešće učinak samo tog jednog Hvala nećemo vidjeti, nećemo znati što smo izbjegli.

Moramo nastaviti čistiti. Tako dajemo primjer svojoj djeci. Oni uče od nas! Ne možemo dopustiti da su nam djeca nesretna. Upravo zato je moja knjiga “Odrasti na najlakši način” namijenjena djeci od 3 do 100 godina. Nema veze ako nemate djece, jer vi ste djeca.

Moramo se reprogramirati, inače ćemo se stalno vrtjeti u krug i stalno ćemo kriviti nekog drugog.

Želim promijeniti svoj život, ali teško mi je. Kako da to učinim?

Ako kažeš da je teško, onda je teško. I ako nalaziš isprike i priče zašto ne možeš ili zašto je teško, mogu slušati do sutra tvoje razloge zašto je teško i bit ćeš u pravu.

Ali ti ne želiš biti u pravu, nego želiš da ti Bog pokaže. “Ja se želim promijeniti. Koji je najbolji i najsavršeniji način za mene da to postignem?” Tako će ti informacije doći, imaj strpljenja i čisti. To je najlakši način. Ali moraš biti svjesna da si ti navela svu listu razloga zašto je teško. Zato sada svim tim razlozima koje si mi nabrojala reci hvala!

Mi smo ti koji kažemo da je teško, koji radimo liste kojima opravdavamo svoje (ne)djelovanje i zašto to nešto sigurno se neće ostvariti.

Što se tiče nepravde koja nas često boli, ako se neka osoba prema nama nepravedno odnosi, to je njezino, ne vaše. Bog sve vidi, sve se u životu vraća. To što niste od te osobe dobili natrag (pr. novac koji ste posudili), Bog će vam ga poslati nekim drugim putem, samo pustite. Ne zamarajte se ljudima koji se ne ponašaju pošteno i dobro, jer oni sami sebi rade štetu, a ne vama.

***

Mabel je na kraju druženja pozvala sve na sudjelovanje na seminarima (raspored dostupan ovdje: http://www.mabelkatz.com/events.htm) kako bi se čišćenje umnožilo, pojačalo i u konačnici kako bismo osjetili da nismo sami. Također, pozvala je sve da ako imaju ikakvo pitanje, pošalju pitanje na support@mabelkatz.com, ali je također zamolila da pitanja budu kratka, sažeta i konkretna, bez opisivanja priča/scenarija kako bi brže na njih odgovorila. Dakle, što je vaše pitanje kraće, to će odgovor brže doći.

Također, podsjetila je da se na stranici www.mabelkatz.com nalazi puno materijala za čitanje i slušanje od kojih ima dosta i besplatnih pa vas sve poziva da posjetite njezinu stranicu.

Druženje je zaključeno s grupnim čitanjem “The peace of “I”” (španjolske verzije).

Prevela i obradila: Marijeta Matijaš

Najneobičniji doktor na svijetu

kjRiječ je o dr. Ihaleakala Hew Lenu, psihologu sa Havaja koji je uspio izliječiti čitav odjel pacijenata psihijatrijske bolnice za kriminalce, mahom ubojice, silovatelje i psihopate. Ono što ovaj slučaj čini zanimljivim i drugačijim je činjenica da dr. Hew Len s pacijentima uopće nije ostvarivao osobni kontakt, a sve što je napravio je proučavajući njihove bolesničke kartone problem rješavao u sebi i to koristeći tradicionalni havajski proces liječenja zvan ho’oponopono koji se u potpunosti temelji na principima potpune odgovornosti.

Četiri godine je bilo potrebno dr. Lenu da ostvari uspjeh sa svojim pristupom. Atmosfera u havajskoj državnoj bolnici (Hawaii State Hospital), odjel za mentalno bolesne kriminalce, bila je sumorna, osoblje koje je tamo radilo često je bilo na bolovanju ili je davalo otkaze – u takvim uvjetima nitko se nije mogao zadržati duže, bolesnici su bili nasilni, a međusobno bi se sukobljavali minimalno 3-4 puta. Prije dolaska dr. Lena primali su jake lijekove i često su morali biti vezani, posjete od obitelji i prijatelja bile su zabranjene i nitko od zaposlenika u bolnici se nije osjećao ugodno u njihovoj blizini – unatoč činjenici da je veći dio pacijenata većinu vremena provodio u sobama. Nakon što je dr. Len počeo primjenjivati svoju vrstu terapije atmosfera se popravila, osoblje je postajalo sve zadovoljnije i više su vremena provodili na poslu, a bolovanja gotovo da nije ni bilo. Bolesnici su postali sve mirniji, terapija lijekovima im se postepeno smanjivala da bi na kraju bila ukinuta – pacijente se više nije vezivalo lancima, a boravak sa njima je postajao sve ugodniji. Pacijenti su na kraju pušteni kućama (iako to nitko prije nije mogao očekivati). Danas je taj odjel bolnice zatvoren.

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)

Na pitanje kako je i na koji način to uspio, dr. Len odgovara: „Iscijelio sam onaj dio mene koji je njih stvorio.“ Objašnjava kako je sve u našem životu isključivo naša odgovornost, samim time što se nalazi i odražava u našem životu. Ako npr. čujemo da se negdje dogodio čin nasilja ne možemo se pretvarati da nas se to ne tiče. U krajnjoj liniji mi smo svi jedno, povezani sa svime, tako da je čitav svijet naša kreacija. Nismo krivi za ono što se događa, ali smo odgovorni. Na nama leži odgovornost da iz svoje svijesti izbacimo negativne misli/uvjerenja/sjećanja koja su dopustila stvaranje neželjene situacije. Mi ne trebamo činiti ništa, jer sve promjene čini Duh, ono što na nama ostaje je zamoliti da se promjena dogodi. Mi zapravo nikada ne znamo što se u stvari događa jer nemamo dovoljno informacija – ljudski um je svjestan samo 15 do 20 bitova informacija u sekundi i toliko ih može procesuirati, dok ostalih milijun bitova prolazi ispod praga svijesti. Dakle linearni um je u mogućnosti procesuirati tek 0,05% informacija sa kojima dolazi u doticaj – ostalo se pohranjuje u nesvjesnom (nelinearnom) umu. Budući da nemamo svijesti o tome što se događa (iako mislimo da smo svjesni) u svakom trenutku, sve što možemo je predati se i vjerovati. Dr. Len ističe: „Kako bi učinkovito riješio problem, terapeut mora biti 100% odgovoran za kreiranje problematične situacije, odnosno, mora biti spreman prihvatiti činjenicu da su uzrok problema pogrešne misli u njemu, ne u pacijentu. Čini se da terapeuti nikada ne uočavaju činjenicu da kad god postoji neki problem, da su oni uvijek prisutni!“

Ho’oponopono je stari havajski proces rješavanja problema. Prema njegovoj definiciji iscjeljivanje znači voljeti sebe. Ne možemo pomoći drugome ako prvo sebe nismo doveli u red. Problemi su samo sjećanja koja se neprestano ponavljaju u našem umu, odnosno u našoj podsvijesti. Ako se želimo riješiti problema moramo „očistiti“ sjećanja iz našeg uma. Tehnika koju dr. Len koristi za takvo čišćenje vrlo je jednostavna. Kada god vidi nešto što treba riješiti on u sebi neprestano ponavlja: „Žao mi je, oprosti mi molim te, hvala ti, volim te!“ „Kada sam radio s pacijentima u bolnici, pogledao bih njihov karton i osjetio bol u sebi. To je bilo zajedničko sjećanje. To je bio program koji je uzrokovao da pacijent djeluje onako kako djeluje. Pacijent nije imao kontrolu, on je bio zahvaćen u programu. Kada sam osjetio taj program, očistio sam ga.“ – objašnjava dr. Len.

Tradicionalnu havajsku tehniku pokore, opraštanja i preobrazbe ho’oponopono obnovila je Mornah Simeona, kahuna i kćer posljednje havajske princeze Liliuokalani. Pomoću nje terapeut pretvara vlasite pogrešne misli/sjećanja/uvjerenja u savršene misli ljubavi. Tada terapeut od Ljubavi zatraži da ispravi pogrešnu misao koja je stvorila problem u njemu, a i u njegovom pacijentu. Ta molba je proces pokore i opraštanja od strane terapeuta: “Žao mi je što su pogrešne misli u meni uzrokovale problem za mene i za pacijenta; molim oprosti mi “. Kao odgovor na ovaj zahtjev, Ljubav započinje mistični proces preobrazbe pogrešnih misli neutralizirajući negativne emocije koje su uzrokovale problem. U sljedećem koraku Ljubav otpušta neutralizirane energije iz misli, ostavljajući ih praznima, istinski slobodnima. Kada su misli jednom prazne i slobodne, tada ih Ljubav ispunjava Sobom. Rezultat: terapeut je obnovljen u Ljubavi, a s njime i njegov pacijent kao i svi ostali koji su u problem uključeni. Ho’oponopono se može koristiti za bilo što što nas muči. Može se koristiti za rješavanje problema u odnosima, obitelji, poslu, školi, financijama – štoviše, ho’oponopomo može riješiti probleme koje imaju i drugi ljudi. Ova metoda nije metoda privlačenja, vizualizacije niti afirmacije. Ho’oponopono je metoda pomoću koje osoba, sve što ju muči, sve što osjeća i doživljava loše, problem ili bol – bilo u sebi ili drugima – rješava U SEBI. I to je razlog zašto dr. Len nije trebao osobni kontakt s pacijentima da bi ih liječio. On je zapravo njihove probleme rješavao i čistio – u sebi.

Ho’oponopono pristup je vrlo jednostavan i vrlo djelotvoran, jedan od primjera njegove primjene je slijedeći. Vidite neku situaciju, doživite određenu bol u životu i osjećate se razočarano – to je sasvim normalno i uobičajeno za čovjeka.

Ho’oponopono daje drugačiji pristup, sami smo odgovorni za sve negativno što iskušavamo u našim životima. Jedan od načina “čišćenja” je slijedeći: kada osjećate bol samo u sebi ponovite:

“Žao mi je za ono što se događa u meni, a što osjećam kao tugu, bol ili patnju. Hvala ti! Volim te!” Može li jednostavnije od ovoga?

– Ivan Tomasić

  • mag. oec.

Mabel Katz, učiteljica Ho’oponopona, održat će seminare Ho’oponopona u Zagrebu, 03.-04.11.2018. i Beogradu 10.-11.11.2018.
Naučite kako preuzeti odgovornost, i čistiti efikasno, kako bi se problemi izbrisali iz vas, vaše obitelji, potomaka i predaka.
Prijave na:
https://hooponoponotehnika.com/category/seminari/