Antropolog je predložio igru djeci u afričkom plemenu. Stavio je košaru punu voća blizu stabla i rekao im da tko stigne prvi dobiva slatko voće. Kad im je rekao da potrče, sva djeca su potrčala zajedno držeći se za ruke, onda su svi sjeli i častili se ukusnim voćem.
Kad ih je pitao zašto su tako trčali, kad je jedan mogao dobiti svo voće, dobio je odgovor: “UBUNTU – kako može jedan od nas da bude sretan kad su ostali tužni?”

*Ubuntu u Xhosa kulturi znači “Ja jesam zato što mi jesmo”

  Pitanje (Z.P.): Zašto se smatra toliko važnim prisustvo seminaru…ako sami možemo izbrisati sećanja svoja i svojih predaka stalnim čišćenjem, zašto nam je potrebna podrška predavača?

Odgovor (Neno Lubich): Dakle, na seminar se preporučuje otići zato jer – pazi sad – NE MOŽEŠ SAM/A!? Nemoj se da te zavara jednostavnost Ho’ponopona, jer je upravo ta jednostavnost zbunjujuća. Po mojim iskustvima U Ho-u, to je puuuno više od “volim te”, “hvala ti”, zato jer uključuje duboke emocionalne aspekte, kompletnu osobnu povijest, kao i povijest ljudske vrste općenito. Zašto velika slova na ne možeš sam/a? Zato jer je ova praksa, kako Len kaže “It’s tedious” (mučna, tegobna, zamorna, dosadna, teška – ovo je nekoliko puta ponavljao i vrlo je evidentna jasnoća u tonu glasa) – ovo ti je istina jer i sam tome svjedočim! Nama treba pomoć, jer se moramo preobraziti u nešto posve drugo, moramo izbrisati svoj identitet, ime i prezime svega onoga što smo mislili da jesmo. Trebaju nam dokazi, svjedočanstva živih ljudi, umjesto slova sa ekrana ili papira, trebamo prisustvovati živoj energiji, dozvoliti našim čulima da osjete da tu nešto ima, našim tijelima da se opuste i smiješe – jer to je tjelesno iskustvo, ne intelektualno! Ima ljudi koji mogu pronaći motivaciju i snage da urade to sami sa jednakim emocionalnim žarom, ali za to je potrebna energija – neko nasljeđe od prije, neka namjera ili odlučnost (dakle, to nije nikako slučajnost). Isto tako, nije se pametno zavaravati – seminar neće učiniti posao za nas, neće nas preobraziti! Ali hoće ubrizgati tračak energije, neki šarm, ljepotu grupe ljudi, smijeh i radost, nešto za sjećanje kada praksa postane “tedious”! Pravi posao počinje u Ponedjeljak poslije seminara, ne može se izbjeći zaborav, lijenost, neke čudnovate i uporne težnje za odustajanjem, tvrdoglavo odbijanje pod izlikom kako to ne radi i tako dalje. Uostalom, nikada ne znaš koga ćeš stresti tamo, upoznati, kakva ljepota te čeka – neka ti to bude izazov, kao neki projekt, misija ili zadatak:-))

…………………………………………………………………………………………………………….

Svi koji se pitaju isto, mogu možda odgovor naći i u https://hooponoponotehnika.wordpress.com/2012/07/15/hooponopono-iza-scene/