Bez doktora

Posted by Admin in lskustva

wDragi moji hopsići moram podeliti jedno iskustvo s vama.

Verujem da niko od vas ne voli to prolećno, generalno sređivanje sa krečenjem i ostalim rekonstrukcijama, još kada je u pitanju kuća od 450 kvadrata onda možete misliti kako sve to izgleda. Od jutra do mraka zadnjih tri nedelje kroz kuću prolaze razni majstori, menjaju se pločice, kreči se…. sve u svemu gužva, prašina i ono najgore promaja na sve strane. U svoj toj gužvi od jutra do mraka, kada dođe noć ja jedva čekam da odem pod tuš i u krevet. Sve vreme hopsam da sve to protekne najbolje što može i da se što pre završi.

Medjutim, od sve te gužve i loma neobraćam pažnju na sebe. Pre dva dana osetim blagu prehladu no nestignem da obratim pažnju na to već pomislim ˝proćiće˝ i nastavim sa kuvanjem kafa kontrolišući da se sve uradi kako treba. Do kraja dana ta mala prehlada poče da se pojačava a vrhunac svega je desno oko koje je počelo da me peče (najverovatnije od promaje i prehlade). Uveče dok sam tonula u san prodje mi kroz glavu da danima nisam skinula sočiva ali sam bila toliko umorna da nisam imala snage da ustanem.

Ujutru me probudio jak bol u desnoj slepoočnici, ustanem i odem do ogledala. Imala sam šta da vidim: desno oko je bilo crveno, kapak poluspušten, a ispod oka velika kesa. Strašno, pomislih, samo da majstorima skuvam kafu i idem do apoteke da kupim kapi za oko koje me inače osim što je bilo crveno peklo i suzilo.

Dok smo pili kafu dodje komšinica i još sa vrata me upita šta mi je sa okom. Stvarno bi trebalo da odeš do lekara, očajno izgleda – reče ona. Odgovorih joj da samo da završim nešto i idem odmah da to rešim. Kako sam rekla, tako isto nisam uradila. Uhvatila me dnevna kolotečina i dok sam se okrenula pala je noć. Kada sam se pogledala u ogledalo oko je izgledalo još crvenije a otok još veći. Definitivno sam rešila da ujutru čim ustanem odem i kupim te kapi jer je moglo biti još gore. Pre nego da zaspim preuzela sam 100% odgovornost za svoje desno crveno oko, rekla sam: žao mi je, oprosti mi molim te što sam svojim postupkom izazvala infekciju oka, hvala ti, volim te volim te volim te. Rekla i utonula u san.

Ujutru, prilikom budjenja, prva misao mi je bila da sve ostavim i odem do lekara ili apoteke. Pošto sam se malo uspavala, brzo sam se umila nepogledavši se u ogledalo i strčala u prizemlje gde su me već čekali prvi majstori i stavila vodu za kafu. Vrlo brzo je stigla i ona moja komšinica od juče. Dok mi je prilazila, začudjeno uzviknu: šta si uradila sa okom, za jednu noć je prošlo, sada je beonjača potpuno bela i zdrava. Nisam verovala svojim ušima i otišla do ogledala da pogledam. Iz ogledala su me gledala oba moja zdrava oka. Od otoka i crvenila ni traga. Nasmešila sam se (i sada se smešim dok pišem) i poslala poljubac mom liku u ogledalu.

– Dragana Vujisić

Sutra nije novi dan

Posted by Admin in Vaš blog

sPo gradu su oblijepljeni plakati za kazališnu predstavu neobičnog naziva: “Sutra nije novi dan”.
Ne znam, o čemu se u predstavi radi, nije ni važno…važno je da je um od ovakvih izjava zbunjen i zatečen, pa se odmah buni pitanjima: Kako nije novi dan? Kako je to uopće moguće?… Ako nije novi dan, što je onda?
Ako želim zbuniti um, mogu to i glazbom… pustim si nešto što sam slušala prije dvadeset godina na primjer i onda se čudim sama sebi. Posebno ako se radi o glazbi koju sam više puta preslušavala u to vrijeme, pa ne samo da mi se urezala u pamćenje, nego je ostala zabilježena negdje u meni, zajedno i sa svim ostalim senzacijama iz tog vremena.
Neobično je to automatsko vraćanje… ustvari pitanje je dali to i je vraćanje? Meni se čini da nije, da se ustvari ne vraćam nego nanovo biram ne samo pjesmu nego i vrijeme.
Ako isključim um samo na tren, slušajući glazbu koju sam slušala prije 20 godina…na neki način sam opet izabrala biti dvadeset godina mlađa.
Oživljavam trenutak, koji sam već proživjela … ali dodajem i sebe 20 godina stariju, pa sad imam dvije sebe i jednu pjesmu.
Um na ovakve stvari urla, ništa mu nije jasno.
Je li sutra stvarno novi dan? Život postoji samo u sadašnjem trenutku i iz tog trenutka biramo slijedeći, ali ne nizajući jedan iza drugoga.
Novog dana ustvari nema, uvijek je jedan te isti dan, samo je izbor sadržaja za taj dan drugačiji. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Nagrada

Posted by Admin in Vaš blog

hZapravo svim se silama trudimo izbjeći one nelagodne osjećaje u nama. A imamo ih svi, dobro su nam znani. Sva se ljudska nastojanja svode oko toga da radimo stvari za koje mislimo da će nam donijeti sreću, štogod mi smatrali da je sreća.

Ali štogod radio, ne možeš pobjeći od seebe, svoje sjenke, niti od događaja i ljudi koji su privučeni u tvoj život magnetičnošću tvojih programa. I taman si se lijepo uljuljkao u ugodu, kad; one opet, tako znani nadolazeći vlak sastavljen od tvojih, samo tebi svojstvenih, emocija… zabija se ravno u tebe… PUFFFFF, pa onda ide UFFFFFF.

I jest zaista svaki puta je to isti proces, iako istini za volju, mora se priznati, svaki puta je sve slabijeg i slabijeg intenziteta, ali svejedno siše energiju… hoću reći, tj. priznati, nelagodno je svaki put biti metom toga vlaka, ali eto, vremenom je ta nelagoda manja u smislu da obavljaš normalno sve što se traži od tebe, ma čak dođe do toga da uživaš u svom životu dok ne gledaš u taj vlak koji se sjurio u tebe… ma da čak naučiš i ne gledati u taj vlak, odnosno sve manje i manje ga gledaš dok na kraju ne izblijedi i ta epizoda.
…i tako si sretan do slijedećeg vlaka.

I to je taj put, nema izbora… mora se ostati otvoren i dopustiti da te ispogađa onoliko puta koliko hoće. Kako svaki puta izranjaš iz situacije, u isto vrijeme se nekako iscjeljuješ iznutra, rasteš, raste tvoja snaga, tj. vraća ti se tvoja snaga. Također pojačava se ona uloga Svjedoka Promatrača, koji sve to zapravo negdje gleda, snima, govori: ‘aha evo opet ovog mog vlaka, a ništa, evo sad će me pogodit, evo da to je to… znalo mi je prije biti puno gore, pa sam se izvukla, tako će, i još bolje biti ovaj put.

Pogotovo otkad znam za Ho’oponopono, sve se otpušta mnogo mnogo brže. Tu sam na ovoj Zemlji da se očistim, da se vratim svom Izvoru, potpuno i u svakom segmentu. Tvorče moj dragi hvala ti na mome vlaku, na svemu i svima koji me vraćaju k tebi. Je malo je nekad nelagodno, ali nagrada je velika, a nagrada je da sve više i više gledam Tvoje Lice u meni.

– Dena

Održano je i treće promotivno predavanje o ho’oponopono tehnici u Novom Sadu

Posted by Admin in Blog Ho'oponopono Tehnika

Održano je i treće promotivno predavanje o ho’oponopono tehnici u Novom Sadu.

via Održano je i treće promotivno predavanje o ho’oponopono tehnici u Novom Sadu.

Život je kretanje

Posted by Admin in Vaš blog

hŽivot je kretanje, dani su koraci, treba ga prihvatiti u onoj mjeri
kojom ti se nudi. Nekada ostane gorčina u ustima, nekada poludimo
od strasti, ali šta god da je u pitanju – putujemo dalje. Ni jedna
promjena nije bez razloga. Pamtimo je kroz lekcije, prepoznajemo
je kroz sličnosti i razlike sa onim što smo postavili kao idealno.
A ono postoji samo u našim glavama.

Život je ono što nam se događa dok sanjamo savršenstvo…

– Gordana Balić

Osnovni principi

Posted by Admin in Citati

h

1. Nemate pojma o tome što se događa.
Nemoguće je biti svjestan svega što se događa u vama i oko vas, svjesno ili nesvjesno. Vaše tijelo i um se podešavaju upravo sada, a da vi toga niste ni svjesni. Postoji ogroman broj nevidljivih signala u zraku upravo sada, od radio valova do oblika misli, kojih uopće niste svjesni. Vi ste svakako ko-kreator svoga vlastitoga svijeta upravo sada, ali to se događa nesvjesno, bez vaše svjesne kontrole ili znanja. To je razlog zbog kojeg možete pozitivno misliti koliko hoćete, a i dalje biti siromašni. Vaš svjesni um nije kreator.

2. Nemate kontrolu nad svim.
Očigledno, ako ne znate sve što se događa, ne možete uopće imati kontrolu. To je samo jedna ego zabluda da mislite da možete natjerati svijet da se ponaša po vašoj zapovijedi. Kako vaš ego ne može vidjeti mnogo od toga što se odvija u ovome svijetu sada, dopustiti egu da odluči što je sada najbolje za vas, nije mudro. Vi imate izbor, ali nemate kontrolu. Možete upotrijebiti svoj svjesni um da počnete birati što biste radije doživjeli, ali morate napustiti ideju hoće li se to odigrati ili ne, ili kako, ili kada. Predaja je ključ.

3. Možete iscijeliti sve što vam se nađe na putu.
Sve što se pojavi u vašem životu, bez obzira kako se pojavilo, je tu radi iscjeljivanja, jednostavno zato što je sada u vašem dometu. Ovim se pretpostavlja da ako to možete osjetiti, možete i iscijeliti. Ako nešto možete vidjeti u drugome, i to vas muči, tada je ono tu radi iscjeljivanja. Ili kako sam jedanput rekao Oprah: „Ako možeš primijetiti, možeš i dobiti.“ Možda nemate pojma zašto je to u vašem životu, ili kako se u njemu pojavilo, ali možete mu dopustiti da nestane, jer ste sada svjesni toga. Što više iscjeljujete to što se javlja, čistiji ste da ispoljite to što više volite, jer ćete tako oslobođenu energije moći upotrijebiti za nešto drugo.

4. Vi ste 100 % odgovorni za sva svoja iskustva.
To što se događa u vašem životu nije vaša greška, već vaša odgovornost. Ovaj koncept osobne odgovornosti zadire dalje od onoga što govorite, radite ili mislite. On uključuje i to što drugi govore, rade i misle, a javlja se u vašem životu. Ako preuzmete odgovornost za sve to što se javlja u vašem životu, tada kada se netko pojavi s problemom, tada je to i vaš problem također. To povezuje princip trojstva, koji ističe da vi možete iscijeliti sve što se javlja na vašem putu. Ukratko, ne možete kriviti nikoga i ništa za postojeće stanje u vašem životu. Jedino što možete učiniti je da preuzmete odgovornost za to, što znači prihvatiti ga, imati ga, i voljeti ga. Što više iscjeljujete to što se pojavljuje, više se usklađujete s izvorom.

5. Vaša karta za Nulu je fraza „Volim te“
Prolaz koji dovodi do mira preko svih shvaćanja, od iscjeljivanja do ispoljavanja, je jednostavna fraza „Volim te.“ Njeno govorenje čisti sve u vama tako da možete doživjeti čudo ovoga trenutka: Nulu. Ideja je u tome da sve volite. Volite preveliku debljinu, lošu naviku, problem djeteta ili vašeg susjeda ili supružnika; sve to volite. Ljubav preobražava zarobljenu energiju i oslobađa je. Govorenje riječi „Volim te“ otvara vrata za doživljavanje iskustva Božanstva.

6. Inspiracija je važnija od namjere.
Namjera je igračka uma; Inspiracija je naredba Božanstva. U jednom trenutku ćete se predati i početi da slušate, radije nego da tražite i čekate. Namjera pokušava kontrolirati život baziran na ograničeni pogled ega; Inspiracija je primanje poruke od Božanstva a zatim i postupanje po njoj. Namjera djeluje i donosi rezultate; Inspiracija djeluje i donosi čuda. Što vam se više sviđa?

– Joe Vitale

Sve si ti

Posted by Admin in Citati

h

 

Sve čemu težimo i sve što doživimo – baš sve – unutar je nas. Ako želite nešto promijeniti, činite to iznutra, ne izvan sebe. Sama ideja je o totalnoj odgovornosti. Ne postoji nitko koga bismo krivili. Sve si ti.