Svaki roditelj zna da je jedna od najvažnijih zadaća – pripremiti dijete na vanjski svijet, na život koji ga čeka.

Odgovorno i zdušno, puni ljubavi i brižnosti, na tome radimo od prvog dana.

Svijet koje je izvan veliki je i tajanstven – a naša obaveza je da dijete u tom svijetu što uspješnije nađe svoje mjesto.

Jeste li primijetili, sve svoje snage kao roditelji smo usmjerili na taj vanjski svijet, svi naši napori su da pripremimo dijete za budućnost.

A što je s unutarnjim svijetom? Što je s ovim sada, baš sada trenutkom??

Toliko smo ”izvan”, da ne znamo biti ”unutra”, toliko smo u ”jučer” i ”sutra”, da nemamo pojma da smo u ”sada”.
Učimo ih socijalizaciji, ponašanju u društvu, a ne učimo ih bivanju sa samima sobom… Učimo ih govorenju, ne učimo ih šutnji… Okružujemo ih zvukovima, bukom, a krademo im tišinu.

Sve to što radimo – a radimo u najboljoj namjeri i s bezganičnom ljubavi – udaljava naše dijete od njega samog.

Jačanje intelekta bez njegovanja duše jalov je posao.

Svi ti podaci, gomile i gomile, potrebnih i nepotrebnih, pada na njihovu nutrinu, poput fine prašine se taloži, i prekriva njihovo istinsko ja.

Neki će imati tu sreću, i otkrit će sami sebe. Povratak sebi neće biti ni lagan ni brz.
Oni manje sretni će se cijeli život pitati kako to da ne osjećaju trajnu sreću, tek neke povremene trenutke zadovoljstva, a imaju puno, možda čak sve.

İ opet je na roditeljima da poduzmu nešto. Nije kasno, nikad nije kasno.
Promjene počinju od nas – najprije trebamo ”čistiti” sebe – čistiti se od svih pogrešnih misli, vjerovanja, svega što čuvajmo u sebi, kao starudiju u podrumu. Kako čistimo sebe, čistimo i sve oko nas. Onda shvatimo da i “nema nikog vani” i da zapravo uvijek i samo čistimo sebe.

Promjene se događaju, a najprije ćemo ih vidjeti upravo na djeci.

Nevjerojatno je koje promjene Hvala i Volim te mogu pokrenuti, koliko dobra i ljepote unijeti u naše živote.

Volite svoju djecu? Najviše na svijetu?
Neka oni budu prvi kojima ćete uputiti ove riječi – na glas ili u sebi, dok su budni ili dok spavaju – svejedno.

Nakon toga, nastavite govoriti te riječi stalno.

To je cijela filozofija.

To je Ho’oponopono.

– Karmen Jerković