A što ako smo zaglavili u nekom problemu?
Što uopće znači zaglaviti u nekom problemu?
Dr. Len kaže da prvo moramo otpustiti… što sad to znači?
Evo primjera… Recimo da imamo problem s nekom osobom ili smo ga imali i ono što doživljavamo ili smo doživjeli nije nam se svidjelo i taj loš osjećaj nosimo sa sobom. On je tu… svjež… u bilo kojem trenutku ga možemo prizvati i osjetiti…
A htjeli bi smo:
1. da tog iskustva nije ni bilo,
2. da tu osobu nikada nismo upoznali,
3. da se ta osoba toliko promjeni da više ni na koji način ne sliči na onu osobu koja nas je povrijedila…
(ima toga još, ali i ovo je dovoljno).
(ima toga još, ali i ovo je dovoljno).
Dakle, nešto od ovoga očekujemo… i hopsamo i kao da se ništa ne dešava na očigled… i nas polako hvata nervoza… Znamo da se čisti, ali zašto je baš tako teško?
U stvari, najčešće nismo niti svjesni da smo se čvrsto uhvatili za SLIKU problema… unutar sebe imamo ZAMRZNUTU SLIKU koja nas muči (to je jasan i precizan osjećaj koji ta osoba ili sjećanje na nemili događaj izaziva u nama) i mi tu SLIKU brižno čuvamo u sebi… služi nam kao predložak kojim ćemo izvršiti usporedbu kad se stvari promjene…
E u tome i jest problem… promjena se ne može desiti iz vani ako se nije prvo desila unutar nas… a kako će se išta desiti kad se mi tako grčevito držimo fiksirane SLIKE… Znate onaj pokus s majmunom, kavezom i bananom. Majmun je gurnuo ruku u kavez da bi uzeo bananu i kavez mu je zarobio ruku… jedini način da se oslobodi je da pusti bananu… Nama se dešava nešto slično…
A ima još nešto zanimljivo u cijeloj priči oko problema… U životu ništa nije statično, sve se mijenja… i osoba koja nas je povrijedila prije pet minuta sad više nije ista ta osoba, a nismo ni mi… a zašto se mi onda tako grčevito držimo slike koja može biti trenutno bolja ili gora, ali nikako onakva kakvu smo zapamtili?
U stvari, najčešće nismo niti svjesni da smo se čvrsto uhvatili za SLIKU problema… unutar sebe imamo ZAMRZNUTU SLIKU koja nas muči (to je jasan i precizan osjećaj koji ta osoba ili sjećanje na nemili događaj izaziva u nama) i mi tu SLIKU brižno čuvamo u sebi… služi nam kao predložak kojim ćemo izvršiti usporedbu kad se stvari promjene…
E u tome i jest problem… promjena se ne može desiti iz vani ako se nije prvo desila unutar nas… a kako će se išta desiti kad se mi tako grčevito držimo fiksirane SLIKE… Znate onaj pokus s majmunom, kavezom i bananom. Majmun je gurnuo ruku u kavez da bi uzeo bananu i kavez mu je zarobio ruku… jedini način da se oslobodi je da pusti bananu… Nama se dešava nešto slično…
A ima još nešto zanimljivo u cijeloj priči oko problema… U životu ništa nije statično, sve se mijenja… i osoba koja nas je povrijedila prije pet minuta sad više nije ista ta osoba, a nismo ni mi… a zašto se mi onda tako grčevito držimo slike koja može biti trenutno bolja ili gora, ali nikako onakva kakvu smo zapamtili?
Ono što nas stvarno muči nije sam problem u stvari… niti njegov sadržaj (jer to se lako izbriše)… nego taj grčeviti stisak , od njega se osjećamo loše i sve nas boli jer ne želimo ili ne znamo otpustiti (sjetimo se majmuna i banane)…
Jer kad smo spremni otpustiti… problem je riješen iste sekunde… a njegova manifestacija u vanjskom svijetu je pitanje trenutka…♥ ♥ ♥
– Daniela Pal Bučan
Ho'oponopono Tehnika 
Sjajan tekst! Puno istine!