Kako imamo relativno malu kuću, a kći je izrazito društveno dijete, od svoje četvrte godine slavi rođendane vani, u igraonicama.
Ove godine nam igraonica koja se njoj sviđa nije ulazila u financijsku konstrukciju i kombinirali smo kako ćemo po cijeloj kući postaviti konzole za igranje, društvene igre, čak smo namjeravali iznijeti krevet iz spavaće sobe da dobe više mjesta.. Ali kako god postavili – nismo našli načina da u svakom trenu svako od šesnaestero djece bude animirano. A kada smo pomislili na mjesta za sjedenje i roditelje koji će doći, izgubili smo se u kombinacijama.

U nedjelju je slavila rođendan baš u toj igraonici u kojoj je htjela.
I kada su se oni zabavljali, muž i ja smo pili kavu.

I pitam ga da li se sjeća kako smo za svaki kćerin rođendan do sada bili jako nervozni. Kaže da se sjeća.

I pitam ga da li zna da na ovom rođendanu ima najviše djece do sada. Klimne potvrdno.