Svijet vode informacije, kao i nas.

Moj učitelj, Dr. Ihaleakalá Hew Len, rekao je da mi dolazimo puni. Znate li što je mislio time? Mislio je da, kada se rodimo, dolazimo puni sjećanja iz prošlih života; i ta se sjećanja počinju ponovno vrtjeti onoga trenutka kada se rodimo.

Da vas nešto upitam; kada idete u kino je li film na ekranu ili dolazi iz projektora? Ljudi i situacije su kao ekrani. Pokušavamo uvjeriti ekran da smo u pravu. Želimo da se ekran promijeni, ali ne možemo promijeniti ono što je na ekranu. Ako želimo da se ono što je na ekranu promijeni, mi se trebamo promijeniti. Film je u nama. Mi smo projektor.

Naša se sjećanja pojavljuju da nam daju priliku da preuzmemo 100% odgovornosti i otpustimo sve. Kada otpustimo, dajemo Božanstvu dopuštenje da izbriše sjećanja iz nas, tako da se možemo osloboditi. U biti, ono što mi nazivamo problemima su zapravo prilike. Život se sastoji od mnoštva prilika za odrastanje i saznavanje tko smo zapravo, zbog čega smo ovdje i što smo došli napraviti. Došli smo unijeti ispravke i ispraviti naše greške. To je upravo ono što Ho’oponopono, drevna havajska umjetnost rješavanja problema, čini. Unosimo ispravke preuzimajući 100% odgovornosti govoreći, “Žao mi je. Molim te oprosti mi za sve ono što je u meni što je stvorilo ili privuklo ovo.”

Znate da svi pokušavamo shvatiti koja je naša svrha na zemlji? Imam vijesti za vas. Naša je svrha čistiti i otpustiti sve ono što nismo mi. Mi nismo sjećanja. Mi smo iznad njih, ali smo odgovorni za čišćenje vlastitih stvari. Kao što je Shakespeare rekao: Ovo je jedna velika pozornica, a mi smo svi veliki glumci!
Pretpostavljam da pokušavate shvatiti sve ovo, ali ovdje nema ničega što bi trebalo znati ili shvatiti. Razmislite o tome. Dok ste na kompjuteru i koristite određeni program, imate li uopće pojma koliko drugih programa radi u pozadini? Ali, još uvijek ne trebate znati ili shvatiti sve ono što se događa kada koristite kompjuter. Sve što trebate znati jest da postoje programi i da oni rade. Možda ne razumijete zašto i odakle dolaze neke stvari, ili na koji se način pojavljuju, ali i ne trebate znati: Vaš je jedini posao da otpustite.

Kada se nešto dogodi između vas i neke druge osobe, ono što se događa nije zbog vas ili nje. To su samo sjećanja. Zapamtite, kada vidite drugu osobu ili problem, zapravo ne vidite njih. Vidite samo sjećanja te osobe ili tog problema. Vidimo stvari kroz oblake dima i zato ne vidimo jasno. Sve je uprljano našim sjećanjima, predrasudama, vjerovanjima, onime što mislimo da je u redu, ili onime što mislimo o stvarima kakve bi trebale biti. Naš je posao otpustiti i obrisati. Kada to učinimo, sve ono što se izbriše iz nas, briše se i iz druge osobe i okolnosti. Kada počnemo vidjeti promjene, ne mjenjaju se oni to se mjenjamo mi.

Kada otpustite i sjećanja drugih, vidjet ćete ih i iskusiti drugačije. I zato, kada se drugi put nešto pojavi u vašem životu gledajte na to kao blagoslov, priliku da otpustite, ispravite određene stvari i oslobodite sami sebe. Možda mislite da ste slobodni, ali vi ste rob vlastitih sjećanja, vaših programa koji vam govore što je dobro, a što loše, što je točno, a što nije.

Intelekt stavlja etikete na sve, ali nema pravih i krivih stvari. Um misli da zna, ali ne zna ništa. Posao intelekta jest da izabere, otpusti ili se angažira, otpusti ili pusti Boga. Biti ili ne biti, to je pitanje.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/