Promjene

fJe li je moguće da počnemo hopsati i da nam se ne desi baš nikakva promjena? Po meni to nije moguće, ali je moguće je da nam se počnu dešavati stvari koje ne očekujemo. Među tim ne očekivanostima može nam se desiti i da nam se ne dešava ništa novo. “Ništa novo” nije ništa, to je isto jedna od mogućnosti u mnoštvu.

Često na ulici sretnem jednu ženu koja je u tolikom teškom stanju (i fizičkom, i psihičkom, a onda mora i duhovnom) da kad god je vidim počnem hopsati ubrzano. Srednjih je godina i imala je nekih psihičkih problema, jedva se kreće, po cijele dane nešto raznosi, žica cigarete od prolaznika, kopa po kantama za smeće…
Iako se ne čini da je baš nešto zabrinuta za svoj život, meni nekako uvijek pada na pamet i pitam se: što bi bilo kad bi ona počela hopsati? Na ovoj gruboj razini vjerojatno ne bi bilo nekih velikih promjena odmah (ili se varam) ali na finijim razinama unutar nje bi se dešavao pravi pravcati spektakl. Zamislite te blagodati za svaku česticu unutar nje kad bi odjednom počele uživati u Hvala i Volim te. Ako bi ona hopsala dovoljno dugo i predano neka promjena bi se morala vidjeti, manifestirati i na ovoj gruboj materijalnoj razini. E kad bi….
Ona kako sad stvari stoje neće nikada početi hopsati, a to nije niti važno iz moje pozicije (za ono što mene žulja kod nje ne treba ona hopsati nego ja).
Možda ću jednog dana proći kraj nje i više je neću doživljavati na isti način – iako će ona sama biti možda u potpuno istom stanju kao i sada.

U tome je poanta, uglavnom… Kako se mijenja naša vlastita svijest mijenja se i naš doživljaj vanjskog svijeta. Tako je na primjer moguće da ja vidim ljubav tamo gdje je netko drugi ne vidi, i obrnuto naravno. Pa to se u stvari i dešava cijelo vrijeme – naš doživljaj svijeta formira ono što u tom svijetu vidimo. Svijet je takav kakav je, uglavnom šaren (polje svih mogućnosti), ali ako sam prepuna ljubavi onda uglavnom vidim ljubav svugdje i u svemu (isto je i sa svim ostalim emocijama).

Iako nisam išla baš za time primjetila sam da mi se baš to i događa – da tamo gdje sam nekad vidjela npr. nemir – da sada vidim mir, (ništa se nije promijenilo – osim što se nešto promijenilo unutar mene, a to znači da se promijenilo Sve).

Kad procjenjujemo je li se nešto promijenilo od kad hopsamo onda ustvari ne bi trebali krenuti u inventuru kao da smo u dućanu, nego bi mogli obratiti pažnju na naš unutrašnji svijet. Ako unutar sebe osjećamo mir onda bez obzira koliko “grmi i sijeva” vani i koliko jako “pljušti kiša” trebali bi biti svjesni da je sve u redu – naravno ako je mir u nama onda vanjske nepogode i ne doživljavamo kao nepogode nego kao svojevrsne senzacije koje su trenutno tu – prije negoli krenu dalje ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s