Koja je razlika između slušanja programa iz podsvijesti i hopsanja? Ustvari, i jedno i drugo je buka, a ne tišina ;)…..je li tako i ima li razlike ? Ima, velike.
Neki dan sam doživjela nešto jako zanimljivo i kako sam malo u gužvi evo sad to dijelim s vama… za te stvari nikada nije kasno ♥
Evo kako je počelo…
To jutro sam sjedila u meditaciji pored moje kćeri koja je šaltala po TV programima. Inače meditiram u tišini, ali eto tu i tamo se desi da meditiram uronjena u raznoraznu buku. Meditaciju sam to jutro zgotovila, ali iskustvo nakon nje prilično me je dojmilo, pa sam cijelu stvar ponovila još jednom, ali ovaj put kao eksperiment (mogla bih reći hooponopono eksperiment).
Eksperiment je jednostavan i ne bi bilo loše da ga i vi isprobate (naravno, ako želite) jer vlastito iskustvo je najvažnije.
Radi se o sljedećem. Nađite si par trenutaka kad možete biti sami u prostoriji sa televizorom. Znači samo vi, televizor i TV upravljač (zvuči smiješno, zar ne?).
Sjednite nekoliko metara od televizora i primite upravljač u ruku. Upalite TV i stišajte ton (nije važno koji je program, može biti bilo koji) do kraja. Zatim stavite prst na tipku za reguliranje glasnoće tona i zatvorite oči. Oči imate zatvorene za vrijeme cijelog eksperimenta. Važno je da je tišina u sobi. Neovisno da li ste meditant ili ne, dok sjedite zatvorenih očiju u tišini svjesni ste tišine i sebe.
Nakon nekoliko sekundi (5, 6) povisite ton pritiskom na tipku (imate i dalje zatvorene oči); neka visina zvuka bude uobičajena, kao kada gledate TV. Primijetiti će te da, čim se pojavi ton, vaša pažnja je automatski usmjerena na zvukovnu senzaciju, neovisno o sadržaju koji slušate. Kad postanete toga svjesni (par sekundi je dovoljno) pritiskom na tipku stišajte ton do kraja. Ponovno ste svjesni tišine i sebe, zar ne? E, to nije sve, idemo dalje :).
Ponovno pojačajte ton (žmirimo!!!) i počnite hopsati.
Sad odjednom kao da imamo 3 pojave: ja koja jesam, volim te ili hvala (ovisi s čim hopsate) i buka s TV. Ono s čime hopsate kao da se nalazi između nas i sadržaja s TV. Mogli bismo reći da je stvorena jedna vrsta tampon zone.
Ok, ništa novo to sve već znamo (mi koji hopsamo). Pa čemu onda sve ovo?
Još se moram vratiti korak nazad. Netko bi se mogao pitati: a ne bi li mi trebali biti u tišini, a ne u stalnoj buci, pa bilo to i volim te ili hvala ti… nismo li na taj način jednu buku zamijenili drugom? Ok, čistimo, ali to ne vidimo… u čemu je dakle razlika?
RAZLIKA JE VELIKA!!!
Hvala ili volim te dolaze iz SVJESNOG UMA… dolaze od NAS.
A programi NE! Oni su kao TV programi iz primjera. Programi su MRTVI. HVALA i VOLIM TE su živi, jer nastaju u sadašnjosti, iz sekunde u sekundu, i da bi hopsali mi moramo biti u sadašnjosti jer jedino u njoj možemo birati. To znači da nas hopsanje direktno centrira u SADAŠNJOST, dok su programi tvorevine uma koje nas od sadašnjosti samo odvraćaju. ♥ ♥ ♥

– Dani Ella