O krivnji

gJutros inspiracija kaže: piši im o krivnji. Ja si mislim: ma neću, hopsići već znaju sve o tome… Ali ne da se inspiracija 😀 … pa evo, ja s tim nemam ništa 😉

Dr. Len kaže, a bogme i Mabel, da su oni ovdje samo da bi čistili. Ako su oni ovdje samo da bi čistili, onda smo valjda i mi iz istog razloga tu.
Čisti obično onaj tko je napravio nered. Čini se da smo mi napravili poprilični nered. Čak i više nego što smo si to spremni priznati. Pa kad i kako smo uspjeli napraviti toliki nered? Baš se i ne sjećamo, bit će da smo bili poprilično nesvjesni što radimo…
Što god bilo, sad je kasno, što smo napravili, napravili smo i sad smo tu da sve sredimo. Uz to još i osjećamo i grižnju savjest za sve što nam se dešava, pa si mislimo: za ništa drugo niti nisam nego da po cijele dane čistim. Napokon smo primjereno kažnjeni i to za cijeli život. Je li tako? Ili….

Što je ustvari čišćenje?
Što ako čišćenje nije aktivnost kojom se mi iskupljujemo za sve ono za što smo preuzeli odgovornost (znači za sve)?
Što ako je hopsanje milost koja nam je dana kao nagrada za sve ono kroz što smo prošli?

U prvom slučaju mi smo Žrtve i mali, u drugoj mi smo Pobjednici i veliki.
Što birate ? ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan

Jedan odgovor

  1. lijepo napisano i otvara drugačiji pogled na ho’oponopono. nisam to tako formulirala u sebi, ali od početka mislim da je ho’oponopono dar, a nikako kazna. da smo ranije znali, ne bismo imali toliko toga za čistiti. da su naši pretci ranije znali, mi danas ne bismo imali toliko toga za čistiti. ali, eto, nismo, i nakon sveg nereda koji smo napravili, dan nam je alat. misliti o ho’oponopono kao o milosti i nagradi za ono kroz što smo prošli daje dodatnu motivaciju za koristiti ga iz sve snage. mene je ovaj post motivirao.
    hvala, hvala, hvala.

Odgovori na slobodan Otkaži odgovor