Let it go

images (3)Ho’oponopono kaže: otpustite!  Ali, što to otpuštamo, a što preostaje?

Ako kažemo da je sve Sada – dakle, prošlost je nefunkcionalna, ne možemo ništa s njom u ovom trenutku, a budućnost je nemoguće promatrati kao stvarnost, osim kao špekulaciju – onda otpuštamo ono što nam odaje dojam prošlosti i budućnosti. Dakle, sve što nas “primorava” da budemo izvan Sada – našeg tijela, ove tipkovnice, monitora, stola, prostorije, udaha, izdaha…

No, zašto uopće trebamo te virtualne svjetove ‘jučer i sutra’ da bismo imali osjećaj cjelovitosti, da postojimo? Što nas gura da se oslanjamo na njih s takvom strašću, da smo spremni i život dati?
Razmotrimo to kao svijet izgrađen od lego kockica iz života kojeg smo stvarali sudjelovanjem u njemu i pečatirali ga svakom novom kockicom. Ulazimo tako svakodnevno u novi dan i slažemo to iskustvo u komplicirane grafike našeg lika i djela, lijepimo razglednice prepunih doživljaja na pano osobnosti i divimo se, gradimo, gradimo… Mi danas imamo u vlasništvu finu kolekciju kockica, lijepo smo to zidali, naš život, i valja ga čuvati, jer to smo mi! Strah od gubitka ili čak raspadanja ovog što životom držimo je zapanjujući! Bojimo se odraza o sebi što krade našu privrženost Ljubavi, odnosi je zajedno s energijom u virtualne fantome kojima smo opčinjeni. Ne prestajemo zuriti u omamljujuće slike naših sjećanja što su nam uzele identitet “Bića koje je svjesnost” i pretvorili ga u kartonske kutije ispunjene strahom i opisima o našoj prirodi ispisanim po svim stranama. Hipnotička je to zaluđenost samim sobom, gotovo beznadežna!

No, tko je ustvari tu hipnotiziran? Odgovor na to pitanje otkrit će se otpuštanjem, jer je to proces. Ne možemo hopsati brže od volim te, hvala ti. Kada nešto očistimo, odmah to “prazno” mjesto popuni drugi program, zaista je velika ta gomila 😀

Ali sada imamo svjesnost o tom procesu i možemo utjecati na njega zatvaranjem poglavlja o gradnji života od lego kockica. Možemo graditi život od Ljubavi, njome popunjavati prazninu! Nju, pak, možemo uzeti samo iz Sadašnjosti, jer tu je Zdenac.

I premda se čini da Ljubavi ima svugdje u vremenu i prostoru, ipak je riječ o interpretaciji, a ne o iskustvu. Iskustvo Ljubavi je graditelj svijesti i konačna istina o tome tko smo.

Šaljimo Ljubav u sjećanje, šaljimo je u stvarnost, vlastitost, sve što mislimo, vidimo, “znamo”.
Jer Ljubav je ono što preostaje.

♥ ♥ ♥

– Neno Lubich

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s