Pročitala sam članak koji objašnjava Ho’oponopono. Iste večeri sam zaspala ponavljajući sve četiri rečenice………. Žao mi je! Molim te, oprosti mi! Volim te! Hvala ti!

Što je sada, nakon godinu i četiri mjeseca drugačije? Iza mene su neki kvrgavi trenuci kada je u svijest dolazilo različito smeće. Čistila sam ritmom koji meni odgovara. Dobro, ponekad malo opsesivno, osobito kada bi naletjela na stvari koje su teške. Došli su trenuci u kojima sam osjećala beskrajno blaženstvo, ljubav i radost. Nakon toga su me opili trenuci u kojima sam osjećala potpuni spokoj i duboki unutrašnji mir. Već neko vrijeme intenzivno osjećam pulsiranje životne sile u sebi i svemu što me okružuje. Ponekad osjećam da je sve Jedno. Um ne prosuđuje previše…….

Daleko od toga da ne postoje trenuci uznemirenosti, sumnje, razočarenja, tuge, pa čak i patnje koja izaziva fizičke reakcije. Ali i to je prilika za čišćenje…….. Sve u meni i oko mene je izraz Božanske kreacije, a moja pažnja i usmjerenost to održava u mojoj svijesti i mojoj stvarnosti. Odgovorna sam ja!

Čuda su se događala i događaju se…… Mnoga rješenja koja sam priželjkivala i očekivala nisu se dogodila. Dogodilo se nešto drugo što je duboko i značajno promijenilo moj odnos prema određenim problemima.

I što sada? Igram se i dalje, otkrivam čudo života, iskušavam moć manifestacije božanskog u sebi i pri tome uživam. Uglavnom radosno i uz puno smijeha……….. Čistim i dalje! Ponekad opsesivno i s velikom željom da otpustim, a ponekad samo čistim…….

Duboko u sebi osjećam da svaka promjena u meni odjekuje cijelim Univerzumom.

I ne manje važno! Upoznala sam neke od vas. Sjajni ste kada se razumijemo i još sjajniji kada odražavate dijelove mene koje ne volim. Zaista uživam na zajedničkom putovanju s vama!

Volim vas beskrajno! ♥ ♥ ♥ ♥

– Vesna Cirak Čubrić