Hooponopono iz jednog drugog kuta

llNaš odnos s drugima utemeljen je pamćenjem. Pamćenjem različitih slika, događaja, donesenih zaključaka o drugoj osobi i njenih zaključaka o nama. Ako postoji različitost u našem poimanju stvarnosti, tada u njemu postoji i podjela. A tamo gdje su podjele uvijek su i sukobi.

Cijela ljudska povijest temelji se na toj činjenici.

Tako nas dijele različiti odgoji, religije, navike i običaji, kulturno nasljeđe – najrazličitiji programi koje smo naslijedili ili na neki način preuzeli. Kad smo se rodili i kad smo bili mali, roditelji su bili naši učitelji, kasnije je tu ulogu preuzelo školstvo i strogo definirani obrazovni sustav, pa predstavnici autoriteta iz najrazličitijih područja.
Tu ostaje vrlo malo prostora za samoistraživanje. Konstantno oslanjanje na vanjske autroritete stavlja nas ustvari u poziciju nedorasle, nezrele djece kojima se konstantno mora nešto pojašnjavati. Zatrpani gomilom raznoraznih programa teško ćemo uvidjeti da je manji problem u kvaliteti tih programa, a veći u tome što nam ti isti programi oduzimaju toliko energije da nam ne ostaje niti malo prostora putem kojeg bi smo mogli spoznati našu autentičnu prirodi.
Vodstvo nam ustvari nije potrebno. Ali nije loše ako nam se na neki način ukaže da su nam autoriteti ustvari nepotrebni.

Vrijeme je da odrastemo. To znači preuzeti odgovornost za svoj život. Kako mogu išta spoznati o sebi, ako sam pretrpana programima? Nikako, prvo moram otpustiti programe, i to apsolutno sve, pa čak i one najljepše kojima se divimo valjda od početka svijeta. Svaka nadolazeća generacija preuzima obrasce življenja od prethodne i svijet izgleda tako kako izgleda – loše. Ako bi se u jednoj generaciji nešto promijenilo, to bi svakako bila kvaliteta i za buduće generacije. Preuzeti odgovornost znači izaći iz zone ugode, zaštićenosti, pripadnosti… znači suočiti se s onim što ostaje. Ako uklonim sve ono što nisam ja, onda ono što ostane mora biti povezano sa mnom.

Jutros meditiram i glavom mi prolaze najrazličitije misli, baš kao valovi na površini mora. Svaka ta misao ima svoj korijen u Tišini i kad je tamo, ne izaziva toliku uzburkanost kao ovdje na površini. Kad sam u Tišini ništa ne remeti tu Tišinu, taj Mir. Kad sam na površini svjedočim najrazličitijim vrstama valova. Kako nešto može istovremeno biti i mirno i nemirno. Nemir nastaje kao posljedica odvojenosti, sukoba, nerazumijevanja prirode stvari. Otpuštanjem programa, otpuštamo krute površinske spone. Pažnja nam je sve više usmjerena na dubinu, privlači nas Tišina i Mir, njih prepoznajemo kao Prostor koji nam je blizak, prepoznatljiv, u kojemu osjećamo ugodu i punoću svojeg vlastitog bića. ♥ ♥ ♥

–  Dani Ella

Oglasi

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s