Frustracije

vJednom kada počnemo oko sebe prepoznavati pravilnosti, shvaćati red u onome što smatramo kaosom, slučajnošću, sudbinom ili tko zna kako sve ne, svijet nam postaje drugačiji. Iako naša svijest ne može pojmiti sve, može započeti proces shvaćanja i tada se prepustiti i osjećati. Za to je potrebno pustiti um, odvojiti se od misli i samo biti.

Pravilnosti isprva tek slutimo, kada ih krenemo tražiti, još su uvijek nevidljive. Taj je put dug stoga gotovo svi odustaju. No oni uporni počnu vidjeti. Nešto slično filmu Matrix kada operater od jedinica i nula vidi događaje. To je samo jos jedna od istinitih stvari iz toga filma. Nakon nekog vremena i Neo počinje vidjeti pravilnosti i sve se to na kraju pretvara u beskrajno kasne i “logične” slike. Kad počnes vidjeti, počnes ih jos više tražiti i sve ih više i češće vidiš.

Meni se na ovom putu, a vjerujem i većini, dogodilo više frustracija. Prvi put kada sam znao da postoji nešto, a nisam mogao vidjeti, drugi put kada su mi se slike počele pojavljivati, ali toliko kratko da nisam mogao doživjeti poruku. U ovoj mi se fazi dogodilo puno velikih spoznaja nakon kojih nije ostala svijest o spoznaji nego samo osjećaj. Nakon toga su slike počele dolaziti često jako često, rekao bih prečesto da bih ih mogao procesuirati na bilo kojoj razini, iako mislim da me je svaka ta “slučajnost ” po malo mijenjala.

Sada je nastupila nova faza frustracije kako to sve iskoristiti? Kako ne propustiti val!?!? Gotovo istodobno se počela pojavljivati frustracija zbog toga što to ne znam protumačiti. Počeo sam od svega stvarati priče. Kada krenem stvarati priču sjetim se dr Lena i njegovog buuuuuullshit!!!! By the way, jos sam u ovoj fazi, iako faze nisu strogo podijeljene i često se preklapaju.

U međuvremenu, ne znam točno kada, s pojavom slika i prepoznavanja nekih od njih dogodila se spoznaja zahvalnosti. U jednom trenutku sam doživio dubinu događaja i ostalo mi je samo reci HVALA. Nakon toga, kako više misliti da je nesto dobro ili loše? Kako ne zahvaliti za sve, ali SVE što mi se događa? Ako nešto i ne shvaćam umom, to ne znači da je to loše. sve što mogu je reći hvala i pustiti da um priča svoje priče i dalje. Ne ga sputavati i opominjati, hej pričaš priče! To nije dobro! Treba i njemu za svaku priču reći hvala. Ima tu čarobnih priča koje nas mogu promijeniti isto tako temeljito kao i najdublja spoznaja.

HVALA 🙂

– Miro Skender

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s