Težina programa

m“Ljubav je uzvišeno odricanje od sebičnih interesa…”

Tu gdje ljetujemo svake godine, kad izađemo van iz kuće na lijevo je jedan restoran, a na desno drugi, u jednoj maloj lijepoj uličici. Ako idemo prema gradu obično kad izlazimo idemo na desno, a na plažu na lijevo. Restoran koji se nalazi sa desne strane drže mještani (jedna obitelj) već godinama. Nude osim mediteranske kuhinje i kontinentalnu pa ima na jelovniku izbora za svačiji ukus. Vlasnik je bio u ranim četrdesetima kad sam ga upoznala (ja sam onda bila u tridesetima). Kad god bi prolazili(la), on bi bio vani na terasi restorana i “vrebao” nove goste. Nije bilo šanse da ga barem jedan put dnevno ne sretnem, pa kako smo susjedi malo bi popričali. Gotovo uvijek je bio očajan, žalio se na situaciju u zemlji, stanju u turizmu i konačno o (ne)uspješnosti njihovog restorana. Tvrdio je da im ide slabo, a treba djecu školovati… nema se od kuda uzeti i sl. Njegova uzrujanost je dosegla vrhunac kad se otvorio restoran “na lijevo” s niskim cijenama i jednostavnim mediteranskim menijem.

Moram priznati da je to bilo “teško za gledati” – u restoranu na lijevo sve puno ljudi + horde ljudi koji čekaju u redu za slobodan stol, a kod našeg susjeda sve prazno – jedna manja obitelj ruča.
Zašto? To pitanje si je susjed postavljao 0-24h. Nije znao što da radi i kako da si pomogne. I tako jedno 3 godine za redom. Četvrte je umro, a da nije doživio ni 45. Otkazalo mu srce, umro je na putu prema bolnici. Iza sebe je ostavio ženu i dvoje maloljetne djece. Restoran je zatvoren na godinu dana i slijedeće ljeto ponovo otvoren. Otvorila ga je njegova supruga.
I dalje je bilo malo gostiju u njihovom restoranu, ali možda malo više nego prijašnjih godina. U restoranu na lijevo je i dalje bilo jako puno gostiju i dalje se čekalo u redu za slobodni stol.
Zadnjih par godina situacija se znatno promijenila. Ne samo da sad restorani posluju od prilike isto, nego mi se čini da je ponekad bolja posjećenost restorana na desno.

Zašto je susjed “morao” umrijeti? Zašto od svih mogućih opcija je izabrao baš “uzrujavanje”? Zar nije primjetio koliko mu taj bijes šteti? Nije li to odavanje oduška vlastitoj drami malo sebično prema ljudima koji su “vezani” za njega?
Dakle, da nije radio ništa, baš ništa, nego ostao dosljedan vođenju restorana na već uhodani način, danas bi uživao u plodovima svog rada veseleći se zajedno sa svojom obitelji. Osim toga, rodila mu se prošle godine unuka koju nikada neće upoznati.
Srce mu je otkazalo jer više nije moglo podnositi taj negativni teror programa i kombinaciju tableta za smirenje s alkoholom.

Što je to u nama toliko jako da se ne možemo odvojiti od toga ne uvidjevši koliko nam šteti? Zašto je toliko teško otpustiti bijes ili bilo koju drugu negativnu emociju?
Možda zato jer smatramo da je naš bijes opravdan.
Je li ikada nešto negativno bilo riješeno (ali zbilja riješeno) na negativan način? Nije, jer ni ne može biti. Mogu se ukloniti simptomi, ali to ne rješava uzrok problema, zar ne?
Teško je “iskočiti” iz vlastite kože i lako je davati savjete drugima, ali mudrost je nešto naučiti i iz tuđih pogrešaka, a ne samo vlastitih. Hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te… ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s