“…u tom novom svijetu koji me je okruživao ništa nije bilo zasebno, sve je bilo povezano jedno s drugim ili sa mnom osobno. Sve stvari bile su međusobno povezane, ali ne slučajno, nego neshvatljivim lancima uzroka i posljedica. Sve stvari bile su međusobno ovisne i sve su živjele jedna u drugoj. Osim toga, u tom svijetu ništa nije bilo mrtvo, beživotno, nije bilo ničega što ne misli i ne osjeća, ništa nesvjesnog. Sve je bilo živo i svjesno sebe.”

Tako to izgleda na finijim razinama svjesnosti zbilje. Na ovoj gruboj, materijalnoj – sve izgleda znatno drugačije, zar ne?
Govorimo o istoj zbilji cijelo vrijeme. Drvo postoji i u jednoj i u drugoj. I ja postojim i u jednoj i u drugoj. I čaša također, pa opet doživljaju su potpuno drugačiji.
Na grubljoj razini čaša koju držim u ruci je uporabni predmet određenog oblika – koji tu i tamo držim u ruci. Sastavljen je od stakla, određene kupovne vrijednosti, možda je draga uspomena s nekog putovanja ili poklon od prijatelja… Mogućnosti vezane samo uz jednu čašu su nebrojene… Što je sa svim ostalim?
Što god napisala o jednoj čaši ustvari ništa nisam rekla o njoj. U njenom postojanju su uključeni svi postupci pijenja – oduvijek. Čitava povijest nastanka stakla, kompletna energija svih koji su u tom više stoljetnom procesu sudjelovali. Kad držim čašu u ruci držim čitavu jednu povijest uzroka i posljedica i postajem živi sudionik te iste povijesti.

Na gruboj materijalnoj razini, osim varijacija navedenog, ne vidim baš neku povezanost odnosno vezu između mene i jedne obične čaše. Sa susjedom sam povezana po mjestu stanovanja, sa rođacima po obiteljskoj liniji…
Sa svime sam povezana, u konačnici svi živimo u istom svemiru, ali nema tog doživljaja da smo svi Jedno.
Dakle, mogu ponavljati kao papagaj: Svi smo jedno… i najvjerojatnije se ponašati kao da nismo.

Postoji određeni sistem po kojem čitamo zbilju ili je barem pokušavamo razumjeti. Na osnovu njega stvaramo vlastite slike stvarnosti. U nama konstantno odjekuje tisuće glasova čije podrijetlo ne znamo, a koje nazivamo vlastitom sviješću. Ta unutrašnje-vanjska buka je toliko intenzivna i jaka da dominira – potiskuje sve ono što je također prisutno, a pripada jasnijem poimanju zbilje.
Kad bi smo mogli doživjeti, osjetiti, vidjeti iz tih finijih stanja svijesti način na koji sve funkcionira onda ne bismo imali problema nego kompletan uvid. Međutim, ne vidimo i ne znamo i nismo u toj savršenoj poziciji… Ali ima netko tko jest. S Njim uspostavljamo komunikaciju s Hvala i Volim te ♥ ♥ ♥

– Dani Ella