Svemir je beskonačan, širi se u svim smjerovima beskonačno. Svemir kao takav nije mjesto, jer mjesto je ono što je locirano – ono što je smješteno, smješteno u odnosu na nešto. Svemir kao temelj svega ne može se locirati, odrediti, smjestiti u odnosu na nešto… On nema granica, pa se ne može dovesti u odnos s nečime izvan njega samoga. On naprosto jest – jednostavno postoji. Nigdje ne postoji prostor sam po sebi. Gdje nema prostora nema ni vremena, a gdje nema ni vremena, nema niti TIJELA – jer prostor i vrijeme ‘nastaju’ kretanjem tijela. Sve je Jedno.

Kad postoji Misao onda postoji ‘kretanje’. Kretanje jednog prema drugom. Kretanje je moguće jedino ako postoji odnos – odnos jednog prema drugom. Kretanje je uvijek potaknuto Ljubavlju – to mu je temeljni Izvor. Kretanje je ustvari Ljubav prema pokretu. A pokret predstavlja mijenu – misao i tijela kreću se u određenom ritmu, izmjenjuje se jedna misao drugom. Njih ne povezuje sadržaj već Ljubav – ljubav prema pokretu samom.

Hopsanje je kretanje… znači hopsanje je Ljubav u pokretu. Mjesta ne postoje, postoje samo stanja koja se izmjenjuju – ona su jedino stvarna. Kad ponavljam Volim te ukidam misao kao mjesto koje ionako ne postoji i stižem do Volim te koji također kao mjesto ne postoji. Postoji samo odnos između te dvije misli, dakle Ljubav.

Nema udaljenosti – ona ne postoji. Nema ni mjesta – ni mjesto ne postoji.
Postoji samo osjećaj kretanja i Ljubav kao njen Izvor.
Nema nikoga tamo vani…   

– Dani Ella