Ako kročiš nogom u sobu u kojoj nitko nije bio godinama, možda jednom ili dvaput od kada se kuća izgradila, zateći ćeš priličnu količinu prašine, zar ne? Usprkos užasu i odbojnosti ići ćeš čistiti. Kako ćeš ići čistiti? Pa prvo agresivno! Pa ćeš navaliti na mjesta gdje ima najviše prašine, zato jer ne želiš da ti se ta prašina razbacuje okolo po sobi! Dakle, čistiš jako zaprljana mjesta i onda ćeš ugledati da u sobi postoji i nekakav tepih. Lijepo će se nazrijeti šare, vezovi, poneka boja. Osmijeh se sada pojavljuje na tvom licu – cijeli posao dobiva smisao, biva preplavljen spoznajnim rezultatom – konkretnim oblicima kojih prije nije bilo.

Kako dakle, sada ideš čistiti? Promijeniti ćeš strategiju, pa ćeš ići suptilnije djelovati na prašinu, promijeniti ćeš alate, možda finiju metlu, sredstva za čišćenje neće biti ista, jer imaš uvid u u neke dijelove koji su se ukazali! Trebaju ti ona što ne oštećuju materijal tepiha, što ne skidaju boju, što su ugodna za prostor i za udisanje…Dakle, kako se tepih/soba razotkriva, tako mijenjaš načine čišćenja!
Jasno je da je soba tvoja Nutrina, Sebstvo; Kuća tvoje tijelo, a čišćenje Ho’oponopono! A tepih? Tepih je tvoja osobna povijest, tvoj Put, sve je u njemu zapisano i on te sada najviše zanima! (Hvala Anita Moorjani  ).

Ma koliko se Ho’oponopono činio kao univerzalna praksa, ona je jaaaako individualna! Možda se ova takozvana jednostavnost nabacuje svima nama kao nešto zajedničko, pa nas zbunjuje i ostanemo slijepljeni na toj jednoj točci “jednostavnog”? Čudimo se kako se ne možemo pomaći, što nije u redu, a do maloprije je čuda radilo?

Zanimljivo je primijetiti kako se jaka prljavština lakše čisti, jer samo navališ kao sivonja na tu gomilu, pa ne možeš pogriješiti zar ne? Samo vitlaš metlom gdjegod, a prašina se čisti! Problem nastaje kada treba biti strateg, suptilan, smiren i strpljiv – tada silovanje ne rezonira, čini se stranim, alienskim, ne paše i to tumačimo kao otpor!

Praksa u kojoj razotkrivamo Sebe je jako slojevita i stoga strogo individualna, jer kada kažeš “Volim te”, posvećuješ pažnju Sebi, svojoj Božanskoj prirodi, onome što Zna tko si!
“Volim te” kaže: Posveti se Sebi, osluškuj što ti Ja kaže! Prilagođavanje čišćenja tom znanju što ga Ja iskazuje je level broj 2 u toj slojevitosti (to ti je recimo način kojim počinješ osvježavati sada taj tepih, kada ti se sve više razotkriva u svojoj divoti, istraživanje njegove prirode i slojeva)! Sada više nisi slijepac što baulja u kaosu nereda iluzija i obmana, nego imaš “pregled” Sebe, uvid u svoju ljepotu i snagu. Prepusti se tome, ono će te voditi kako ćeš dalje čistiti. Ovdje nastupa individualnost, upoznavanje sa sobom – Sebom i to ti je najveća moguća snaga koju možeš crpiti, beskrajan Izvor. Samo dozvoli Sebi da ti priča, daje rješenja, savjete, da komunicira sa tobom i odmah će ti biti jasno da nikada nije bilo stanke, otpora, stagnacije, nego samo nešto drugo preuzima tvoje čišćenje, prakticiranja Ho’oponopona!

Volim te ❤ 

– Neno Lubich