Ako odlučim stalno si govoriti: VOLIM TE – i danju i noću,
VOLIM TE u svim mogućim prilikama – onim sjajnim i onim manje sjajnim,
VOLIM TE i kada od VOLIM TE nema niti traga (kad prebirem po vlastitosti ne bih li našla mrvicu VOLIM TE unutar sebe),
VOLIM TE, kad je VOLIM TE unutar mene toliko jak da ne prima više ništa u sebe osim
VOLIM TE , pa i onda kad je toliko slab i sitan da VOLIM TE gotovo niti nema.
VOLIM TE uvijek – bezuvjetno.
Iz trenutka u trenutak: VOLIM TE, VOLIM TE, VOLIM TE…
VOLIM TE te kao početak, VOLIM TE kao kraj i opet VOLIM TE kao početak….

– Dani Ella