Dekodiranje života

hooKad god nam se čini da smo zapeli, ne napredujemo na bilo kojoj razini, najveći razlog tomu je što smo zamijenili iskustvo sa vjerovanjem. Ako vlastito iskustvo zamijenimo sa zurenjem u tuđe priče, živote, uspjehe i čuda, zaglavit ćemo bez sumnje! Osobnost je pogonsko gorivo za (r)evoluciju svijesti i istinska energija za ulijevati u rezervoar života.
100% prihvaćanje odgovornosti za svoje odluke znači 100% prihvatiti vlastito iskustvo življenja! Međutim, potrebno je odustati od uniformiranih kalupa kako iskustvo treba izgledati, što su zapravo – očekivanja.

Očekivanja su ništa drugo do odjeci našeg unutrašnjeg dijaloga, filmske vrpce što se neprestano vrti i reproducira tuđe projekcije kako bi trebalo živjeti. Očekivanja su stvarne naredbe koje zadajemo sebi kako bismo mogli pratiti korak svijeta. To je temeljni program što nas “opsjedne” u najranijoj dobi, praktički prvi! Tada zapravo postajemo smrtno ozbiljni u nastojanjima da sustignemo okolinu u idejama, govoru, slici i mislima, a sve se to projicira kao fantomski scenario u umu prije djelovanja. Razmjeri ovakvog življenja su zastrašujući i vrlo destruktivni, što je vidljivo tek pukim pogledom na svijet oko nas!

Da bismo mogli nastaviti sa napredovanjem, potrebno je načini odmak od fiksiranosti na unutrašnji dijalog, od neprestana trkeljanja uma. Ne ga pokušavati borbom zaustavljati, jer je to njegovo polje djelovanja i tako nepobjediv u lukavstvu! Ono što možemo učiniti jest razbiti našu zadrtost da mu pridajemo veliku pažnju, što je potprogram (subroutine) istog programa. To je najlakše učiniti ako počnemo dolijevati apstraktnu notu u naše živote, malo po malo. Kada hopsamo sa “Hvala ti, Volim te”, imamo priliku prekidati vrpcu sa posve drugom vibracijom od one pod kojom vrpca radi. To je kao da smo ubacili špijuna ili napravili softwerski virus koji će se ubacivati u zadana platna uma, pa početi hakirati energetsku lijenost, zatočeništvo. I kao što um ponavlja kao eho sve što vidi i čuje, tako će i virusić za njim podmetati “Volim te”, pa to onda ovako izgleda:

Svijet: “Ti si muško, trebaš biti ovo, trebaš učiniti ono”
Um: “Ja sam muško, moram biti ovo, moram…učiniti ono…”
Virus: Ja sam muško, volim te, moram biti…volim te..ono..moram učiniti…volim te…ovo…”

Ovo je istinsko hakiranje uma/života, jer u smrtnu ozbiljnost dodaje doze humora i zainteresiranosti za Sebstvo – pravog kreatora promjene. Omogućiti će nam taj neprocjenjivi odmak od zatočenosti u zadanost, pa tako i uvid u Slobodu vlastitog iskustva kao jedinog vodiča i gurua življenja. Kako bismo uspješnije obavili hakerski posao, pokušajmo i djelovati kao hakeri, pa mijenjati strategije svako malo pažnjom na tijelo, osjećaje, emocije ili raspoloženja. Odjednom ćemo imati veće polje za baviti se dnevno, umjesto slijepo služiti unutrašnjem dijalogu.

Neka nam “Volim te” i “Hvala ti” budu izazov i taktička vještina življenja, put ka dekodiranju naše Božanske prirode i proširene svijesti.

Hvala ti, Volim te 

– Neno Lubich

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s