“Pitanje: Šta se tačno podrazumijeva pod oprostom? Trudim se oprostiti jednoj osobi ali osjećam da to ne mogu učiniti 100%. Gubim mnogo vremena i energije na to, ali ne mogu prestati misliti o tome. Što da uradim pa da iskreno oprostim i da nastavim dalje sa životom?
Sri Sri Ravi Shankar: Samo zaboravi na taj čitav posao oko oprosta. Mislim da imaš previše slobodnog vremena. Otiđi u kuhinju i operi malo suđa. Ako ti je to prelagano, onda popni se i siđi niz stepenice desetak puta. Kada si fizički umoran , um prestaje misliti o toj osobi. Ako kružiš uokolo stalno misleći o nekome i još osjećaš mržnju, ljutnju, osvetoljubljivost onda razvijaš snažnu averziju prema toj osobi. Bolje otiđi i uradi malo seve (služenja). Kažem ti, definitivno će ti pomoći.
Nemoj oprostiti, ne brini o tome. Otiđi u kuhinju i uzmi baš onu tavu što treba dobro sastrugati, uzmi četku i čisti je sa svom svojom snagom. Ako je pod negdje prljav, stavi malo deterdženta na njega i pomisli na tu osobu, uloži sav svoj trud u taj pod i operi ga. To je dobar način da otpustiš ljutnju koju osjećaš prema toj osobi.
Da ovdje ima dovoljno kokosa, a nema ih, rekao bih ti da uzmeš jedan po jedan i da ih razbiješ. Ali pitat ću ima li nekih zagorjelih tava u kuhinji, samo za tebe. Struganje izgorjelih tava, to je odlična ideja.”

Ovo se zove mijenjanje fokusa. Kad hopsamo mi mijenjamo fokus…
Mabel često zna dati primjer tzv. besmislenog razgovora sa monitorom. Monitor je metafora za našu fiksaciju programima (mislima). Programi su memorirani u podsvijesti i vrte se u krug od 0-24 neprekidno. Kad hopsanjem mičemo fokus s programa i oni gube utjecaj na naš život, a onda nastupa Inspiracija.
Vrlo je jednostavno…

Prvo nam treba biti jasno da mi nismo naše misli i da se s mislima ne da razgovarati – sve su to programi.
Treba djelovati iz Inspiracije, ali kako? Pa hopsajući, to je dobar izbor.
Kad hopsamo nismo fokusirani na problem – ne pokušavamo ga riješiti, ne borimo se protiv njega, a bogme ga ni ne guramo pod tepih.
Kad hopsamo napravili smo jednu vrstu odstupa, odlijepili smo se od programa i njegov utjecaj na naš život se smanjuje. S Hvala i Volim te dodatno potvrđujemo da se s Programima ne želimo baviti te oni polako nestaju.

Gornji primjer je odličan jer baš slikovito opisuje hopsanje. Kad ponavljamo Hvala i Volim te mi smo u jednoj vrsti aktivnosti. Kad nas programi jakoo pritisnu pojačavamo aktivnost hopsanja (trčimo uz stepenice gore-dolje, rifljamo pod i sl.) češće mijenjamo čaše s vodom itd. Na ovaj način ne samo da se problemi rješavaju nego nema ni gubitka energije.

Ako je hopsanje Čišćenje onda je to najelegantnije moguće čišćenje. Uopće se ne zaprljamo, alati i sredstva su vrlo fina, lako dostupna i jednostavna za upotrebu. Nema nezgodnih položaja, iscrpljivanja i svega onoga što se inače podrazumijeva kada je čišćenje u pitanju, a iz trenutka u trenutak sjaj i čistoća sve više blista…

– Dani Ella