Što se promijenilo otkad hopsate? 4. dio

  • hooN.S. prvo veliko hvala tom danu kada sam surfajući netom naletela na HO,nikada ranije nisam koristila nikakve tehnike a o tome da verujem u bilo šta specijalno”pa i samo Božanstvo iskreno slabo je kod mene prolazilo(to se izbrisalo zauvek) ja volim videti spolja i mislim da ću uvek malo očekivati ali menjam ono kod sebe “na čiji način”u medjuvremenu.. hopsam svaki dan uporno i čistim uporno svako svoje unutrašnje stanje” kraće traju moje ljutnje na život(meni je to velika stvar) mekše” praštam sebi,više se smejem,srca mi se pojavljuju svaki dan,otkrila sam tišinu i prelepo mi je biti sama sa sobom.. Spolja, moj otac je godinama tvrdoglavo lečio šećernu bolest “na svoj način”, uz HO sam prepoznala da mu ne mogu lično pomoći i da jedino mogu čistiti sebe , odnosno uvek sa pitanjem sebi (meni je tako lakše) šta je to u meni pa doživljavam svog oca…. i počelo se ljuštiti kako treba. Nna isti način stanje naše bucmaste kume (smršala je oko 23kg) na isti način i u svakom susretu, da li na onom sa samom sobom ili na onom što čujem u susretu sa nekom drugim bićem, ja čistim kako god… ja čistim i prosto ne mogu da stanem  pa kako god -ja zahvalna Božanstvu
  • N.J.S. Veliko hvala svim mojim HO prijateljima, hvala vam svima, volim vas… Ja sam 10.juna procitala Nulte granice i TOG momenta pocela da hopsam, samouka, nisam imala sa kim razmeniti iskustva. Zatim sam celo leto provela na internetu citajuci sve sto postoji o tome, u zivot mi je usla Suzana Vemic, ispricala mi i pojasnila dosta toga i… evo me… srecna, zadovoljna, vesela… sve mi se u zivotu promenilo, prestala sam da se nerviram, iz zivota su mi otisli negartivni ljudi, usli su neki novi… hvala, hvala, hvala… svaka zelja mi se ispunjava, lepo mi je. Prosle nedelje sam isla na koncert Gibonija, bilo je prelepo, prvi put sam hopsala glasno u prepunoj Areni, bilo je divno volim vas, ljudi hvala vam sto postojite, jako sam srecna i zahvalna sto vas imam u svom zivotu, sto citam svakog dana ove divne komentare i hopsam, hopsam 24 casa na dan
    hvala vam, volim vas…
  • N.T. a sad ja! a sad ja!  dakle… hopsam negdje od prvog aprila i nije šala, hopsam zaozbiljno bez obzira na simboliku tog datuma  možda mi je samo svemir s time htio reći: “misliš da nešto znaš? eee prvi apriilili!”  … no… uz hopsanje prakticiram i druge tehnike i zapravo se i ne pitam što je čija zasluga, ali ono što znam sigurno je da me hopsanje čini smirenijom i strpljivijom, bez potrebe za kontroliranjem, smiruje buku u glavi da konačno mogu čuti sebe, mogu bez problema odgledati ili odslušati crne vijesti ili neki ružan film, a da se nakon toga ne osjećam loše već vidim priliku za čišćenje. bez problema sam otpustila neke ljude i došli su mi drugi koje prije ne bih našla ma koliko da sam ih tražila. a najveće otkriće mi je da više nemam potrebu davati savjete jer ne znam što je za nekog dobro i znam da nema nikog vani. hvala hvala volim vaaaas
  • D.M. Znate li kako je maltene cijeli zivot (ne tako ni kratak) zivjeti sa grcem u zelucu? Nadam se da ne.Onda ne mozete znati ni kakav je predivan osjecaj u jednom trenutku otkriti da je taj grc nestao! E,to se meni desilo sa Ho’oponopono-om. Pocela sam prije nekih 6-7 mjeseci ,i ne bas redovno,i ne bas stalno, i u svakodnevici i nije izgledalo da se nesto bitno desava. Medjutim, sad kad pogledam unazad, promjene su nevjerovatne, tu prvenstveno mislim na promjene u meni, sto mi je i najvaznije. Unutrasnji mir je osjecaj koji jedva da sam poznavala, a sad mogu slobodno da kazem da mi polako prelazi u naviku.  Medjuljudski odnosi su se drasticno popravili, strahovi i brige blijede, nemaju vise moc nada mnom. Sto se tice “opipljivih” rezultata, ima i toga, vjerovatno bi bilo i vise da tome pridajem vise vaznosti… Mala cudasca se desavaju skoro svakodnevno, pojavljuju se neke divne nove stvari u zivotu i imam osjecaj da sam sigurna… Eto… I da,bas mi je lijepo s vama!      ……….
  • C.O.I. Meni se izdogađalo puno. Razlog tome je što mi je situacija bila toliko grozna, da je Bog imao što za brisat 🙂  Da mi je situacija tada, prije 2 godine, bila kao sada, vjerojatno bih rekla, nakon nekog vremena, da mi se i nije puno toga promijenilo. Međutim, jest. Nema područja na kojem nije. Obitelj, prvenstveno mislim na djecu. Udala sam se (jeeee!  ), i to na vrlo ho način. Novac, posao – promjena za 180. Odnosi – raščistili se fenomenalno. Problemi meni bliskih ljudi – neki čudesno riješeni, neki s bitnim pomacima… Učim se neočekivanju, prihvaćanju, nebrinjenju. Ne kontroliram. Ne zanovijetam (trudim se), sve manje prosuđujem, sve više uživam, često me boli džon, rijetko mislim na budućnost, još rjeđe se sažaljevam, učim se ugađati sebi, i tako… svaki dan u svakom pogledu, napredujem. Stvarno svaki dan 🙂
Oglasi

3 responses

  1. krasne objave….hvala, hvala,hvala…….i ja bi zeljela svoja iskustva podjelit sa vama al nisam sigurna da sam na pravom mjestu.Prepustit cu to bozjoj providnosti i podjeliti svoja zapazanja s vama.
    Hopsam oko devet mjeseci(nekad vise nekad manje)i kad se okrenem u nazad obuzima me nevjerica. Prije pet godina oboljela sam od vrlo teske infekcije oka.Bila sam na transplataciji roznice.Nakon transplatacije roznice oko se uznemirilo, pocele su razne upale,vrlo visok ocni tlaki da ne nabrajam dalje u roku od dvije godine stanje se toliko pogorsalo da su mi ljecnici predlozili vadenje oka ili novu transplataciju za koju su mi davali 18%uspjesnosti.Mjesec dana prije toga sam se upoznala sa hooponoponom i dok sam slusala izlaganje ljecnika neumorno sam cistila.Normalno, odlucila sam se za novu transplataciju roznice koja je protekla ok.Pustili su me doma odmah drugi dan(nakon prve transplatacije sam bila u bolnici mjesec dana).Kad sam dosla doma prvo sam sjela za laptop i procitala nove objave na bloguZnate koje? Donosenje odluka i regeneriran ocni zivac….upravo ono sto mi je trebalo.Zanimljivo je da sam transplataciju radila u privatnoj klinici Svjetlost, te da sam imala jakooooo veliki popust za transplataciju,da su se i profesorica Dekaris koja me operirala kao i sve ostalo osoblje prema meni savrseno odnosili.Veliko im hvalaaaaa. Oporavak nakon transplatacije je prosao bez ikakvih problema. 7 mjeseci nakon transplatacije je sve ok,nema upala nema ocnog tlaka.Hvala bozanstvu,hvala hooponoponu Hvala,hvala,hvala

    volim vas

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s