Ako patiš, zapitaj se: što dobivam iz patnje? Što je to što me drži stisnutim, svezanim u grop samosažaljenja?
Gle, Ti si savršen! Da, savršen! Koliko god tvoj um može predočiti savršenstvo, to je ništa! Ništa!
Pa reci onda, zašto patiš? Je li zato što nisi sretan?
Ali, što je to u tebi zbog čega nisi sretan? Ajde, probaj saznati, pitaj: što je to u meni…
Tragaj za savršenstvom u tebi. Neka ti ono odgovori tko pati! Može li ono to? Pa ne može, naravno! Savršenstvo ne razumije patnju. Ono samo….Jeste.

-Kako onda da razumijem zašto patim? Tko uopće pati, kako da se oslobodim patnje?

-Pa jednako kao što je i nastajala – polako, na silu i odlučno! Na isti način je se i oslobodi: polako i odlučno.
Slušaj, odustani! Nemoj pokušavati razumjeti, jer onaj tko ide razumjeti je isti onaj tko pati!

-Ali… patnja je tako uvjerljiva….ta bol, tjelesna bol, vatra u želucu, tmina u pogledu, iscrpljenost…

-Gle pitam te, ima li tu Ljubavi….u toj tvojoj patnji? Možda je patnja Ljubav na kojoj se nalazi ogroman kontejner pun smeća? A da podigneš malo tu kantu? Što je ispod?
Opet ponavljam, jednako kao što si stvarao patnju u sebi, na isti način razotkrivaj i Ljubav….polako i odlučno…
Kažem ti, tvoja patnja je savršena, baš kao i tvoja Ljubav!

-Ali…kako…kako patnja može biti savršena?

-Ne vjeruješ? Pa vidi, toliko je dobro maskirana i moćna…toliko te dobro zaokupirala! Sam si rekao da je tako uvjerljiva…savršeno uvjerljiva. Njena dominacija nad tobom je besprijekorna…

Moraš odabrati: Da li želiš savršenu patnju ili savršenu Ljubav? Što želiš?

-Kažem, odabirem “Volim te”!

– Neno Lubich