Što se bitno, jaaako bitno dogodilo od mog upoznavanja s HO?
Sva čuda o kojima sam pisala ranije, a najnovije je da moj stan više nema vlagu po zidovima!!! – hvala, hvala , hvala!!! – definirala su me u usmjeravanju da činim zaista pravu stvar.
Ono što sam htjela reći je ovo: ostajem bez želja…onih “svakodnevnih”, materijalnih, ne interesiraju me dućani, shoping, tuđe priče (da ne kažem tračevi :D), ne žudim više za kućom na moru, pa to more ionako je u meni, ako bude, bit će! Ne osjećam se izolirano, dapače, odgovara mi što se mogu uključiti i isključiti iz zbivanja kad poželim! Sama komunikacija s ljudima se mijenja-sve su više ugodni, nevezani razgovori, sve manje mog emocionalnog doživljaja radnje. Lagano, bez pritiska…
Blagdani su došli i prošli, a da nisam imala potrebu otići pogledati kako je grad uređen, što rade ljudi i vesele li se, potpuno sam bila lišena blagdanske groznice gomilanja.
Da li je to to?!
Da li je to vraćanje u nulto stanje, gubljenje interesa za ovo “vani”?!
Nisam potpuno ravnodušna prema događanjima oko sebe. Još pratim zbivanja preko javnih glasila i TV-a, dijelom jer mi je to i dio obveza koje imam, ali ne žvačem ih kasnije satima, danima u sebi. Jako sam suzila krug interesa. Ne namjerno, to se sasvim prirodno dogodilo i osjećam se vrlo udobno. I zaista sam zahvalna za taj spokoj!
Naravno da me itekako iznenade neka zbivanja koja mi nisu po volji, tada pojačano zahvaljujem i volim koristeći sve HO alate na raspolaganju.
Sve se više okrećem dugim šetnjama šumom, svatko koga u tom periodu srećem zrači nekim mirom i to mi godi. Usputni pozdrav, osmjeh, dvije-tri rečenice. Baterije su pune!
I uopće ne brinem zbog uvriježenih tvrdnji samosažaljenja tipa: život prolazi pored mene, propuštam nešto jako važno, lude zabave, događanja, euforiju, imam manje od ovog, onaj živi bolje od mene…
Živim i imam upravo ono što mi je uistinu važno i tako kako je najbolje za mene jer živim bez otpora, želja i žaljenja, uz veliku zahvalnost! I to me čini punom i spokojnom.
Ovakav stav mi je do nedugo bio stran… hvala ti HO! Hvala, hvala, hvala, hvala, hvala…
P.s.
Primijetila sam kako sam prestala upotrebljavati izraz “mislim da”…-što će mi razmišljanje? Da gomilam i umnažam programe??!!
Puno bolji izbor je: “volim odabrati da…”
Volim vas sve!
– Ksenija Križaj
Ho'oponopono Tehnika 
Jednostavno i divno!
Postovana Ksenija, i ja imam velik problem sa vlagom u stanu t.j odnekud se pojavljuje voda iz kupatilu u hodnik, upravo sam renovirala kupatilo ali vlaga je tu uuuffff, i malo me je vas posto obradovao…hocete reci da je hopsanjem vlaga nestala u vasem stanu, ja hopsam li hopsam i dok sam rusila, i dok su majstori leteli po kupaoni i dok se cistilo i opet je tu, nadam se da ce nestati nekim cudom…hvala,hvala,hvala…
Ako vam nije problem ,napisite mi koju rec o vasoj situaciji sa vlagom ,puno bi mi to znacilo, ipak iskustva drugih daju snagu drugima..
hvala ,hvala hvala
Draga Suzana! Ako nije negdje puknuta cijev u pitanju :), evo mog odgovora: vlaga (kondenzat) s mojih zidova zaista je nestala. Sve što sam učinila bilo je hopsanje i alat čaša vode. U Ho’oponoponu i nežive stvari imaju svijest, podsvijest i nadsvijest kao i živa stvorenja, dakle, razgovarala sam sa svojim zidovima i govorila im da ih volim. Prije toga nisam bila zadovoljna životom u tom stanu i ta je vlaga, kako sam ja to vidjela, bila odgovor (žalost) zbog nedovoljne ljubavi. Pričaj sa stvarima i reci im da ih voliš. Ne znam da li će to pomoći, ali, od viška ljubavi nema štete. Naprotiv!
Hvala, hvala, hvala ❤ ❤ ❤
hvala na brzom i divnom odgovoru..hvala,hvala