Došli smo ovdje, na najljepše moguće dječije igralište jer smo veoma voljeni.
Dobili smo brdo igračaka i svoje puzzle. Svatko ima na pretek sličica lijepih i ružnih od kojih slaže svoju veliku sliku. A ona tvori našu priču.
Zaista nam je na raspolaganju sva mašta i kreativnost. Na nama je da sami odaberemo kako će naša velika slika izgledati i koju će priču ispričati.

Ima tu i dijelova slagalice koji nam ne trebaju, a koje je najbolje jednostavno odmaknuti. To su mahom tmurne sličice koje ne želimo u svojoj priči. Zašto naša slagalica ne bi bila sastavljena samo od lijepih i toplih boja?!
Ali, počesto zapinjemo, upravo u tim trenucima izvlačimo jednu za drugom baš te, neželjene komadiće i tužni smo, ljuti, nesretni, uplašeni.

Sjetimo se tada da imamo mogućnost stati i opustiti se. I vjerovati da će ipak za našu priču biti dovoljno lijepih sličica. Samo ih trebamo potražiti.
Tako na kraju i biva. Mi smo kreacija Ljubavi i ona nas svugdje prati kao pravi Roditelj-tu je kad ju trebamo, pomaže nam, samo joj trebamo uputiti poziv!

Igrajmo se, uživajmo, učimo! Ionako kad se zasitimo, naše ćemo igračke ostaviti, nećamo ih više trebati jer nam, u krilu Božanske Ljubavi kamo se vraćamo, baš ništa nije potrebno!

– Ksenija Križaj